Kliker.info

Sveučilišni profesor iz Mostara vjeruje da u utrci za Predsjedništvo BiH Dragana Čovića može pobijediti sa 100.000 glasova razlike.

-Ako se kandidujem, sigurno ću pobijediti Čovića. Upustim li se u to, i ne budem li imao 100.000 glasova više od njega, obećavam, odustat ću od mjesta člana Predsjedništva BiH-, ističe u in tervjuu za  Oslobođenje Kukić.

Koliko ima istine u tvrdnji Dragana Čovića da je njegov posljednji susret sa Miloradom Dodikom najbolji put za stabilizaciju odnosa u BiH?

– Ja bih prije rekao da je to nastavak logike “step by step” koja je usmjerena daljem destruiranju BiH i kao države i kao društva. Dodik od Čovića očekuje podršku za povećanje stupnja neovisnosti RS-a i povećanja njenih državotvornih kapaciteta, a zauzvrat nudi podršku za uvođenje trećeg entiteta, ali samo na prostoru FBiH.

Građani trećeg reda

Princip mu je dobit ćeš svu moju potporu, ali pod uvjetom da ti zahtjevi ne uključuju prava Hrvata na prostoru RS-a. A Čović, očito, na to pristaje neovisno o tome što time žrtvuje dobar dio sunarodnika.

Iza svega se navodno krije briga za prava konstitutivnih naroda. Da li se oni zaista brinu za sve Hrvate i Srbe?

– Kakvi Hrvati i Srbi. Oni, i jedini i drugi, samo su paravan za ono što je njihov zajednički cilj. I jedni i drugi su isključivo zabrinuti za sebe, a tenzije koje ciljano izazivaju, i kojima je cilj produžavanje statusa quo, samo su način da se, koliko je god duže moguće, izbjegne krivična odgovornost za ono što su pod krinkom zaštite naroda radili proteklih 15 godina. Uostalom, pogledajmo, sve te godine Srbi u FBiH su zaista građani trećeg reda, ali, ruku na srce, u istom položaju su Hrvati i Bošnjaci u RS-u. I da se razumijemo, do promjene takvog stanja njima ni nije stalo.

Nakon odluke Ustavnog suda, izmjena Izbornog zakona nametnula se kao imperativ. Može li prijedlog HNS-a dobiti podršku?

– Što god da se dogodi, ide uglavnom naruku Čoviću. Pogledajmo, uostalom, tri moguća scenarija. Prvi je da se prihvati taj prijedlog što Čoviću osobno osigurava miran san do kraja života, ali to je, pri zdravoj pameti, vrlo teško očekivati.

S druge strane, vjerujem da bi Čović objeručke prihvatio kompromis u kojem bi HDZ odustao od promjena vezano za Dom naroda pod uvjetom da se podrži predloženo rješenje za izbor člana Predsjedništva BiH. I na koncu, moguće je da se ništa ne promijeni, da se izbori održe po postojećem zakonu, ali bi bio problem u njihovoj implementaciji – i moglo bi se doći u situaciju da se cijela BiH mostarizira.

To odgovara i HDZ-u i SDA. No, Čoviću taj scenarij stvara problem jer ne bi bilo smetnji za implementaciju dijela izbornih rezultata koji se tiču članova Predsjedništva BiH. A tada, ako on osobno ne bi dobio potporu, što je poprilično vjerojatno, došao bi u poziciju glinenog goluba, izložen mjerama pravne države zbog onoga što je činio prethodnih 15 godina.

O Vama se govori kao o zajedničkom kandidatu ljevice. Ima li snage, volje i znanja da ujedinjena ljevica postane realna alternativa?

– To je posebna priča. U ovoj zemlji su, naime, samo dvije partije. Jednu čine svi etnonacionalisti, drugu svi ostali, oni koji polaze od čovjeka i njegova prava na život. Ovih drugih je, ako je prema istraživanjima suditi, oko 47 posto.

To znači, ako bi se svi oni, doduše, s partijama lijeve političke provenijencije koje su najutjecajnije na čelu, na izborima 2018. udružili u blok građanskog otpora, postojala bi realna mogućnost da probiju zid od 50 posto mandata i dobiju mogućnost svojevrsnog kopernikanskog obrata u BiH. Hoće li do toga i doći, teško je predviđati. Jer, u politici se često ne postupa temeljem općeg interesa, nego temeljem personalnih rješenja.

