hamburger-icon

Kliker.info

Poslovna filozofija Bosanca Rasima : U Americi sam naučio da je pogubno biti tačan ,previše odgovoran i trčati za zaradom !

Poslovna filozofija Bosanca Rasima : U Americi sam naučio da je pogubno biti tačan ,previše odgovoran i trčati za zaradom !

20 Jula
01:03 2015

Rasim103Stalni gosti i dobri prijatelji Rasima Hajrulahovića,  vlasnika bosanske aščinice  “Corner Deli” u američkom gradu Louisville u državi Kentucky , pola u šali a pola u zbilji vole kazati da će ovaj prijeratni bankarski službenik iz Doboja, a danas američki penzioner i ugostitelj, o jadu zabaviti stratege i planere američkog liberalnog kapitalizma, pod uslovom da   njegovo  specifično poslovanje pusti korjenje u pomenutom dijelu Amerike.

U prilog pomenutoj tezi navode činjenicu,  da  malena radnja u srcu bosanske komune, u najvećem gradu  na obalama džinovske rijeke Ohio, od svog  utemeljenja 2004. godine,  pa do danas, nikada nije imala strogo utvrđeno radno vrijeme , gazdi je profit bio u drugom planu, ali je i pored toga preživjela i sada predstavlja radnju  u koju  se ide muhajem.

Ćevapi i pite su naravno u prvom planu, ali se na jelovniku  često zna naći i sočna torta, dok  se  stara, skoro zaboravljena  variva  iznenade  pojave tek onda kada je gazda  u dobrom raspoloženju i u slučaju kada želi nekoj  dragoj  mušteriji  da ugodi. Na pomenute prozivke   gazda  Rasim odgovara obično samo osmijehom ili ciničnom primjedbom,  da zna “odakle vjetrovi pušu i da takvima ni lokum nije rahat”.

Pritisnut dokazima,  za divno čudo priznaje,  da ponekad otvori tek onda kad s dobro naspava, a zatvori kada se umori ili mu gosti dosade. Istrajava međutim da  svi na kraju budu usluženi, uz malu digresiju da samo ponekad mušteriji kaže da navrati kasnije  jer ima zanimljiv razgovor   koji se ne može prekidati.

Rasimeso1Žestoko brani i svoje uvjerenje da prva mušterija presudno utiče  na zarađenu nafaku tokom cijelog dana i zbog toga opravdava svoje nastojanje da mu seftu otvori neko sa berićetnim, sretnim i dobrim  licem.

” Garant ne vjeruješ ali ja te uvjeravam da ima ljudi sa urokljivim očima koji  donose nesreću i sebi i svima  oko sebe. U to sam se sijaset puta uvjerio i zato volim da mi neko drugi bude seftedžija. Generalno ima  ljudi koji nekako lako , bez opterećenja, srkleta i hilne, dolaze  do nafake i ja takve  više  volim nego  one  sa pomenutim očima i srpastim rukama.

Nemoj me pogrešno svatiti, apsolutno ništa nemam protiv srpa i čekiće, odnosno protiv proletera,  već  su u pitanju ljudi koji zbog svojih karakternih osobina i  usuda ne  mogu ni dohvatiti niti podjeliti bilo kakvu nafaku “, filozofski objašnjava Stari ili Deda, kako mu tepaju zadovoljne mušterije. One manje zadovoljne, ponekad mu u šali dobace da je Mrgud, Mujo trovač  i tome slično,ali i jedni i drugi kategorički tvrde da Rasim nikada ne tretira goste po imenu, prezimenu, nacionalnosti i boji kože.

Priznaje međutim da mu se malo lice  naoblači kada mu Amerikanac uđe u radnju,pošto  su, kako kaže previše ljubopitljivi, a on sa engleskim jezikom još nije u ljubavi, tako da konverzaciju pokušava da ograniči isključivo na jelovnik. Takvo ponašanje u principu uglavnom  prolazi, ali se , kaže, ne može uvjek  sve predvidjeti. Nedavno mu je  jedna mušterija na jelovniku pronašla Havana tortu i on je po svom običaju servirao jednu jedinu koju je imao  na raspolaganju. Uslijedila je primjedba da je torta dobra, ali nije Havana, na šta je gazda uzvratio ljutitom primjedbom da ni on nije Kubanac, što je na kraju  morao da prihvati i sami gost.

