Kliker.info

Politički analitičar Reuf Bajrović u intervjuu za Vijesti  govori o mogućnostima promjene Ustava BiH, provođenju presude “Sejdić – Finci” i ulozi EU u tom procesu, te najavljenom novom pristupu Unije pre4ma našoj zemlji, aktuelnim protestima građana i odnosu političkih stranaka prema tome.

VIJESTI : Pred Helsinškom komisijom u američkom Kongresu održana je debata o dešavanjima na zapadnom Balkanu. Između ostalog, istaknuto je da su u BiH potrebne ozbiljne promjene. Možgu li se u našoj zemlji uskoro očekivati unutrašnji proces koji će rezultirati širokim ustavnim promjenama ili će sve ostati u deklarativnoj fazi?

BAJROVIĆ: Do izbora ne možemo očekivati velike promjene u odnosu na ono što imamo posljednjih sedam, osam godina. Moguće ih je očekivati tek 2015. godine, dakle nakon izbora. Od pada aprilskog paketa do danas živimo u periodu slabog interesovanja velikih zapadnih sila za BiH. Zna se tačno šta se treba uraditi, ali ne postoji politička volja za to.

RS, tj. Milorad Dodik, su blokirali sve što bi ličilo na reforme na nivou BiH. Činjenica je da sada i dva HDZ-a mogu sve blokirati, jer im Evropska komisija daje mogućnost za to. Najbolji primjer su pregovori o provođenju presude “Sejdić – Finci”, koji su propali upravo zbog toga što je Evropska komisija htjela da zadovolji zahtjeve HDZ BiH i HDZ 1990, a ne da uvaži domaći dvotrećinski koncenzus. Postojala je dvotrećinska većina u oba doma državnog Parlamenta da se usvoje prijedlozi koje su predložili SNSD i SDA, koji su bili gotovo identični.

Minimum reformi mora podrazumijevati uvođjenje funkcije vrhovnog suda koji trenutno u BiH ne postoji. Naša zemlja je jedina na svijetu koja nema institucija čija funkcija bi bila rješavanja sporova između različitih nivoa vlasti. To je suštinska uloga OHR-a, ne bonske ovlasti. Dakle, nadležnost OHR-a da rješava sporove različitih nivoa vlasti potrebno je prebaciti u sistem BiH. Davanje ovlasti OHR-a Ustavnom sudu BiH bi bio elegantan način da se izbjegne kritika mogućeg partnera iz RS-a za takvo nešto o prebacivanju nadležnosti i izgradnji novih insitucija. Naravno, potrebne su i druge reforme.

VIJESTI : Prisutne su teze o održavanju međunarode konferencije, tzv. Daytonu 2, o čemu je govorio i bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić. Kao rješenje za BiH, on je predlaže uspostavljanje građanske države sastavljene od većeg broja višenacionalnih kantona, sa središnjom vlasti u kojoj bi ravnopravno bila zastupljena tri konstitutivna naroda, te ostali građani.

BAJROVIĆ: Potpisao bih sve što Mesić predlaže, i dobro je da se takve stvari javno predlažu. Međutim, trenutno ne postoji međunarodna zainteresovanost za to na nivou donosilaca odluka koji imaju političku moć u Berlinu ili u Vašingtonu. Treba biti realan i priznati da interesovanje međunarodne zajednice za BiH nije ni bilizu onoga prije pada aprilskog paketa. Razlog tome je dolazak Angele Merkel na vlast u Njemačkoj i insistiranje na zatvaranju OHR-a i povlačenju međunarodne zajednice iz BiH. Vašington danas ne želi da se previše zamjera Berlinu na pitanju BiH, pogotovo nakon katastrofalnog pokušaja rekonstrukcije Vlade FBiH koji je fakturisan direktno Bijeloj kući bez koje ne bi bilo poništenja odluke CIK-a iz marta. 2011. tj. platformaške koalicije.

