hamburger-icon

Kliker.info

Paul Mason : Fašizam i Amerika

Paul Mason : Fašizam i Amerika

23 Januara
05:44 2021

Američki nacisti su počišćeni sa društvenih mreža kao masnoća sa starog štednjaka. Donald Trump više nema nalog na Twitteru. Desničarskoj društvenoj mreži Parler ukinuto je gostoprimstvo na Amazonovim serverima.

Piše : Paul Mason (New Statesman)

Možemo biti cinični u pogledu motiva tehnoloških giganata: nisu ništa preduzimali da obuzdaju Trumpovu mašineriju laži i fašistički pokret koji je njom inspiriran, sve dok i jedno i drugo nisu konačno potučeni i diskreditirani posle 6. januara. Ali oportunizam ne mora biti jedino objašnjenje. Kao i američka vojska, tehnološki giganti su znali da je prijetnja državnog udara ovog puta bila stvarna.

Upadu u zgradu Kapitola prethodili su mjeseci Trumpove podrške naoružanim milicijama i desničarskoj grupi Ponosni momci, kao i odbijanje da prihvati rezultate izbora; Trumpove pristalice su sedmicama prijetile medijima, lokalnim izbornim odborima, državnim službenicima i zakonodavcima.

Na osnovu dosad prikupljenih informacija, izgleda da je ključni dan bio 18. decembar 2020. Pošto je Vrhovni sud odbacio inicijativu republikanaca za poništavanje izbora u četiri države, Trump je organizirao sastanak sa najbližim saradnicima: među prisutnima su bili Rudy Giuliani, osuđeni i pomilovani kriminalac Michael Flynn i advokat Sidney Powell.

Flynn je i prije sastanka javno pozivao na uvođenje vanrednog stanja i ponavljanje izbora. Trump je navodno namjeravao da na sastanku imenuje Powella za „specijalnog savjetnika“ koji bi vodio istragu Bijele kuće o izmišljenim izbornim prevarama, ali savjetnici su ga uspjeli odvratiti.

Šta im je poslije toga preostalo? Narednog dana, 19. decembra, Trump je objavio tweet: „Veliki protest u Washingtonu 6. januara. Dođite, bit će uzbudljivo“. Pošto je pokušaj žalbe Vrhovnom sudu propao, a savjetnici ga odvratili od angažiranja vojske, Trumpu je ostala samo jedna šansa za opstanak na funkciji predsjednika države: da fizički spriječi sprovođenje postupka potvrđivanja izbornih rezultata. Poslije govora na održanom skupu, Trump se vratio u Bijelu kuću, a demonstranti su upali u Kapitol. Navodno je bio nezadovoljan „jadnim“ izgledom nekih od napadača koje je inspirirao.

Trump nije fašista i njegova administracija ne predstavlja američki fašistički projekat. Ona je proizvod rascjepa unutar američke korporativne elite u kom je prevagu odnijela frakcija koja se zalaže za privatizaciju, deregulaciju i dalje uništavanje planete, više na lokalnom nego na globalnom nivou. Kao što sam pisao u to vrijeme, Trumpovu frakciju unutar Republikanske stranke čine „neoliberalni nacionalisti“. Oni su odgovorni za novo zaduživanje države kojim su se bogati dodatno obogatili zahvaljujući inflaciji cijena imovine i poreskim olakšicama.

Dugoročni projekat modernog fašizma je globalni etnički građanski rat, najvjerovatnije uzrokovan klimatskom katastrofom i masovnim migracijama koje bi uslijedile, što bi zaustavilo progres čovječanstva i vratilo ljudsko društvo u doba prije modernosti i prosvećenosti, iz koga više ne bi bilo izlaza.

Kratkoročni projekat globalne radikalne desnice jeste da se desničarski populisti dovedu na vlast i da se na vlasti zadrže prijetnjama nasilnim nemirima, daljom erozijom demokratije i vladavine prava i daljom ekspanzijom u prostoru koji tako nastane. To je, ukratko, čvorište u kom se ukrštaju interesi autoritarnih desničarskih populista, partija koje su uspjeli da preotmu i nabujalog umreženog fašizma od one vrste koja nam se prikazala u hodnicima Kapitola 6. januara.

Muškarci koji su sa sobom nosili plastične trake za vezivanje ruku i tejzere nisu upad u Kapitol shvatili kao performativni gest, osim možda onog QAnon šamana ogrnutog medveđom kožom. Sasvim je moguće je da su neki od zalutalih demonstranata i lovaca na selfije zaista bili ponijeti fantazijom i sopstvenim magijskim mišljenjem.

Na osnovu raspoloživih dokaza možemo pretpostaviti da su pripadnici tvrdog jezgra planirali da kidnapiraju jednog ili više ljevičarskih članova Kongresa, da otmu kutije sa elektorskim glasovima i prekinu postupak na način koji će dovesti do proglašenja vanrednog stanja u Washingtonu ili čak do formiranja dva rivalska zakonodavna tijela (kada je zasjedanje nastavljeno, 147 republikanaca je glasalo protiv potvrde Bidenove pobjede).

Od ljevičara u Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Državama mogle su se čuti tvrdnje da prijetnja državnog udara nije bila stvarna jer: a) veći dio ovih događaja je bio samo performans za javnost, i b) američkoj buržoaziji ovog trenutka nije potreban fašizam (jer nema prijetnje radničke revolucije). I jedno i drugo je možda tačno, ali to ne znači da opasnost od udara nije bila stvarna. Jer jeste. Posljednjih 18 mjeseci proveo sam uronjen u primarne izvore za historiju fašizma i bez trunke sumnje mogu potvrditi: fašističko nasilje je uvijek simboličko.

