Kliker.info

Poslednjih mjesec dana iz krugova bliskih vladajućoj koaliciji stizale su informacije da će Milorad Dodik i pred ove izbore izvući „keca iz rukava“ kako bi ponovo pridobio javnost Republike Srpske i dobio izbore.

Referendume (onaj navodni o nezavisnosti i sprovedeni refrendum/anketu o Danu RS) je potrošio za ranije izbore, pa mu je ponestalo velikosrpskih tema, kojima treba da nahrani duše nacionalno ostrašćenog dijela puka u Republici Srpskoj. Ruku na srce, ničim drugim ih i ne može nahraniti, jer je u Republici Srpskoj tokom dvanaest godine vladavine SNSD-a urušeno sve što se moglo urušuti, osim organizovanog kriminala, korupcije i nepotizma koji bujaju.

Položaj vladajuće koalicije, par mjeseca pred izbore, dodatno su pogoršali protesti zbog ubistva 21-godišnjeg Davida Dragičevića iz Banjaluke, koje vlast, MUP i tužilaštvo bestidno pokušavaju zataškati.

PREDIZBORNI AS

Dodik je otkrio šta mu je predizborni „as iz rukava“, kada je nedavno najavio da će zatražiti održavanje posebne sjednice Narodne skupštine na kojoj bi se povukao Izveštaj Komisije Vlade Republike Srpske iz 2004. godine o dešavanjima u Srebrenici u julu 1995. godine. Kao neposredan povod naveo je to što je Munira Subašić, predstavnica Udruženja “Majke Srebrenice”, predala njemačkom tužiocu spisak s imenima više od 22.000 Srba, pripadnika Vojske RS, koji su, kako je navela, učestvovali u genocidu u Srebrenici.

Predsjednik parlamenta RS Nedeljko Čubrilović  sazvao je Kolegijum Narodne skupštine na kojem je odlučeno da se o Dodikovoj inicijativi raspravlja 14. avgusta. Sam Čubrilović je priznao da Skupština nema nadležnosti da poništi Izvještaj Komisije o Srebrenici. Što je potpuno tačno, jer ga Narodna skupština RS nije ni usvojila, već je to učinila Vlade RS, prije punih 14 godina.

Tako će parlament da raspravlja o nečemu za šta nije nadležan, samo da bi Milorad Dodik „srbovao“ sat vremana na sjednici Narodne skupštine, koja će se javno prenositi, ne bi li pred oktobarske izbore popravio svoj rejting, ali i rejting SNSD-a, na čijem je čelu.

Koliku štetu će zbog toga pretrpjeti Republika Srpska, koja će, nema sumnje, u svim međunarodnim krugovima i medijima biti ponovo prokazana kao entitet koji veliča zločine i negira genocid, Dodika i njegove političke trabante nije briga. Od njih niko razuman to ne očekuje, jer su Dodik i svita davno krenuli na „put bez povratka“, na kojem bi sa sobom mogli sunovratiti i Republiku Srpsku. Doslovno.

NI ZA NI PROTIV

Zato je trebalo da opozicija pokaže odgovornost i nacionalnu osvješćenost i ne da legitimitet Dodikovom insistiranju da se posle 14 godina ponovo otvara temu validnosti izvještaja Komisije o Srebrenici. Bez obzira što je taj Izvještaj sačinjen pod velikim međunarodnim pritiskom, on jeste bio prvi korak ka suočavanju srpskog naroda sa zločinima u Srebrenici, koji su počinjeni u ime tog naroda, i koje je Međunarodni sud pravde u Hagu okvalifikovao kao genocid.

Opozija na Kolegijumu Narodne skupštine nije glasala za Dodikov prijedlog, ali nije bila ni protiv njega. Suzdržalli su se od glasanja, umjesto da su jasno i glasno ponovili ono što su saopštili nekoliko dana ranije. Da je izvještaj Komisije o Srebrenici u nadležnosti Vlade RS, da parlament nema ništa s tim i da je cijela priča o ovoj temi pokrenuta da bi Dodik pokupio predizborne poene. Trebalo je da ponove i svoje ranije izjave da je Dodik imao 12 godina apsolutne vlasti i da je mogao hiljadu puta da poništi Izvještaj o Srebrenici, ali da to nije učinio, jer nije smio, i da je obična kukavica koja se stalno krije iza Narodne skupštine.