Nadalje, čak i kada bi neko ko u Vašingtonu ili Berlinu ima politički kapital krenuo da ga troši sazivajući nešto slično butmirskim pregovorima, treba imati u vidu da bi pozicija Rusije bila puno agresivnija nego recimo 2009. Čak su I tada Rusi sve dali od sebe da omoguće Dodiku da uništi svaku mogućnost za uspjeh tih pregovora. Rusi realno imaju puno manju mogućnost da utiču na stanje u BiH, ali su puno više zainteresovani da spriječe bilo kakav ozbiljan napredak BiH nego što je zapad spreman da napravi pritisak na Dodika i Čovića da naprave neophodne ustupke. Berlin čak dobrim dijelom želi nastavak ovakvog stanja jer ne želi bilo kakvo proširenje bilo čega, uključujući i NATO. Zbog toga su npr. blokirali ulazak Crne Gore u NATO. Jedino Vašington može uticati na to da se desi promjena politike Berlina prema proširenju, ali nakon negativnih iskustava, posebno sa bosanskim političarima koji su imali podršku, takvo što je teško očekivati prije 2015.

Na koncu, treba imati u vidu da su pregovori o implementaciji presude Sejdić-Finci bili neka vrsta malog Dejtona, odnosno pregovora o podjeli FBiH. Suštinski, tzv. pro-bosanski predstavnici su pristali da se pregovori svedu na FBiH, tj. na to kako je podijeliti. Stefan File koji je te pregovore vodio u ime EU je imao punu podršku Berlina i Brisela da pokuša isposlovati takav rezultat jer se htjelo dati HDZ-ovima što je moguće više. Razlog propasti jeste nerealna ambicija Dragana Čovića da ponovo dobije rađanje HZ HB. Mislim da će se Čović, i ostatak HDZ-a, gorko kajati zbog propuštene prilike koja se više nikada neće vratiti. Slično kao što se pro-bosanski blok kaje zbog odbijanja aprilskog paketa. Čovićeva alavost je direktno uzrokovana nerealnom percepcijom sopstvene moći zvaničnog Zagreba čija politička elita troši sav politički kredit nove zemlje članice EU na to da dva HDZ-a napravi još neuračunljivijim.

VIJESTI: Komesar za proširenje EU Štefan File izjavio je da se povlači iz pregovora o presudi “Sejdić-Finci” zbog neuspjeha bh. političara da se dogovore o ovom uslovu za napredak ka EU. Javljaju se i mišljenja da evropski put naše zemlje ne treba blokirati ovim slučajem. Šta se može očekivati?

BAJROVIĆ: Ne bih se iznenadio kada bi EU rekla da se uopšte više ne želi baviti presudom “Sejdić – Finci”. Slično odustajanje od navodnih kriterija se desilo i prilikom usvjanja reforme policije iz 2007. koja direktno krši Europsku konvenciju o ljudskim pravima na isti način kao i Ustav BiH. Dakle, u tada osnovanom tijelu za upravljanje policijskim agencijama na nivou BiH nema mjesta za one koji nisu Srbi, Hrvati ili Bošnjaci. Umjesto da se policija reformisala na sličan način kao oružane snage BiH, oni su odustali i de facto pristali na postojeće stanje. EU je time izgubila veliki dio kredibiliteta, jer su domaći političari, posebno oni iz RS, vidjeli da je potrebno biti uporan i dovoljno puta reći njet kako bi kriteriji EU bili promijenjeni. Takva nekonzistentnost znači da kriteriji EU ustvari ne postoje.

Glavni problem BiH nije to što naša zemlja nije u EU, nego to što državni Ustav omogućava političkim elitama da beskrajno kradu i pljačkaju krijući se upravo iza Ustava. Približavanje i ulazak u EU to neće riješti. Naš problem je unutrašnji.

VIJESTI: Najavljen je novi pristup EU prema BiH, usmjeren ka ekonomskim i socijalnim reformama, te borbi protiv kriminala i korupcije. Je li u ovom trenutku naša zemlja pogodno tlo za primjenu takvog pristupa?

BAJROVIĆ: Nijedna korumpirana zemlja, u kojoj organizovani kriminal ima ogroman uticaj na državu, nije pogodno tlo za takav pristup. Kako će vlast, koja novim pristupom ima obavezu da se efikasno bori protiv organizovanog kriminala i korupcije, za ozbiljno uzeti EU, kada je ona odlučila da promijeni kriterije na kojima je toliko dugo insistirala?

Stoga, nemam velika očekivanja od novog pristupa EU.

VIJESTI: Više od mjesec dana traju protesti građana u BiH. Kakav je Vaš stav o posljednjim dešavanjima, šta su protesti donijeli novo BiH?