Nasilje je za fašiste etička norma, ali i narativno sredstvo. Čak i ako nikada nisu čitali Nietzschea i njegove slavopojke natčovjeku sposobnom da „počini užasna ubistva, paljevine, silovanja, mučenja i izađe iz toga sa osjećajem ushićenja i emocionalne uravnoteženosti, kao da to nije ništa više od grube školske šale“, oni znaju o čemu se tu govori.Za fašiste, nasilje uvijek ispreda priču o nepobjedivosti i tako gradi mit o konačnom činu nasilja. To je bio slučaj i sa upadom u Kapitol. Među anketiranim republikancima čak 45 odsto njih je izjavilo da podržava pokušaj remećenja procedure za potvrdu izbornih rezultata. Prema jednoj drugoj anketi, 52 odsto republikanskih glasača vjeruje da su pokradeni na izborima i da je Trump „pošteno pobijedio“. Mada je prijetnja moguće mobilizacije naoružanih milicija na dan inauguracije na kraći rok otklonjena angažiranjem nacionalne garde, ostaje dugoročna prijetnja masovnih marševa naoružanih demonstranata na glavne gradove država.

Retorika građanskog rata je svuda oko nas. Kao što sam izvještavajući za BBC o globalnoj finansijskoj krizi 2008. primjetio još 2010, građanski rat 2.0 je postao neka vrsta sorelovskog mita – fantazije da će njegovi zagovornici upornim ponavljanjem uspjeti fantaziju pretvoriti u stvarnost.

Deset godina kasnije, invazija na zakonodavno tijelo najmoćnije zemlje na planeti je ozbiljno upozorenje: ukoliko ne udružimo napore da to spriječimo, Sjedinjene Države će se raspasti pod teretom nerazrešenog strukturnog rasizma, evanđelističkog fanatizma njihove kulture i disfunkcionalnosti kapitalizma. Ako ste, na primjer, strateg Kineske komunističke partije i razmišljate u kategorijama „vijekova i kontinenata“ – kao što je Lav Trocki jednom rekao govoreći o britanskom imperijalizmu – onda je put koji vodi do razorene i oslabljene Amerike prilično jasan.

Sedamdeset četiri miliona ljudi je glasalo za čovjeka koji je javno pokazivao nepoštovanje za demokratiju, vladavinu prava, nezavisnost sudstva i obavezu medija da govore istinu – 11 miliona više nego kada je samo davao opscene savjete kako postupati sa ženama.

Šta sada treba uraditi? Potrebno je mobilizirati demokratsku, progresivnu koaliciju i zaštititi monopol države na korištenje sile. Istina je da je među ljudima u zgradi Kapitola bilo policajaca koji nisu bili na dužnosti, kao i bivših vojnika, i poznato je da su individualni i strukturni rasizam rašireni u američkoj policiji.

Rješenje je na novi način obučena policija koja podleže strogoj zakonskoj kontroli, kao što je slučaj u demokratijama koje znaju kako se postupa sa fašistima – na primjer, u Njemačkoj, gdje je ministarstvo odbrane rasformiralo jednu vojnu jedinicu zbog optužbi za desničarski ekstremizam, a obavještajna služba je Alternativu za Njemačku, po snazi treću parlamentarnu stranku, stavila pod nadzor zbog pokazanih ekstremističkih tendencija.

Potrebno je da se državni aparat prinude u Sjedinjenim Državama – od gradskih policijskih snaga do Federalne policije i sudova – uhvati u koštac s fašizmom i uništi ga. To je lekcija antifašističke borbe 30-ih godina 20. vijeka: masovna mobilizacija – koja ukida barijere između ljevice i centra – zaustavila je fašizam gdje god je bila uspješno sprovedena. Fašizam je pobjeđivao tamo gdje je konzervativizam obesmislio demokratiju i tako svoju glasačku bazu prepustio fašistima i njihovim fantazijama o krvi i tlu.

U naredne četiri godine možemo očekivati fašističke pobune manjeg obima protiv nove administracije. Neuralgične tačke će biti u onim državama u kojima su organizatori izbornog procesa smogli snage da se odupru Trumpovoj rulji, ali vjerovatnoća da će isto učiniti republikanski zakonodavci i šefovi lokalne policije znatno je manja. Fašizam, suprotno tradicionalnom uvjerenju ljevičara koji su ostali zaglavljeni u 1930. godini, nastupa autonomno u odnosu na krupni kapital. Tako je uvijek i činio. Dok tragate za njegovim tajnim korijenima u kapitalu, on preoblikuje svijet u skladu sa svojim bizarnim fantazijama.

Kao što je tvrdio marksistički psiholog Wilhelm Reich 30-ih godina, fašizam je „strah od slobode“. To je želja za poretkom, makar i u pokorničkom položaju, koja nastaje posle iznenadnog rušenja svih izvjesnosti.

Za nas koji se borimo za ljudsku slobodu, dobra vijest je vidljiva panika u redovima desničarskih pobunjenika: vjerovatno osjećaju približavanje svijeta bez rasizma, mizoginije i iracionalizma. I to nam pruža nadu.

Preveo : Đorđe Tomić (Peščanik)

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku