Stjepan Kljujić : Divjak je biser naše povijesti, ali sinoć je bio neoprezan
Stjepan Kljujić bio je jedna od ključnih političkih ličnosti u trenucima kad je BiH krčila svoj put prema suverenosti i nezavisnosti iz bivše SFRJ.Bio je član prvog Predsjedništva BiH, a odatle ga je, kako sam kaže, neustavno maknuo lično Franjo Tuđman. BiH nije onakva kakva je mogla biti zahvaljujući prije svega agresiji, ali i domaćim političarima koji su je degradirali na mnogo načina, kaže Kljujić.U Intervju za web-portal “Dnevnog avaza” Stjepan Kljujić govori o želji Srbije da izjednači žrtvu i agresora, osvrćući se na sinoćnje hapšenje Jovana Divjaka, uspostavi vlasti u BiH, SDP-u i njenom lideru Zlatku Lagumdžiji, ugroženosti Hrvata, postupku protiv čelnika tzv. “Herceg- Bosne”…
Kako gledate na hapšenje generala Jovana Divjaka i brine li Vas lično ova situacija oko hapšenja s obzirom da i Vas u srbijansko pravosuđe povezuje sa događajima u Dobrovoljačkoj?
– Naravno da se brinem za sebe i zbog toga nigdje ne putujem. Ja sam upozoren od glavnog tužioca BiH Milorada Barašina da postoji mogućnost da budem uhapšen ako pređem granicu. Što se tiče generala Divjaka on je biser u povjesti BiH, ali je u ovom slučaju bio neoprezan. Njegova je sreće što je uhapšen u jednoj civiliziranoj zemlji kao što je Austrija, čije će pravosuđe moći procijeniti da on u Srbiji ne može imati pošteno suđenje.
Gdje je uopće danas BiH u odnosu na one ideale koji su njeni građani imali na umu kada su, prije malo više od devetnaest godina, izglasali njenu nezavisnost?
– BiH se nije ni približila svojim idealima. Kao što su komunisti govorili postojale su objektivne i subjektivne slabosti. Objektivne slabosti su bile jugoslavenski fašizam, indiferentnost demokratske zapadne Evrope i Amerike, a subjektivne slabosti su bili kvislinši elementi u BiH, odnosno pripadanje projektu velike Srbije i velike Hrvatske sa Herceg-Bosnom. Najzad ovdje nije bilo građanskog društva, koje je vodilo narodno-oslobodilačku borbu. U tom procesu, jedino što je bilo vrijedno divljenja je moralni otpor i želja da se brani BiH.
Mi smo imali program da zamjenimo jedan totalitarni režim demokratskim. Sa malom transformacijom naše proizvodnje i privatizacijom mi smo mogli imati dobru budućnost. Međutim, imali smo agresiju, a s njom su došle i strašne posljedice. Ljudi su hendikepirani, postali su invalidi, ali i duševno sputani. Danas imamo jednu orvelovsku poziciju, dvije struje koje su uvijek protiv treće. Pored toga, sva sada žele da se danas izmijeni ono kakvi su oni bili. Svako bi želio da se predstavi u najboljem svjetlu, a daleko su od toga.
Zapad nas je farizejskim ponašanjem unazadio. Napravio je takav Ustav, koji je u ljudskom liku Frankenštajn. Mjesto da Holbruk (Holbrooke) bude Visoki predstavnik, umjesto ovih drugih, imali smo sve veću eroziju.
Zamislite da imate Hitlera ili umjesto njega Himlera, koji bi se morao dogovarati sa pobjednicima. Kod nas su ostavljeni svi Karadžićevi ljudi, teritorija koju je on osvojio, posljedice su ostale, etničko čišćenje i otimačina, a danas traže da se zajedno s njima pravi nova BiH. To je nemoguće!S druge strane, u dijelu BiH koji se odupirao agresiji imamo jednu monolitnost borbe za vlast bez obzira na ideologiju. Vi danas ne možete razlikovati liberale, socijaldemokrate, konzervativce, radikale… Svi su isti kada je u pitanju borba za vlast.
Je li tu trebamo tražiti uzrok deprimirajuće situacije u kojoj se danas nalazimo pa čak kada je u pitanju i nemogućnost formiranja vlasti?
