Kliker.info

Da se na autobiografskoj knjizi može dobro zaraditi ako je piše slavna osoba znali smo i prije nego što je osnivač WikiLeaksa Julian Assange za svoju još nenapisanu dobio ugovor vrijedan čak milijun funti. Za razliku od Assangea koji ju je, kako kaže, spreman objaviti samo zato da njegova zviždačka internetska stranica preživi, državnici svoje memoare ne pišu samo zbog zarade, nego i zbog povijesti te vlastite slike.Možda je najbolje to objasnio britanski premijer Winston Churchill koji je jednom rekao: »Povijest će biti blaga prema meni jer je namjeravam i napisati.«Godina 2010. bila je prilično plodna kad je riječ o političkim memoarima. Svoja djela objavili su bivši američki predsjednik George Bush, bivši britanski premijeri Tony Blair i Gordon Brown, južnoafrički predsjednik Nelson Mandela, bivši australski premijer John Howard… I Bush i Blair postigli su fantastičan uspjeh.

Blairovo »Putovanje« postalo je bestseller, baš kao i »Odlučujući trenuci« Georgea W. Busha. »Odlučujući trenuci« prodani su u gotovo dva milijuna primjeraka, a knjiga još nije ni objavljena u »mekom« izdanju. George W. Bush je tako u samo dva mjeseca uspio prodati gotovo jednaki broj primjeraka koliko i Bill Clinton u šest godina. Clintonov »Moj život« mnogi smatraju prekretnim djelom kad je riječ o političkoj biografiji. On je u toj knjizi uspio sjajno spojiti privatni i politički dio, ali i suočiti se sa slučajem »Monika Levinsky«. Osim njihovih knjiga, u milijunskoj tiraži i dalje se prodaju dvije Obamine knjige, »Smjelost nade« i »Snovi mojega oca«.Prvi politički memoari u SAD-u koji su zabilježili komercijalni uspjeh bili su oni predsjednika Ulyssesa Granta (dva mandata od 1869. do 1878.). Njegovi memoari spadaju u najbolje vojne autobiografije, a, zanimljivo, izdavao ih je njegov bliski prijatelj Mark Twain koji je bio toliko oduševljen Grantovim pisanjem da je samo zbog toga osnovao izdavačku kuću. Mnogi ističu kao iznimno važne i memoare predsjednika Roosevelta. (Kliker.info-Vjesnik)