Kliker.info

Amir efendija Drežnjak iz mjesta Lizoperci svake nedjelje na putu prema Gračcu, u mjestu Slatina, katolike koji stopiraju do obližnje crkve prevozi u svom automobilu. Isto tako, katolici u tim mjestima su bili prvi koji su pokrenuli akciju skupljanja novčanih sredstava za petogodišnju djevojčicu Ajlu Sefer, oboljelu od tumora na bubregu.

U Lizopercima žive samo muslimani, u Gračcu oko 15 muslimanskih porodica i više od 100 katoličkih, dok je u Slatini pola-pola.

Efendija vozi katolike na misu

Efendiju Drežnjaka je ekipa Anadolu Agency (AA) zatekla u domu u Lizopercima gdje se spremao da krene u Gračac u kojem svake nedjelje drži vjeronauku. Dok se sprema, priča o složnosti i dobrim odnosima između katolika i muslimana u ovim mjestima. Muslimani idu kada katolici nešto slave, a katolici dolaze kada muslimani također slave bajrame ili organizuju iftare.

Drežnjak je prije 13 godina iz Mostara došao na službu u ovaj džemat.

– Prije tri godine džemat Gračac je pripojen mom džematu i tako sam počeo obavljati mektebsku pouku u tom mjestu. Jednog jutra, prije tri godine, krenuo sam na mektebsku pouku u Gračac i vidio sam, ne slučajno, nego Bogom određeno, da su ljudi stopirali pored puta. Pretpostavljao sam da idu na misu, jer su bile starije osobe. Stao sam im i kazali su mi da nemaju prevoza i da idu na misu svake nedjelje. Tri nedjelje zaredom sam išao i uvijek su stopirali. Nakon treće nedjelje sam uzeo njihove brojeve telefona i odlučio sam da ih uoči nedjelje uvijek pozovem – ispričao je Drežnjak.

Ukoliko je spriječen da ide u Gračac na mektebsku nastavu, on im javi da ga ne čekaju.

– Otprilike tri godine ih svake nedjelje vozim na misu u župu. Vodilja vjere kroz život čovjeka nas uči tome da ćeš vidjeti svako dobro, ali i zlo koje uradiš. O tome razmišlja i fra Mato, koji je prvi pritekao u pomoć maloj Ajli, isto kao što i ja tri godine vozim katolike na misu. Prije rata je ovdje suživot bio jako lijep. Komšije su se pazile, ljudi su dijelili i radost i žalost – istakao je Drežnjak.

Zajedno su se, kako kaže, gradile i crkve i džamije.

– Zajedno su djelovali. Ratom je to uništeno. Drago mi je da ja, zajedno sa fra Matom, imam tu čast da ponovo pokušamo spojiti ono što je prije 20 godina pokidano – poručio je Drežnjak.

Fra Mate: Ima još dobrog u ljudima

Na putu od kuće do Gračca ovaj put povezao je bračni par Anicu (77) i Cvitana (76) Drinovca. Pošli su do crkve, ali i da zapale svijeće za pokojne rođake i komšije. Anica se rodila u Slatini, odrasla i udala. Govoreći o odnosima između katolika i muslimana u njenom mjestu, Anica kaže da je sve isto kao i prije rata ‘90-ih godina.

– Sa svima sam bila dobra i prije, a i sada. Ko god mi je prije bio prijatelj i sada je. Efendija nas poveze na misu i kaže da ga čekamo. Da mu Bog da zdravlja. Ja svaki dan pijem kafu sa komšijama muslimanima i oni sa mnom. To je ljubav, a ne kafa k'o kafa – poručila je Anica.

Cvitan kaže da se sada na ovom području živi isto onako kako se živjelo i prije rata.

– Ja sam na Slatini rođen sa svojim muslimanima, a i oni sa mnom. Kako smo se slagali prije rata tako je i danas. Rat kod nas nije poremetio odnose. Dobrih smo para sakupili za malu Ajlu -ispričao je Cvitan.