Slične zgode i nezgode  u “Corner Deliju” su nekako normalna domaća radinost,  koju determinira Rasimov  osebujni tabijat,   čiji se obrisi naziru i u narednoj istinitoj priči. Kada je naime zadovoljni gost nakon obilne večere zatražio račun,  dobio je odgovor da kuća, odnosno gazda časti. Začuđen  odgovorom,  iznenađeni gost je insistirao na dodatnim informacijama,  koje su ga na kraju ,  istovremeno i šokirale i oduševile. U najkraćem, toga dana Corner Deli  skoro da nije  ni radio , nije ništa ni pazario,  pa je na kraju gazda zaključio  da  nije u redu da jedna mušterija plati cijeli  ceh neuspjelog dana.

Rasim104Pritisnut dokazima  priznaje međutim  da do sličnih opuštanja ipak dolazi u vrijeme pred sami kraj mjesaca kada su obezbjeđena sredstva za kirije, osiguranja, nabavke i ostale dosadne stavke u budžetu svake firme i familije.

” Pa dobro, red je da i ja malo odahnem  kada vidim da sam podmirio sve što je potrebno za taj mjesec. Nikad nikome nisam ostao dužan.Ni državi ni narodu i  zašto na kraju,   ne bi  malo pružio zadovoljstva i oduška i   sebi”, gorljivo brani svoju poslovnu i  životnu filozofiju Rasim Hajrulahović iz  Doboja  i  otkriva nam da je svoje aščijske vještine nekada davno memorisao u porodičnom abijentu u zavičaju.

Otac muje kaže, bio  znameniti dobojski mesar ,amidža pekar, što je na kraju izgleda i   prevagnulo da se  u bijelom svijetu i on okrene  poslu kojim se ni u snu nije namjeravao baviti dok je bilo mira.

” Kući sam  do rata radio u banci, uglavnom na kreditima. Ovdje u  Louisville sam došao 1998 godine i prvih godina sam radio sve i svašta. Od rada u fabrici  filtera do angažmana u Ministarstvu za izbjeglice za koje sam opremao apartmane za izbjegla i raseljena lica iz bijelog svijeta  nakon dolaska u obećanu zemlju. Kada mi je nakon par godina dotužilo nosanje namještaja,  odlučio sam naprečac,  da sa dvojicom prijatelja otvorim ovu malu aščinicu.  Oni su  odustali prije otvaranja ,a  ja  evo već skoro 11 godina  nekako opstajem i ne žalim se “, nastavlja svoju američku priču Rasim Hajrulahović.

Rasim101Ćudljivog  ugostitelja upitasmo potom i o započetom projektu kojeg još uvjek nije uspio privesti kraju, a on odgovara da  je priručnu biblioteku u okviru svoje aščinice pokrenuo na inicijativu inžinjera Muhameda zvanog Mere   iz Sarajeva,  čija je vizija bila da do sada broji  bar nekoliko stotina  knjiga. Nije se kaže , po broju  puno odmaklo od  početne inicijative, ali  se  ipak,  u jednom ispražnjenom rafu, umjesto somuna, uvjek može naći par knjiga,  koje su donacija gostiju restorama.

Osnovna zamisao je da prijatelji i poznanici , kada  dođu do bilo koje knjige, na našim jezicima, donesu naslov u policu,a  Rasim  ga potom stavlja u opticaj, odnosno na čitanje, koje se mora završiti  tokom  jedne sedmice. Rezignirano dodaje da  će se ovim problemom morati ozbiljnije pozabaviti u narednom periodu. Bosancima i Hercegovcima u Kentuckyju koji ne znaju za ovu akciju poručuje da  učestvuju i pomognu njemu i Muhamedu u ostvarenju sna da u Louisvilleu uskoro bude formirana prava pravcata bosanska biblioteka.

Na naše pitanje znači li to da od uživanja penzije u Doboju definitivno nema ništa, pomalo rezignirano odgovara da je u velikoj dilemi i da ništa trenutno ne može sa sigurnošću tvrditi.

” Vuče me rodna gruda i domovina ali mi ovdje ostaju unuci Džan i Jasmina od kojih se jednostavno ne mogu rastati “,  raznježeno govori i  nespretno , kao da se stidi slabosti, brzo dodaje da je ostalo sve “u dure”,  tako da  je to pitanje ipak još otvoreno.

Vizionarski na kraju zaključuje da će njegov Doboj u bliskoj budućnosti  ponovo postati grad Dobojlija i  pravi Hong Kong na Balkanu , pošto se kaže,grad nalazi na  raskrsnici puteva a naseljen  je uglavnom promućurnim ljudima.  A Bosne u cjelini, uvjeren je, biće više,  nego što mnogi misle.Proći će,  kaže, i ovaj zulum, jer istorija je zabilježila da je i prije ovog nesretng vakta bilo loših i poganih vladara, unutrašnjih i vanjslih neprijaelja, a Bosna se uvjek, nekako čupala  iz nevolje i postajala ljepša nego što je bila. Tako će biti i sada, uvjeren je Rasim Hajrulahović iz Doboja, u čiju radnju, “Corner Deli” u  Louisvilleu, Bosanci i Hercegovci iz ovog dijela Amerike dolaze muhajem.