Najčudniji je bio stav poslanika Narodnog demokratskog pokreta (NDP) Dragana Čavića, koji je bio predsjednik Republike Srpske u vrijeme kada je usvojen Izvještaj Komisije o Srebrenici, zbog čega ga je Milorad Dodik, ne jednom, već milion puta, nazvao najvećim srpskim izdajnikom.

Predsednik Narodnog demokratskog pokreta (NDP) Dragan Čavić rekao je da su predstavnici opozicije bili suzdržani, jer im nije jasno šta se traži od parlamenta da uradi povodom ovog izveštaja.

Vlada RS je u junu 2004. godine usvojila Izveštaj Komisije o Srebrenici, a tadašnji predsjednik RS Dragan Čavić obratio se javnosti navodeći da je “srebrenička tragedija crna stranica istorije srpskog naroda”.

“Učesnici ovog zločina ne mogu se opravdati nikome i ničim. Onaj koji je činio ovakav zločin, i pritom se možda pozivao na narod kome pripada po imenu i prezimenu, činio je zločin i prema vlastitom narodu”, istakao je tada Čavić.

On je tada pozvao na utvrđivanje istine o Srebrenici, upozorivši da, “ako je sami ne utvrdimo, istinu će nam utvrđivati drugi”, pozivajući na kažnjavanje svih pojedinaca koji su počinili zločine, uz tvrdnju da krivica ne može biti kolektivna.

PRELOMNI MOMENT

U istoriji Republike Srpske bio je to, sasvim sigurno, jedan od prelomnih momenata, koji je sa ovog entiteta skinuo ogroman pritisak međunarodnih institucija i dao mogućnost RS da krene da se razvija kao demokratski entitet, uz poštovanje svih civilizacijskih vrijednosti. U koju spada i ona da je zakonom kažnjivo negiranje zločina i prikrivanje onih koji su ga počinili.

Čavić bi i danas trebalo nepokolebljivo i čvrsto da stoji iza svojih riječi, a ne da pokušava da daje alibi Dodikovim zahtjevima da se poništi Izvještaj Komisije o Srebrenici. A upravo tome sluti njegova izjava da je od Izvještaja prošlo 15 godina i da je „u međuvremenu došlo do novih činjenica, poput činjenice da određen broj, za koji se tada mislilo da su nestali, kasnije su pronađeni živi“. Prema njegovim riječima, sada bi Vlada RS trebalo da utvrdi sve te „nove činjenice“ i uvrsti ih u Izvještaj.

Pitanje je zašto Čavić danas dovodi pod sumnju rad Komisije o Srebrenici, za koju je prije 14 godina govorio da je svoj posao uradila profesionalno, nepristrasno i pošteno? Pitanje je i zašto opozicija „liježe na rudu“ Dodikovom populizmu i politikanstvu, jer će ih, sa ili bez učešća u raspravo i Izvještaju o Srebrenici, nastaviti nazivati „domaćim izdajnicima i stranim plaćenicima“.

UČEŠĆE U PROMOCIJI

Opozicija je po stoti put krenula linijom manjeg otpora, svjesno pristajući da učestvuje u promiciji Milorada Dodika, čineći pritom nemjerljivu štetu samoj sebi, jer javno pokazuje da nema snage da presječe okvire djelovanja koje joj Dodik postavlja- umjesto da razbiju te klišee i građanima pokažu da imaju volje, snage i hrabrosti.

Dodikov cilj je jasan, nametnuti temu Srebrenice sve do oktobarskih izbora. Kao što je to bilo o referendumu o Danu RS, koji posle izbora više nije bio referendum nego anketa građana. Kao što je prije tamo nekih izbora najavio da će ukinuti Tužilaštvo i Sud BiH…

Ništa od svega toga se nije desilo niti će se desiti, osim što je jašući na tim temama Dodik dobijao izbore od 2006. godine. Sada kampanju nastoji graditi na ogromnoj tragediji, na uznemiravanju žrtava, na genocidu koji je sam priznao onda kada mu je to bilo politički isplativo.

“Ja znam savršeno šta je bilo. Bio je genocid u Srebrenici. To je presudio Sud u Hagu i to je neosporna pravna činjenica”, rekao je Dodik, gostujući 2008. godine u Centralnom dnevniku sarajevske Face TV.

Ljiljana Kovačević (Žurnal)