Kliker.info

RSE: Stiče se utisak da domaći političari kao da ne uvažavaju novu realnost, odnosno da građani već danima protestuju u najžešćoj pobuni od završetka rata. Istovremeno, čini se se da ni EU i međunarodna zajednica u cjelini nisu u stanju da odlučnije reaguju iako postoji međunarodni predstavnik koji ima ovlašćenja da to čini.
McMahon: To me uopšte ne iznenađuje. Ko god je bio na Balkanu u posljednjih desetak godina itekako zna sa kakvim se problemima i izazovima suočava Bosna i Hercegovina, između ostalog, i zbog nedostataka u Dejtonskom sporazumu. Mnogi su govorili o nužnosti promjene ovog dokumenta, ali to do sada nije učinjeno.
Biću direktna i reći da je BiH uvijek bila “dobar biznis” i za znatan dio domaćih političara, ali i međunarodnih zvaničnika koji su odlazili dole da bi uživali u dobrim restoranima i razgovarali sa tamošnjim vlastima a da suštinski nisu mnogo učinili. Ja možda nisam frustirana kao građani BiH koji dole žive. Međutim, BiH je bila dobra prilika za mnoge u međunarodnoj zajednici da primaju enormne plate i prosipaju pamet šta treba Bosanci da urade da bi njihova zemlja napredovala, ali se nisu istinski angažovali da se to i desi, a nisam ubjeđena i da im je previše i stalo. Međunarodna zajednica je svojim postupcima ponekad činila veću štetu nego korist u BiH. Za SAD sada ne bi bilo jednostavno da se ponovo neposredno angažuju kako bi riješile problem koje EU nije bila u stanju, jer imaju druge prioritete. Istovremeno, povremeni angažman u BiH, zbog drugih kriza u koje je Vašington uključen, šalje pogrešan signal domaćim političarima, ali i građanima da međunarodnoj zajednici nije previše stalo, jer jedno govori, a drugo čini.

RSE: Od završetka rata u BiH je angažovano nekoliko međunarodnih predstavnika. Neki od njih, poput Ešdauna, posezali su i za smjenama političara. Međutim, to kao da nije dalo rezultate. Na primer, Milorad Dodik je iz godine u godinu zaoštravao nacionalističku retoriku.

McMahon: Međunarodna zajednica, a naročito Ketrin Ešton, pristupali su BiH na rigidan i nezgrapan način. Retoriku moraju da prate konkretna djela, tačno definisanje šta BiH čeka na putu evropskih integracija. Nije mi jasno zašto Njemačka, kao najmoćnija evropska ekonomija, ne pomogne razvoju BiH. Pri tom ne mislim samo na civilno društvo i reformu institucija, već istinski ekonomski razvoj fokusirajući se na ključna pitanja, prije svega nezaposlenost. Nedopustivo je da je među mladima više od 50 odsto nezaposlenih. To nema veza sa etnicitetom već korupcijom.

Dakle, Njemačka bi mogla da konkretno pomogne u gradovima kao što su Tuzla i Mostar čije su firme uništene, stvaranjem zdravog poslovnog ambijenta, transformaciji, podizanjem manjih preduzeća čija bi djelatnost najviše odgovarala tamošnjem području ali koja bi mogla da opstanu na evropskom tržištu.
Međutim, nema takvih konkretnih poteza. Umjesto toga vodi se beskrajna, jalova debata u kojoj se stalno poteže etnička karta i vodi računa o nacionalim kriterijumima, što je u ovom trenutku beznačajno. Bitno je da ljudi nemaju posla, a za to vrijeme Evropljani samo razgovaraju. Dakle, potreban je konkretan biznis plan za BiH i cijeli Balkan tako da se razvijaju kao i ostatak Evrope, a ne da budu tretirani kao zaostali narodi koji ne mogu da upravljaju sami sobom. Tačno je da u BiH nisu u stanju da upravljaju svojim institucijama, ali zbog strukture države koju im je nametnula međunarodna zajednica.

RSE: Kakve bi pouke međunarodna zajednica, prije svega EU, mogla da izvuče iz sadašnjih protesta da bi konkretno pomogla BiH – i ekonomski i politički?

McMahon : Da ponovim, sve veće zemlje treba da imaju jedinstven stav kada je riječ o očekivanjima od BiH. Ne smatram da SAD treba da ostanu potpuno po strani, ali to je prije svega evropsko pitanje. Vidjeli smo kako jasni uslovi EU daju rezultate na primjeru Srbije. Takođe, Brisel mora da jasno predoči da dejtonska struktura BiH svih ovih godina nije bila u interesu njenih građana, odnosno nije zadovoljavala njihove svakodnevne životne potrebe. Mora da pokaže kako su razni nivoi birokratije, prije svega u Federaciji BiH, sprečavali razvoj zemlje. To znači da EU mora da pomogne građanima, civilnom društvu u promjeni takve strukture i da ne dopusti političarima da ponovo igraju na etničku kartu.

RSE: Da li su vas iznenadili protesti u BiH?

McMahon : Apsolutno ne. Da živim u BiH, protestovala bih mnogo ranije, jer se ništa ne mijenja. Birokratija je toliko narasla, naročito u Federaciji, a pri tom nije u stanju da rješava elementarna životna pitanja. Međutim, to je birokratska zbrka koju su stvorile birokrate u Vašingtonu i Briselu, čime su oni dobili na značaju, a šta je sa sudbinom običnih ljudi? To je stvorilo haotičnu situaciju u kojoj lokalni političari ne snose bilo kakvu odgovornost.

.

McMahon : Treba izvući pouke iz zbivanja u Ukrajini. Naime, mirna okupljanja mogu lako da se pretvore u nasilje ako policija pretjerano reaguje, kao što se desilo u nekoliko slučajeva tokom protesta u BiH. Stoga SAD i EU treba da pošalju jasnu poruku da shvataju zbog čega građana demonstriraju i da žele da im pomognu, istovremeno apelujući na njih da protesti budu mirni. To je najbolji način da se podstaknu neophodne reforme, umjesto nemira koji mogu da prodube krizu i etničke podjele u zemlji. Većina demonstranta su mladi ljudi koji nisu učestvovali u ratu i etničkim sukobima. Oni su jednostavno frustriani zbog nepostojanja perspektive.

RSE: Da li ovi protesti mogu doprinjeti drugačijim izbornim rezultatima najesen. Takođe, da li se građani okupljeni na ulici, na plenumima mogu pojaviti i kao nova organizovana politička snaga?

McMahon : Koliko znam, u ovom trenutku ne postoji ujedinjeni pokret, a da ne govorim nagovještaj da bi građani koji protestuju mogli da formiraju partiju. Međutim, bilo bi veliko osvježenje na političkoj sceni ukoliko mladi postanu aktivniji. Oni su spremni da istisnu sa javnih pozicija starije generacije i sprovedu reforme. No, to neće biti nimalo lako.

RSE: Ako građani na protestima ne uspiju da se organizuju kao nova politička snaga, onda u najmanju ruku mogu da utiču na ishod izbora tako da se mnogi birači sada drugačije opredjele, dajući podršku drugim opcijama a ne kao do sada političarima koji su na sceni još od rata.

McMahon : Treba se fokusirati na borbu protiv korupcije, ekonomske reforme i druga pitanja od životnog značaja. Ukoliko građani na ovim protestima uspiju u tome, to može umanjiti značaj dejtonske strukture BiH, partija koje su formirane po etničkom kriterijumu, Predsjedništva, zatim mnoštva nivoa vlasti. To bi vremenom omogućilo promjene tako da institucije i BiH kao država bude efikasnija.

RSE: U tekstu “Smrt Dejtona”, koji je prije pet godina objavljen u “Foreign Affairs”, napisali ste da bi SAD trebalo da ponovo imenuju specijalnog izaslanika za BiH i Balkan, kao i tokom 1990-ih dok je bjesneo rat. Da li ste ostali pri tom stavu da SAD treba odlučnije da se angažuju u promjeni Dejtonskog sporazuma i ostalim reformama u BiH?

McMahon: Smatram da SAD treba da podrže napore EU i njeno vođstvo. Zvanični Vašington je usredsređen na mnoga krizna područja u svijetu, tako da se više ne može angažovati na Balkanu kao nekada. Istovremeno, praćenje situacije krajičkom oka u BiH nije od velike pomoći. Kao što sam rekla, SAD treba da podrže napore EU, pre svega Njemačke u primjeni neke vrste novog Maršalovog plana za Balkan koji bi se fokusirao na ekonomski razvoj, efikasnije upravljanje a što bi vodilo smanjivanju značaja etničkog principa. SAD mogu da učestvuju više na ekspertskom nego na političkom nivou, dakle slanjem stručnih ljudi koji bi pomogli u razvoju poljoprivrede, zaštiti životne okoline, reformi policije. Dragan Štavljanin (RSE)