Kliker.info

Ima tome poprilično vremena, na ovom istom mjestu je napisano da Milorad Dodik spas od zatvora zbog obima i drskosti svog kriminala može naći ili bjekstvom iz Bosne i Hercegovine ili izazivanjem rata. Reakcije premijera Republike Srpske, nakon što je SIPA Tužiteljstvu Bosne i Hercegovine podnijela prijavu za kriminal težak 145 miliona maraka (za sada), dale su mi, nažalost, za pravo. No, ono čime jesam iznenađen jeste drskost reakcija Dragana Čovića i Fahrudina Radončića. Oni, prvo, otvoreno podržavaju Dodika u nametanju prudskih rješenja kojima se dalje potkopava država Bosna i Hercegovina, a zatim ga i skoro otvoreno sokole u njegovoj ucjeni po kojoj će stvoriti haos u zemlji ukoliko istražni postupak protiv njega ne bude obustavljen.

Tužni paradoks da multietnička solidarnost u današnjoj Bosni i Hercegovini cvate samo među pripadnicima kriminalnog bratstva dobio je još jednu potvrdu. Ono što je zanimljivo jeste da Bošnjake u familiji jednog nesumnjivog nacionalnog lidera i jednog koji sebe takvim vidi – predstavlja Fahrudin Radončić. Iako već poodmakao na silaznoj putanji svoje moći i utjecaja, vlasnik Avaza preko lidera Stranke demokratske akcije i Islamske zajednice Bosne i Hercegovine još uvijek upravlja znatnim paketom dionica bošnjačke vlasti i politike. Sulejman Tihić i Mustafa Cerić tako su postali ključne poluge Radončićevog utjecaja. Svoje uvjerenje da će ga od sve izglednije finansijske propasti i kraha poslovne imperije spasiti ekonomsko partnerstvo sa srbijanskim tajkunima, Miroslavom Miškovićem i Vojinom Lazarevićem te sa "kontroverznim" albanskim biznismenom Naserom Keljmendijem i Milom Đukanovićem, Radončić je platio uvaljujući se u sve dublji kriminal i obavljanjem prljavih političkih poslova za ponovo oživljene pretenzije Srbije prema Bosni i Hercegovini. Tačno je da ključna ličnost tog beogradskog odnosa prema našoj zemlji više nije turobni Vojislav Koštunica. Nju sada, svojim odnosom prema Dodiku, personificira vedri Boris Tadić. No, to je i jedina, kozmetička promjena politike koju ne prepoznaju jedino komentatori obdareni pronicljivošću Senada Hadžifejzovića, koja je tako raskošno demonstrirana u njegovim nedavnim, pompezno-ispraznim intervjuima sa Tadićem i Dodikom.

Država Bosna i Hercegovina nesumnjivo prolazi kroz najteži poslijeratni period izazova svom postojanju. Sve i kada bi je bilo moguće podijeliti, rat je jedino sredstvo realizacije tog cilja. Što je više onih koji vjeruju da je "za rat potrebno dvoje", kao onomad Alija Izetbegović, to su perspektive stvaranja evropske Gaze za bosanske muslimane sve izglednije. I zato Bosnu i Hercegovinu i njene građane od novog rata može spasiti jedino obnovljeni angažman Sjedinjenih Država i svijest da je multietničko bratstvo kriminalaca postalo ne samo prepreka boljem životu, već i održavanju mira. I zato, ako Milorad Dodik, Fahrudin Radončić i Dragan Čović ostanu na slobodi u narednih dva, pet ili dvadeset mjeseci, svejedno, država Bosna i Hercegovina i mnogi njeni građani neće preživjeti. Izbor je jasan: ili multietnička banda kriminalaca ili multietnička Bosna i Hercegovina: obje uporedo ne mogu dalje egzistirati. Radi se o tome da je prostor na kojem se prostire Bosna i Hercegovina postao pretijesan da bi na njemu suvereni bili ovakvi kriminalci i bilo kakva država.    Senad Pećanin (BH Dani)