BAJROVIĆ: Protesti u BiH bili su sasvim očekivani. Treba podsjetiti da ovo nisu prvi takvi protesti. Demonstracije koje su bile organizovane 2008. godine kada je smijenjena Vlada KS su bile masovne i nasilne. Aktuelni protesti su veći i nasilniji budući da se dešavaju u više bh. gradova. No, princip je inicijalno bio sličan.

Smatram da su aktuelni protesti potpuno spontani i iskreni. Na našu žalost, na kraju nisu imali političku artikulaciju. Mislim da zbog toga neće mnogo toga promijeniti osim što će smanjiti izlaznost nezadovoljnih birača na izborima. Pričati narodu o direktnoj demokratiji kao rješenju socio-ekonomskih problema je greška jer je direktna demokratija mit. Makar mi na balkanu znamo da mitovi vode u duboka razočarenja.

Međutim, prva i najveća greška plenuma je bila u tome što su odmah krenuli u to da se igraju vlasti, a da nisu pobrinuli za osnovnu stvar: za bezuslovnu amnestiju onih zbog kojih je vlast i bila spremna da ih sasluša, onih koji su bili spremni da na dvodecenijsko bezakonje i nepravdu vlasti uzvrati nasiljem. Nekolicina nas je upozoravala na to da će se dogoditi upravo ono što se sada događa: da policija izolira i hapsi jedno po jedno, dok se oni koji su usmjeravali plenume u ime neke globalne ljevičarske agende međusobno prepucavaju o tome koliko bakunjina može stati na vrh jedne igle. Uzvraćeno nam je prizemnom ličnom kampanjom i uvredama. Na kraju, pravna država će da slomi kičmu dvadesetorici ili tridesetorici mladića koji su mislili da mijenjaju zemlju, a oni koji su i protestante i plenume uvjeravali da se ovdje vodi globalna borba protiv tržišnog kapitalizma, a ne za pošteniju i pravedniju Bosnu, će se nastaviti takmičiti u oštrini međusobnih optužbi.

Plenumi su bili dobra ideja u mjeri u kojoj su vodili ka stvaranju političke stranke ili podržavanju nekih od postojećih političkih stranaka. Nemoguće je održati energiju unutar društvenog pokreta bez njegove hijerarhizacije i preuzimanja poluga vlasti države. Sličnih neuspješnih priča sa protestima koji nisu imali, ili željeli, da se politički definišu je jako puno. Žao mi je što je ta energija sada potrošena uzaludno.

Najbolje bi bilo kada bi ljudi koji imaju najveći uticaj na demonstrante shvatili da su napravili grešku, nakon čega bi krenuli u političku borbu i pokušaj preuzimanja vlasti kako bi se stvari promijenile. Bez toga, bojim se da će izlaznost na proteste jako oslabiti, što će najviše odgovarati onima koji imaju najrazvijeniju stranačku infrastrukturu i najvjernije birače. Kako sada stvari stoje, najveću korist od plenuma će imati SDA čiji glasači će sigurno izaći na izbore. Niža izlaznost će čak donekle odgovarati i SDP-u.

VIJESTI : Prema Vašem mišljenju, kako se bh. političke stranke odnose prema demonstracijama građana?

BAJROVIĆ: Političke stranke pozicije su inicijalno bile prepadnute ovim protestima. Međutim, shvatili su da se plenumi građana bave globalnom ideologijom, direktnom demokratijom… Naprosto su shvatili da od toga nema ništa. Njih suštinski ne zanima da li će ljudi izaći na proteste ili ne. Samo ih interesuje da li će njima preuzeti moć, odnosno poziciju u vlasti, tako što će te nezadovoljnike usmjeriti da glasaju za nekog drugog na izborima u oktobru. Opozicione stranke su većinom promatrale proteste sa distance jer su lideri protesta odlučili da im se gade svi koji su sada na političkoj sceni, tj. da im se gadi uopšte ideja politike.

Pozicije vlasti se sigurno ne preuzimaju putem glasanja grupe ljudi na ledini. To nigdje nije uspjelo, osim ako ne idete u revoluciju u stilu Boljševika, a mislim da je u BiH to trenutno nemoguće. Naprosto nema promjena bez učešća na izborima, to treba da bude naravoučenije ovih protesta.

N.Š. (Vijesti)