– Tu je najeklatantniji primjer SDP-a. Oni hoće i sa SDA, a hoće i sa HSP-om, a HSP daje saopćenje u kojem traži od Haga da Tribunal pusti Jadranka Prlića i njegovu skupinu, jer su to ‘čestiti i fini’ ljudi. S druge strane, SDP danas prihvata koaliciju s SDS-om i niko se ne ne brine za kuću Fate Orlović. Govorim o nekim moralnim vrijednostima.Ovdje nema nikavog moralnog pokreta. U svijetu su pravni i filozofki fakultet moralne elite koje kreiraju politiku i političke zahtjeve masa. Ovdje nema studentskog pokreta, omladine koja će izraziti svoj revolt. BiH je izgubila malo građanske klase što je imala i morat će proći puno vremena da bi se nešto profiliralo, jer na političkoj sceni je isključiva borba za vlast i to netalentiranih ljudi. Ako vidite da je ministar energetike jedan Hećo, kada vidite kako izgleda, kako govori, znate da tu nema prosperiteta.
Možete li konkretno reći ko je najodgovorniji za trenutnu političku blokadu?
– Za trenutnu blokadu i tragediju BiH najodgovornija je agresija, pa onda Karadžićevi nasljednici, a što se FBiH tiče, najodgovorniji je Zlatko Lagumdžija. On nas je uništio. Kada sam 1996. godine napravio združenu listu dobili smo 14 posto glasova, što je u to vrijeme bilo puno. Naredne godine su bili općinski izbori i mi smo trebali izaći zajedno. To je Lagumdžija razorio rekavši da moramo ići pojedinačno kako bi vidjeli ko je najjači. Bio sam popustljiv i rekao mu da je on najjači, zahvaljujući infrastrukturi i onaj zgradi koju mu SDA nije uzela, a uzela je mnogo toga u Sarajevu. Nije pomoglo. Poslije toga, 2000. godine međunarodna zajednica je tražila da napravimo opoziciju. Moja partija je imala dva zastupnika, sasvim slučajno Hrvata, a Lagumdžija je mjesto nas uzeo Jadranka Prlića i ostale kadrove tzv. “Herceg-Bosne”, a ne one hrvatske kadrove koji su se borili za BiH. To i sada radi. On neće Hrvata od ugleda, već političkog patuljka koji će slušati. Naravno da ta alijansa nije uspjela, jer je kadrovska politika koju je tada SDP vodio bila katastrofalna. To je bio zadnji momenat da se BiH uljudi i nadoknadi ono što je izgubila. Nakon toga dolaze nacionalne partije, koje nisu loše zbog toga što su nacionalne, nego zbog svog ponašanja, kriminala, loše privatizacije, izbora ljudi…
Pa pogledajte ambasadora u Libiji (Ferhat Šeta, op;aut.) jednog hohšaplera i primitivca koji predstavlja BiH. Pogledajte da je jedan Limov (Tomislav Limov op; aut.) politička karikatura u Njemačkoj, ambasador. Nema osjećaja za državu. BiH je predsjedavala Vijećem sigurnosti UN-a, a Radmanović nije želio otići tamo, predsjedavao je ‘mali’ Barbalić (Ivan Barbalić, šef Misije Bosne i Hercegovine pri UN-u op; aut.), koji je perspektivan, ali neiskusan. Radmanoviću BiH nije bitna, a u “velikoj Srbiji” bi bio običan činovnik i jedva bi preživljavo, dok je sada imperator. Isti slučaj je s Nikolom Špirićem, on bi bio još manji. Šta je sa drugima, Izetbegovićem ‘malim’, Željkom Komšićem, zašto oni nisu išli u New York?! To je jasno, mi nemamo državnika.
Dio političke blokade proizilazi i zbog tzv. “hrvatskog pitanja”. Jesu li Hrvati u podređenom položaju u BiH?
– Jesu. Međutim, prvi krivac za to je Franjo Tuđman, koji je 1992. godine izvršio državni udar na BiH, kada je s Alijom Izetbegovićem napravio ugovor da mene uklone iz Predsjedništva RBiH. Kada su me eliminirali nastao je tegoban položaj za Hrvate. Zagreb nas ne razumije, a i ne voli nas. Šta će oni nama upravljati?! Hrvatska politika koju su vodili Mate Boban i Gojko Šušak, također je bila pogubna za Hrvate. Koliko je tih funkcionera tzv. “Herceg-Bosne” u Hagu?! Valjda i to nešto govori. I na kraju, Tuđman je prihvatio i potpisao BiH sa dva entiteta jer je očekivao reintegraciju istočne Slavonije, a ne neko drugi.To naravno ne daje pravo drugima da biraju hrvatske kadrove. Što SDP ne traži od SDS-a mjesta za srpske kadrove?! Taj SDP je tragičan jer je kompromitirao ideju građanske partije.
Od FBiH je napravljen “slučaj” od strane onih koji pretendiraju na vlast. Da li je zaista FBiH problem za državu?
