Kliker.info

Senada Bećirović (25) iz Capardi kod Osmaka, koja je ubijena u maju 1992. tokom etničkog čišćenja, bit će ukopana 1. juna ove godine na kolektivnoj dženazi na Šehidskom mezarju u Gornjoj Kalesiji.Senada je, inače, majka Senide Bećirović, djevojke koja je pronađena živa 16 godina nakon nestanka i koja je odrasla u Beogradu pod imenom Mila Janković. Upravo je Senida 26. decembra 2013. u Komemorativnom centru u Tuzli identifikovala majku, čiji su posmrtni ostaci, tek nekoliko kostiju, pronađeni spaljeni nedaleko od porodične kuće u Capardima

Tuga za cijeli život

Priča o Senidi, koja trenutno živi u Njemačkoj, 2009. godine je obišla cijeli svijet. Nakon što su u maju 1992. spalili Caparde i Hajvaze, srpski vojnici su Senidu, tada devetomjesečnu bebu, odnijeli iz ovog mjesta prvo u Šekoviće i Vlasenicu, a zatim je završila u Beogradu, u porodici Živane i Živka Jankovića. Nakon 16 godina Senida – Mila je saznala da je usvojena. Senidina sestra Sanda (1988), koja je također nestala 1992, još nije pronađena. Senida nam je kazala da se njen život, nakon saznanja da joj je majka pronađena, dosta promijenio.

– Kao što znate, rađen je dokumentarni film, odnosno potraga za mojom mamom i sestrom. To mi nije puno pomoglo da saznam šta se desilo sa njima. Sva saznanja koja sam dobila bila su pola-pola da su negdje žive. Ali, u decembru se sve promijenilo što se tiče majke. U tom trenutku nestala je nada da ću ikad upoznati i vidjeti ženu koja mi je podarila život, ispričala nam je Senida, te dodala da, s jedne strane, ipak, osjeća olakšanje, jer zna da će njene kosti konačno naći smiraj, te da će njene nena i tetke moći otići na mezar i proučiti Fatihu.

– A sa druge strane ostaje tuga za cijeli život što znam da je neću nikada vidjeti i da moja djeca neće imati priliku da je upoznaju, ispričala nam je Senida, te napomenula da je njena prošlost složena, od rođenja, preko odlaska u Beograd, pa do pronalaska rodbine i dolaska u Sarajevo.- Ali, i posle svega, trudim se da ostanem jaka i da gradim svoju budućnost. Znam da ima i gorih sudbina od moje, ali niko ne zna kako je meni i kroz šta sam sve prošla da postanem ono što sam danas, kazala je Senida.

Imena žrtava

Pored Senidine majke, za dženazu u Gornjoj Kalesiji za sada je spremno još 11 tijela. Najmlađa žrtva koja je identifikovana je četrnaestogodišnji Senaid iz mjesta Glodi, dok je najstariji Alija Bošnjaković (72). U Gornjoj Kalesiji će biti ukopani i Nedžad Halilović, Abdukadir Halasanović, Zubejda Manjić, Hurija Bajrić, Hajdar Hajdarević, Alija Hasić, Meho Hamzić, Šabanija Salihović i sman Ibrahimović. Na ovom mjestu dosad je ukopano 695 zvorničkih žrtava, a porodice traže još više od 580 najmilijih. Prema podacima Udruženja porodica zarobljenih i nestalih lica općine Zvornik, od 1992. do 1995. je ubijeno 2.013 Zvorničana.

Odgovornost na četiri institucije

Predstavnici Udruženja zarobljenih i nestalih lica Zvornika jučer su u Muftijstvu tuzlanskom održali pres-konferenciju, na kojoj su najavili kolektivnu dženazu, te ukazali na probleme sa kojima se susreću preživjeli Zvorničani. Zabrinuti su zbog sporosti procesa identifikacija i ekshumacija. Ahmet Grahić, predsjednik Udruženja, kazao je da ne želi nikome davati primjedbe, ali je spomenuo četiri institucije zadužene za proces traženja nestalih. – Glavna institucija je Tužilaštvo BiH, koje je preuzelo odgovornost i vrši sve ekshumacije i istražne radnje. Druga je Institut za nestale, a treća ICMP. Četvrta, koja i ne postoji, jesu doktori sudske medicine, bez kojih se ništa ne može uraditi, kazao je Grahić, pozivajući porodice koje nisu dale krv da to urade što prije.

Samir Karić (Oslobođenje)