Fra Mato Topić, župnik Župe Gračac, podsjetio je da je prošlo mnogo godina od rata i mišljenja je da postoji mnogo prostora da se čini dobro.

– Mi smo prošle godine napravili akciju koja nije svakidašnja i čini mi se da je bolje bilo da je ostala negdje u tiši,ni ali ako je ovo poticaj da se još neko probudi u činjenju dobra, onda neka bude. Ovdje je jedna djevojčica, Ajla Sefer, obolila i trebao je novac za liječenje. Ovdje je večinski katolički živalj, ali smatrao sam da mi trebamo pomoći. Čini mi se da smo prvi koji smo uskočili u pomoć. Jedne nedjelje kod oltara sam najavio da će proći ljudi od kuće do kuće, samo katoličkim porodicama, i da će skupljati novac za liječenje ove djevojčice. Nisam drugačije ni osjećao ni očekivao, ali niko nije negativno komentarisao i svi su se odazvali akciji – ispričao je fra Mato.

(Kliker.info-AA)

Kako kaže, oni koji su bili na poslu u vrijeme kada se novac skupljao, naknadno su donosili novac.

– Rekao bih da ima još dobrog u ljudima. Međutim, ima i straha da se ove neke aktivnosti događaju. Bolesno je dijete i iza toga je tačka. Ništa više ne želim komentarisati. Zna se ko je ta porodica. Mi franjevci, koji smo u Bosni prisutni više od sedam stoljeća, naviknuti smo na ova događanja. Crkvu u kojoj sad stojimo gradili su muslimani. Nakon što je potopljena crkva dole sa jezerom, hodže su naređivali svojim džematlijama da su dužni volovima dovoziti kamen za gradnju ove crkve – istakao je fra Mato.

Napominje da su dolazili i na otvaranje crkve, ali i da se isto dešava i sa druge strane gdje su u gradnji džamija pomagali katolici.

– Ovim ratom su pometene mnoge aktivnosti običnih, malih ljudi. Svaki čovjek bi volio da je do kraja čist. Međutim, rat je učinio svoje i svi imamo kojekavih rana koje sprečavaju da čovjek bude još čišći. Ali taj narod, tu je, i pokazuje da je moguće još mnogo dobra činiti. Ovo što mi ovdje radimo teško je zaštititi od onih koji danas utiču na društvo, rekao bih i više od vjerskih zajednica, a to su političke strukture. Kamo sreće da se mi u svojim akcijama možemo distancirati i od straha od tih struktura – pojasnio je fra Mato.

Govoreći o efendiji Drežnjaku i njegovom dobrom djelu, fra Mato kaže da godinama zna da on dovozi katolike na misu.

– Žene koje dovozi nemaju nikoga mlađeg koji bi vozio automobil. One nedjeljom dolaze na misu, a on poučavati djecu, na vjeronauku. Ima nekoliko porodica koje nemaju automobil i koji su stari, koje on pozove i doveze do crkve. To jako fino funkcioniše – ispričao je fra Mato.

Pojašnjava da su te babe o efendiji Drežnjaku i njegovim djelima pričale na susretima franjevačkog svetog reda u Međugorju gdje su ljudi na to gledali sa čuđenjem i pitali je li to stvarno tako.

Skupa pomogli oboljeloj djevojčici

Ajlina majka Semira Sefer pojašnjava da je njena petogodišnja djevojčica imala tumor na desnom bubregu. Za AA kaže da su u njenom liječenju pomogli svi, i župnik, župa, ostale komšije i Kanton.

Gračac je mjesto u kojem živi većinsko katoličko stanovništvo.

– Oni su baš pomogli. Kod nas nema toga da se gleda ko je musliman, a ko katolik. Svi smo skupa i zajedno – ispričala je Semira.

Za Ajlinu operaciju su skupili više od 4.000 KM i donijeli na kućnu adresu.

– Župnik dolazi da vidi Ajlu. Ona je sada dobro. Super se osjeća. Prošle su kemoterapije, sada ima samo kontrole – dodala je Semira.