Kliker.info

Sulejmanu Tihiću nije lako, ali dabogda mu bilo i sto puta teže. Zbog svoje osobne frustracije izbornim porazom od Harisa Silajdžića, cijelu državu je Prudskim sporazumom uveo u višemjesečnu političku blokadu kojom je odgovornost pred međunarodnom zajednicom za rušilački pohod na Bosnu i Hercegovinu skinuo sa Milorada Dodika. Tihić sada u Dnevnom avazu najavljuje povlačenje svog pristanka na prudska rješenja, ali očito ne zato što je spreman priznati da se radi o katastrofalnom prihvatanju Dodikovih ultimatuma, nego zato što je propao njegov ključni motiv odlaska u Prud – uvjerenje da na krilima sporazuma iz državne i Federalne vlade može izbaciti ministre Stranke za Bosnu i Hercegovinu. Laktaški politički huligan u jednom je u pravu: isključiva odgovornost za propast, kao uostalom i za nastanak Prudskog sporazuma – pripada Tihiću.

Naime, i u samoj Stranci demokratske akcije sada javno govore da je ono na šta je pristao njihov predsjednik van granica razuma. U intervjuu Slobodnoj Dalmaciji potpredsjednik SDA Bakir Izetbegović kaže: "Državna imovina se mora najprije upisati na državu, a tek potom ustupati na korištenje entitetima." Prije nekoliko mjeseci u suprotno me pokušao uvjeriti i sam Tihić. No, nije problem što nije uvjerio ni mene, ni onaj dio javnosti kojem je jasan cilj Dodikove politike, već ni svoje stranačke kolege. Isto važi i za Tihićevu kapitulaciju pred zahtjevom za etničkim popisivanjem građana Bosne i Hercegovine. I tu je Izetbegović jasan: "Kada se stvore preduvjeti za povratak, odnosno, kada se ljudi vrate, onda je moguć popis stanovništva s nacionalnim karakteristikama, inače bi bilo "ko je jamio, jamio je". U svom pomenutom, skoro programskom intervjuu, vjerovatni Tihićev nasljednik na čelu SDA iznosi i stav kojim je Silajdžić branio katastrofalno rušenje aprilskog paketa ustavnih promjena; onaj o nužnosti reduciranja entitetskog glasanja: "U tome je suština da bi zemlja mogla funkcionirati. Naime, sada, odnosno već trinaest godina, samo nekoliko zastupnika iz Republike Srpske može zaustaviti usvajanje svakog zakona, od radijacije, do zakona o lijekovima… To je nužno izmijeniti da bi se otklonila mogućnost blokade sustava, ali i precizno definiralo šta je to vitalni nacionalni interes i kada može biti ugrožen, jer po sadašnjem sustavu vitalni nacionalni interes može biti i rupa na cesti, što onemogućuje funkcioniranje zemlje."

Propalim Prudskim sporazumom Tihić je Dodiku omogućio nekoliko novih mjeseci nastavka blokade i rušenja državnih institucija, te podgrijao njegovu ambiciju o skorom gašenju Ureda visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini. A kakvim političkim partnerima na (ne)milost bi Tihić ostavio funkcioniranje države najbolje svjedoči opstruiranje rada Direkcije za evropske integracije (DEI) od strane prvog Dodikovog destruktivnog operativca u Sarajevu Nikole Špirića. Ono je najbolja ilustracija lukave strategije koju Dodik provodi uz podršku moskovskih i beogradskih mentora: onemogućiti funkcioniranje državnih institucija i organa, one koji (poput DEI-ja) odlično funkcioniraju blokirati, a onda praktičnu paralizu državnog sistema nuditi kao dokaz da je i čitava država Bosna i Hercegovina neodrživi projekt međunarodne zajednice. Analizira li se, u svjetlu ovih činjenica, i sve čvršće pozicioniranje Republike Srpske kao kvazidržave s vlastitom spoljnom politikom i mrežom inostranih predstavništava, onda je upućenijima već sada jasno da se radi o kopiranju modela po kojem je Milo Đukanović uspješno izveo Crnu Goru iz bratsko-gvozdenog okvira državne zajednice sa Srbijom.

U ovakvom ambijentu imati lidere poput Sulejmana Tihića na čelu najjače stranke, previše je za Bosnu i Hercegovinu, kao i za sve njene građane koji je doživljavaju svojom državom, a pogotovo za Bošnjake. Neuspjelom i nerazumnom prudskom avanturom Tihić je sebi popločao put u zasluženu političku penziju, a za utjehu u budućim dokonim danima na zid svoje sobe može uokviriti plaketu koju je od Dnevnog avaza, pardon, Nezavisnih novina, primio kao naj-ličnost 2009. godine.         Senad Pećanin (BH Dani)