No, ako se ima strateški cilj, nešto se od toga personalnog mora i žrtvovati. Pri tome mislim prije svega na SDP i DF kao najjače partije u tom političkom spektru. Bilo bi, što se mene tiče, prirodno da njihova vodstva igraju na kartu po kojoj kratkoročno ponešto i gube kako bi ova zemlja dugoročno dobila.

Postoje li i kolike su šanse da među hercegovačkim Hrvatima preovlada građanska politička opcija?

– Teško. Među tim ljudima postoji velika doza straha. Mnogi se ne slažu s aktualnom politikom, ali ne smiju javno progovoriti. Značajnija promjena mogla bi se desiti u slučaju poticaja iz Katoličke crkve, pa i iz zvanične hrvatske politike.

Uvijek je interesantna uloga HDZ-a 1990. Može li ona biti dio građanskog i lijevog bloka?

– Bude li unutar ove partije elementarne političke hrabrosti, a pojedine izjave daju osnova za blagi optimizam, mogući su svakakvi scenariji. No, ne budu li ljudi Devedesetke spremni hrabrije iskoračiti, mogli bi sebe dovesti u poziciju opozicije u RS-u nakon rasprave o referendumu – da budu percipirani kao vojnici u stroju, ali ne i kao lider.

Da li to znači da bi trebali napustiti HNS?

– HNS je HDZ-ov smokvin list i postoje ljudi u HDZ-u 1990 koji su za napuštanje ove nevladine udruge kojoj se pokušava dati status paralelne političke institucije. Hoće li imati snage, to je pitanje, ali mislim da bi im to donijelo rast političkoga utjecaja. Jer, time bi pokazali da jesu alternativa jednom suludom političkom projektu.

Iz Crkve često dolaze disonantni tonovi sa HDZ-om, ali i tamo postoje podijeljena mišljenja. Može li Crkva okrenuti leđa Čoviću?

– Crkva jeste stvarni autoritet kod Hrvata. Božićne i predbožićne poruke su pokazale da najznačajniji dio crkvenoga vrha ne odobrava poteze HDZ-a, posebno kada je riječ o Izbornom zakonu. Ne sumnjam da je opredjeljenje Katoličke crkve u suštini integrirajuće, da želi brinuti o svim Hrvatima, ali još smo daleko od nekog zvaničnog usuglašenog stava.

Lokalni kler

U prilog tome, uostalom, svjedoče i intervencije biskupa Perića u vezi s istupima tajnika biskupske konferencije. I ne samo to. Veliki problem predstavlja i lokalni kler koji je, barem njegov dio u Hercegovini, na tragu rješenja koja personificira lider HDZ-a.

Čini se da je još teže očekivati zaokret politike iz Zagreba. Vjerujete li da postoji stvarni sukob Njemačke sa Hrvatskom u pogledu ustroja BiH kao građanske države?

– Siguran sam da u Njemačkoj postoji razumijevanje za bh. specifičnosti i potrebu zaštite kolektiviteta, uz dodatak, doduše, da ta zaštita ne bi smjela biti pretpostavljena građanskim i ljudskim pravima. I poprilično sam siguran da su sporovi na relaciji Njemačka – Hrvatska, ako ih ima, baš na tom tragu.

Šta je onda rješenje? Socijalni bunt?

– Uvjeren sam da 2018. slijedi novo verbalno zaoštravanje i podizanje tenzija. Žele li, pak, građani ove zemlje drugačiji život, žele li promjenu, socijalni nemiri i građanski bunt jesu jedno od rješenja. Zapravo, pred građanima su dva scenarija. Jedan je socijalni bunt kao odgovor praznih stomaka na etnonacionalizam, drugi, dalje demografsko pražnjenje i budućnost BiH kao zemlje staraca.

Za prvi scenarij potrebno je i da se stranke ljevice odmaknu od neoliberalne ideologije i utjecaja kapitala, da reaktiviraju osnovne ideje socijaldemokracije, borbe za radništvo i deprimirane socijalne slojeve. I da, u konačnici, ne izbjegavaju da se i same pridruže mogućem građanskom odgovoru.

Ernad Metaj (Oslobođenje)