Halil Šetka (Kliker.info)

Podijeli

12 0 komentara

  1. Jole
    Jole 20 Jula, 08:38

    Pa zar je Rasimu trebala Amerika da skonta tu svoju filozofiju..mogao je on to i u Bosni isto tako…

    Odgovori
  2. Krga - Vrga
    Krga - Vrga 23 Jula, 01:54

    E bas ste nasli covjeka o kome cete pisati, on je totalno zalutao u ugostiteljstvu, usluga nikakva, higijena na minimumu, samo nemoj te reci da je uspijesan, sa vlsnicima obliznjih lokala u opste ne govori, ljudi nemaju dobro misljenje o njemu.

    Odgovori
    • harun
      harun 28 Jula, 18:17

      Kad se dobro najedes,ides na autoban
      da se provozas….posle dobre klope
      potreba za adrenalinom.!
      https://www.youtube.com/watch?v=AOJPraw-1BQ

      Odgovori
    • Sarajka
      Sarajka 01 Avgusta, 18:14

      …Ejjj moj krga/vrga kako si ti ogranicen pa ti uopste nisi shvatio poentu teksta niti razumio zapravo…uspijeh je za Rasima sto u takvoj zemlji u njegovim godinama on moze da se “poigrava ugostiteljstvom”…ne trci za parama a zivi svoj zivot polahko kako zeli ni na ciji racun a I bez sefa nad glavom… …a svoje prave musterije cijeni I cuva… njemu I ne treba vise hvala Allahu…

      Odgovori
    • Anti Krga - Vrga
      Anti Krga - Vrga 24 Avgusta, 03:53

      Krga – Vrga,
      Nepismen si da ne mozes biti nepismeniji. Ukratko papak si. Moras nauciti kako se rijeci pisu pravilno. Obrazuje se usput.
      Rasim i ne zeli biti uspjesan sa papcima kao sto si ti. Nama je jako dobar, razumijemo se kad pricamo o vama (papcima) veoma dobro. Mora da si svratio kod njega jednom ili dva puta neobrisanog nosa ili si smrdio zbog netusiranja pa mu nisi lego’.
      Rasim je uspjesan onoliko koliko je htio to da bude. Definitivno mu ti nisi zanimljiv. Sto prije upisi se u skolu, obrazuj se i vidjeces da ce odnos snjim biti totalno nesto drugo.
      Izvini sto ti rekoh istinu

      Odgovori
  3. asja
    asja 23 Jula, 19:07

    nije poenta u tome ko je bolji ili losiji ugostitelj ili kod koga je kakva higijena ,vec je poenta u tome da ljudi imaju razlicite stavove i misljenja A Rasima znam ,on je dobar covjek i zivi zivot iz centra grada iz koga je a to je Doboj prije 92 godine

    Odgovori
  4. Eso od Počitelja
    Eso od Počitelja 03 Avgusta, 08:28

    KOD “RASIMA” U LOUISVILLE-u

    Prije 7-8 godina naletim u Lousville, Kentacky, u posjetu prijateljima. Kasno sam sletio iz Phoenix-a, nešto iza 10 uvečer. Stočanin Amar Smailhodžic me sačekao na aerodromu pa me priupita gdje da me vozi ili u hotel da odmorim ili u najbolji bosanski kafic “Joker”. I tako, za dvadesetak minuta već sam šenlučio u “Jokeru” sa dragim prijateljima: Amarom, Bracom, Sudom, Halilom, Fazlom… Posebno me obradova, susret sa mojim dragim počiteljcom Emilom Dizdarom –Ko je poznavao reahmetli Emila, sloziće se da se radilo o posebno dobrom i dragom insanu, koji je preživio Hercegovacke Logore i bahnuo u Lousville, baš u mjesto gdje se Muhamed Ali rodio.

    I tako razvezala se priča, čas smiješna, čas tużna, čas vicevi, čas ratna, pa logorska, dok u neko doba neko ne reče; ”Moglo bi se nešto i pojesti…..ima ovdje do “Jokera” naša aščinica, dobra klopa, malo je pokasno ali gazda Rasim je još tamo. Malo je tabijatli i nikad mu ne znaš i ako nam se posreći możda šta god i das se prezalogaji.”

