Kliker.info

Dalo nagradu. Kišu i sunce je usisalo lišće, a zemlji se spustio plod. Ruka je uzela voćku, jabuka je bila s peteljkom. Zrak je mirisao na pogaču, a na sarajevsko se nebo uspela duga zaobljena kao iscrtana djevojačka obrva. Dalo kaznu.

Od anemične hladnoće drhti galaksija. Fuga.

Piše : Šemsudin Gegić

Vidi se dim iz topovske cijevi koji prati netom ispaljeno đule. Ožalošćeni maše suznom maramicom. Plotun, niko se više ne čuje. Ehom njegovim popucale žice. Ljudi ledenice rane jeseni. Otopljen, jecaj se okrenuo u suprotan smjer i kaplje natrag u prazan stomak.

Tri srodne riječi se hvale početnim slovom:ničega, ništa, nema.

Samo se u Morića hanu ispotiha odvijaju Veseli događaji stoljećima znani kao Zadirkivanje u budale. Provokacija. Rani pehlivani. Čaršijska zajebancija.

Radio koji je u ratu važniji od televizije vrši direktan prijenos dodjele nagrade za najbolju ubranu jabuku. Od žeđi sasušen glas reportera opisuje eteru naborana čela, sijede brade, ženske i muške pletenice u času dok samozatajno ocjenjuju jesenje plodove, proglašavaju najbolje i dodjeljuju nagradu zadirkivačima u budale lica zajapurenih kao njihove licitirane jabuke.

Tradicionalno, ovdje gubitnici nagradu pobjedniku doživljavaju kao svoju kaznu. Džaba nonšalancija, ljubomora ih iznutra prodire poput svrdla sačinjenog od želučane kiseline.
A naizgled, erotičan čin kao da im je sama nevinost izložena.

Svi drugi takmičari su donijeli jabukama pune gajbe, vreće i pakete. Ado Sarajlija je imao za pokazati samo jednu jabuku s peteljkom. Ovo je vrijeme u kojemu je njegov grad bio Pakao i on se nije stidio jedne jabuke kao ni Eva jedne u Raju.

Njegovi rivali poznati su kao poklonici Gutenberga i po tome što danonoćno sjede za pisaćom mašinom, najčešće pišu za jutarnja izdanja novina, puše cigarete bez filtera i piju rakiju jabukovaču. Razvode se po sudovima i kafanama. Žive znatno kraće od onih za koje pišu, jer se bezrezervno daju. U njihovim jabukama je više alkohola nego delicije u svim drugim voćkastim plodovima.

Većina ih je stamena i ne podnosi žućkaste mekušce među njima. Imaju svoj savez u kojemu ih povezuju štamparska slova koja znaju biti olovno otrovna. Do slasti omame.

Iako je Ado Sarajlija došao na takmičenje iz druge medijske galaksije, njegova jedna i jedina jabuka s peteljkom je pobijedila.

U obrazloženju Odluke o dodjeljenoj Nagradi otipkanoj na pisaćoj mašini je pisalo – c r v a v a.
Uz pero bez tinte, dobio je i neuramljenu sliku umjetnice koja je još uvijek živa. Zamislite.

Objektivno, pobjednica je neprskana. Vijest zuji poput komarca. I ujeda iza uha, u parfemisano mjesto.

Izražavajući nezadovoljstvo odlukom ocjenjivačkog suda o pobjednici, neki od luzera su, dok je u Morića hanu trajala dodjela Nagrade, u slast pojeli sve svoje izložbene jabuke. S pesticidnom korom.

Subjektivno, citirajući Šekspira, izvjestili su:Nešto je trulo u državi Danskoj i u znak protesta pili su rakiju jabukovaču iz fildžana, opuške od cigareta stavljali u kafenu đezvu, na silu izvukli crva iz jabuke pobjednice i javno je o peteljku objesili.

Rušeći tradiciju, ovoga puta Nagrada crvavoj jabuci s peteljkom je postala Kazna Adu Sarajliji.

Istovjetan smisao nagrade i kazne.

Samo se od sebe namjestilo, kao kada prvi pasus iz ove priče postane zadnji u kojemu ima isti smisao iako je pisan i čitan od zadnje ka prvoj riječi pasusa:
kaznu Dalo. obrva djevojačka iscrtana kao izvijena duga uspela se na sarajevsko nebo, na pogaču je mirisao Zrak. s peteljkom je bila jabuka, voćku je uzela Ruka. plod se spustio zemlji, a lišće je usisalo sunce i Kišu. nagradu Dalo.

Naravoučenije: U našem vukojebina-vrtu odvajkada važi pravilo:Za života svaka dobijena nagrada je kazna. Dok nas smrt ne kazni i tako prizna nagradu. O mrtvima sve najbolje, zapravo dolazi iz straha od vlastite smrti.