– Federacija BiH je mnogo komplikovanija nego što izgleda. Do 2001. godine je važio Vašingtonski dogovor po kojem je bila potpuna ravnopravnost Hrvata i Bošnjaka. Ni jedan ministar nije mogao donijeti odluku bez saglasnosti zamjenika. Visoki predstavnik Volfgang Petrić (Wolfgang Petritsch) Zlatko Lagumdžija, Mladen Ivanić i Krešimir Zubak su tada napravili prijedlog o multinacionalnim vladama oba entiteta. Tako je i došla Odluka o konstitutivnosti naroda. Time se ‘dobilo’ na jednoj strani, ali su Hrvati izgubili ravnopravnost u FBiH.
Kako onda formirati vlast?
– Niko neće da uvaži realnost. Ako imamo nacionalne blokove, koji čine SNSD i SDS kod Srba i SDA i SDP kod Bošnjaka, onda ne možete tražiti da dva HDZ-a ne budu prihvaćeni. Najbolje bi bilo da imamo građansku koaliciju, ali kada je ovako ne možete ignorirati dva HDZ-a. SDP je poznat po tome što ne uvažava volju hrvatskog naroda. Pa Lagumdžija je nakon isteka mandata akademiku Božidaru Matiću na mjestu predsjedavajućeg Vijeća Ministara BiH 2000. godine, preuzeo predsjedavanje, a zadržao poziciju ministra vanjskih poslova BiH, što je bio presedan ravan totalitarnim komunističkim režimima Bugarske i Rumunije neposredno nakon Drugog svjetskog rata.
Bilo je Hrvata od reference, od vremena Alijanse na ovamo, ali oni neće te nego one koji će slušati. Neće Božo Matić biti ministar, hoće Anto Domazet, nađe se neko. Tako smo došli i do problema koji zovemo “hrvatsko pitanje”.Lagumdžija je čovjek bez talenta i bez morala. Kako je moguće da Ivo Komšić, Miro Lazović, Esad Zgodić odu iz SDP-a. On je našao neke “male” koji hoće da slušaju. Kod njega nije bitno je li neko patriota. Da je drugačije ljudi koji nisu učestvovali u odbrani BiH ne bi tako dobro kotirali kod njega. On želi da vlada i on je bolestan čovjek. To je evidentno. On nema principa. Šta on kao socijaldemokrata radi sa SDA?! Socijaldemokratija u BiH ima dvije karikature – Dodika i Lagumdžiju. Treba se roditi sa talentom za politiku. SDP prije tri dana nije htio zajedno sa parlamentarcima koji su izglasali referendum u Skupštini RBiH prisustvovati proslavi. Oni su pravili svoju privatnu proslavu, a u prvim redovima su bili oni koji su pobjegli početkom rata. Nemaju morala. Ne treba gospođa Mirjana Malić podnijeti ostavku zato što njen sin podržava zločince iz rata, ali kako može živjeti s tim?
I dalje niste odgovorili – kako formirati vlast sa ovakvim političarima?
– Vlast će se formirati, ali će biti tegobno i sa puno natezanja. Problem je što nema državnika koji mogu napraviti preokret. BiH će zbog svoje neupitnosti ostati cjelovita. Biće bolje kada se pojavi građanska kritička masa i akademska zajednica da naprave preokret. Ovi se grčevito bore za vlast, jer znaju kada da će doći vrijeme kada će građani glasati za ljude, a ne partije. Ali za to treba vremena.Još teško mogu vjerovati da narod može biti ovoliko slijep. Pobjednik izbora nije SDP. Pobjednik je onaj ko napravi 51 posto u državnom parlamentu. Zbog toga je napravljena koalicija SDP-a i SDA.
Je li to prevara birača?
– SDP je u kantonima uzeo premijerske funkcije, a to je prevara birača SDA. Birači SDP-a opet imaju razloga za infarkt jer je njihova partija, koja se hvali da baštini naslijeđe komunističke partije i protežira multietničnost, sklopila savez sa nacionalistima. Tu je pradoks SDP-a, valja im SDA, s druge strane SNSD i SDS, a ne valjaju im dva HDZ-a.
Koliko je važno za BiH suđenje čelnicima tzv. “Herceg-Bosne” u Hagu?
Ono je važno prije svega za hrvatski narod kako bi shvatio ko su bili Boban, Šušak, Prlić i ostali. Tragedija je što smo mi 1990. godine imali program, vlast i dobili referendum. Nigdje nije bilo Bobana i Prlića. Ako taj narod nije shvatio da ti ljudi nisu njegovi pravi reprezenti onda mora platiti cijenu. Nisu oni odgovorni samo za ono što su radili Bošnjacima, oni su mnogo više odgovorni za ono što su radili prema Hrvatima. Jasmin Bojić (Dnevni avaz)
Komentari