    Sad će on ovamo na Espresso, pridrużiti će nam se i ako mu “legneš” biće klope za cijelo društvo. Ja onako zbunjen, nista mi ne bi jasno, kad eto Rasima, lijepo se pozdravi sa svima, sijede za naš sto i naruči kafu. Učini mi se Rasim neobičan i dobrog duha.
    A Rasim pijucka kafu, posmatra nas, zaustavi pogled na meni I upita kako sam putovao i jesam li gladan? “Jesam” rekoh”. Bi mi drago što mu “legoh”a bogami drago i društvu.
    Ode Rasim i za kratko vrijeme donese plahtu ćevapa, ražnjica, pljeskavica, lepina….. I tako skupa sa Rasimom nastavismo priču, lagano do sabaha .

    Od tada, kad god odem u Lousville, pijem kafu u “Jokeru”, a hranim se kod Rasima.
    I doručak i ručak i večera. Ne moram ni naručiti, ni reći da sam gladan, znam da Rasim brine za to i da ću pojesti najbolji roštilj na dunjaluku.
    A od svega najdraże mi sa Rasimom muhabetiti. Kao da sa cijelom Bosnom zborim.

    Ima nešto u toj Aščinici kod Rasimu, nešto nad-insansko, univerzalno. Kad sam kod Rasima, kao da sjedim “Kod Deše” u Café Kula u Počitelju, kao da pričam sa Kapom, Fikom, Garom, Dešom, Emilom…

    Eso od Počitelja
    Phoenix Arizona, August 1, 2015

    Odgovori
  5. Sazuke
    Sazuke 02 Decembra, 04:32

    about reaffirming our coommn humanity.In my opinion, we should strive do differentiate the person's actions from his/her being. It is the essence of human rights that every human being has an inherent value – wether he may become a ‘good’ or a ‘bad’ person through his actions. In this sense, even if someone has committed genocide, we should still treat him with dignity. After all, that's why we will not execute him or submit him to torture. If that is so, why shouldn't we then express our condolences to the family of a ge9nocidaire, when he dies? isn`t the punishment supposed to be strictly personal? there`s no reason a criminal`s family should be treated with less respect than other families.Of course that in extreme cases, like Hitler, it is very hard for us to keep our hatred towards his actions from influencing our actions when it comes to expressing condolences to his family. But that is something we must learn to do, and it is something thats coherent with our `human rights` ethics.Buddhism (at least as I`ve learned) says we should be good to all beings, wether their actions are good or bad. Christianism would affirm the same, at least in many passages of the Gospel (`love your enemy as you love your friend` and so on…). In conclusion, I`d like to add that if we refuse to express condolences to a criminal`s family, than we are in someway mixing our feelings towards the criminal and extending them further than we should. We would be assuming that his family is somewhat responsible for the criminal acts. That may be so, but if we admit that, then we would face a very tough question about how far should we extend this culpability…In my opinion it is better and more coherent to draw a clear line and pay our respects to a fellow human being – for the simple fact that he was, in some way, like all of us, human.

    Odgovori
  6. Fahir
    Fahir 20 Jula, 07:48

    Geri mi it Doboja, pogotovo iz PBS Banke dobro znamo. Uvijek ležeran na svoj način, dobroćudan, insan za svaki muhabet, onaj na koga se nikad i nikome nije zamjerio. Njegov rahmetli Šemso je bio takav, njegova braća, njegove sestre, sve fino odgojena i vaspitana djeca, baš kao i Radim, koga smo uvijek zvali Gero, ne znam zašto.
    Ovo je moja ‘tapija’ za Dobojliju, bankara i na kraju aščiju boema, iz čijih očiju zrači poštenje

    Odgovori
  7. Fahir
    Fahir 20 Jula, 07:49

    Geru mi iz Doboja, pogotovo iz PBS Banke dobro znamo. Uvijek ležeran na svoj način, dobroćudan, insan za svaki muhabet, onaj na koga se nikad i nikome nije zamjerio. Njegov rahmetli Šemso je bio takav, njegova braća, njegove sestre, sve fino odgojena i vaspitana djeca, baš kao i Radim, koga smo uvijek zvali Gero, ne znam zašto.
    Ovo je moja ‘tapija’ za Dobojliju, bankara i na kraju aščiju boema, iz čijih očiju zrači poštenje

    Odgovori
  8. Hake
    Hake 27 Januara, 21:49

    Rasime,zdravo sta ima znasli bolan od kada se nismo vidjli,ja u Doboju ti u Americ bio sam i ja 2 puta kod sina u Hostonu,javi se puno poz Hake cao!*

    Odgovori

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku