Nakon pobjede slijedi bitka za Trumpa : “Gospodine predsjedniče, to nažalost ne može”
Donald Trump je šokirao Ameriku i svijet svojom pobjedom na predsjedničkim izborima 8. novembra. Tenzije su od onda eskalirale, a tokom zadnja dva dana protesti protiv Trumpa traju u brojnim američkim gradovima.
Protesti ne iznenađuju, iznenađuje jedino činjenica da nisu još i veći. Naime, Trump je mjesecima od strane vodećih medija prikazivan kao čovjek koji će SAD pretvoriti u fašističku naciju, stoga ne može čuditi da su mnogi ljudi, naročito mladi, spremni izaći na ulice i odmah pružiti otpor takvoj opasnosti.
Tranzicija iz kampanje u politiku i fascinantna fleksibilnost medija
Ipak, za očekivati je da će se te tenzije kroz jedan period ipak smiriti. Naime, anti-Trump sentimenti ponajviše su potaknuti ipak samim medijskim huškanjem protiv Trumpa, a to ima učinka. No, prateći te iste medije, zadnjih 48 sati, dobivamo jednu posve, da ne kažemo radikalno, drugačiju sliku o Trumpu. Primjerice CNN je odmah nakon izbora objavio nekoliko tekstova sasvim drugačijeg tona, ovo su samo neki od njih:
– Liberali, ohladite oko Trumpove pobjede
– Razlozi zašto Trump neće raznijeti svijet
Prije izbora CNN takvo što nikad ne bi objavio da ne bi takvi stavovi slučajno odmogli kandidatkinji Hillary Clinton. No, sada kada su izbori obavljeni, kada je Trumpova pobjeda postala stvarnost, način izvještavanja naglo se mijenja i CNN-u se zaista treba “diviti” na fleksibilnosti koju u ovom slučaju manifestiraju.
No, fleksibilnost ne pokazuje samo CNN već i sam Trump. Njegov pobjednički govor bio je nešto potpuno drugačije od njegovih ranijih javnih nastupa koji su bili punjeni eksplozivnom retorikom i populizmom. Više nema ni riječi o bacanju Hillary Clinton u zatvor, o zabrani ulaza muslimana u SAD, pa čak ni o izgradnji zida na granici s Meksikom (mada će se na to pitanje vjerojatno uskoro vratiti).
“Fantastičan dan u Washingtonu”
Isto se može reći i za govor poražene Hillary Clinton. Možda su neki njezini gorljivi pristaše mislili da će svoj govor započeti s: “Ameriko, dobrodošli u fašizam!”. Dakako, ništa od toga – Clinton je čestitala Trumpu na pobjedi te mu ponudila pomoć oko vođenja zemlje.
Istu stvar je učinio i Barack Obama ističući zapravo kako je kampanja – kampanja, a vođenje zemlje – vođenje zemlje. Pritom se prisjetio odnosa s bivšim predsjednikom Georgeom W Bushom ističući kako njih dvojica jesu imali određene drugačije stavove, ali unatoč tome Bush je napravio sve da mu olakša tranziciju i adaptaciju na novi posao.
Obama obećaje kako će isto i on sada učiniti za Trumpa. Trump mu pak uzvraća pozitivnim izjavama – nakon jučerašnjeg sastanka u Bijeloj kući Trump je napisao na Twitteru: “Fantastičan dan u Washingtonu. Sastao sam se s predsjednikom Obamom po prvi puta. Jako dobar sastanak, odlična kemija”.
Nakon pobjede Trumpa kreće bitka za Trumpa
Dakle, u političkom vrhu nema ni traga animozitetima, što je jako dobro po stabilnost SAD-a. Prosvjednici pak svakako imaju pravo izraziti svoje nezadovoljstvo i strahove na ulici, ali izgleda kako ipak ne shvaćaju kako politika funkcionira. Trump možda dolazi iz poslovnog svijeta, ali jako dobro razumije politiku i već jest političar. U kampanji je napravio sve i rekao sve kako bi pobijedio, ali kampanja u SAD-u je ipak samo šou za mase.
Isti šou je prije 8 i prije 4 godine odigrao i sam Obama kada je američkom narodu obećavao kako će zatvoriti zloglasni Guantanamo zatvor na Kubi pa vidimo da od toga nije bilo ništa, kao ni od brojnih drugih njegovih obećanja.
Što se dešava sada? Sada nakon pobjede Trumpa slijedi bitka za Trumpa – drugim riječima, njegove stavove nastojat će se mijenjati putem savjetnika i drugih utjecajnih aktera i sfera u Washingtonu. Za očekivati je da će Trump, kao i ranije Obama, uskoro čuti “Gospodine predsjedniče, to nažalost ne može”. Pitanje je samo kako će se Trump postaviti prema tome, ali za očekivati je brojne kompromise kod njega. Oni koji misle da će biti potpuno dosljedan svojim obećanjima iz kampanje u očitoj su zabludi.
Amerika nije Banana republika
Što se pak tiče onih koji se istinski boje da je Amerika upravo ušla u fašizam, možda je ovdje najprikladnije citirati ruskog predsjednika Vladimira Putina koji je, komentiravši tvrdnje da je Rusija hakirala američki server, istaknuo: “Pa nije Amerika banana republika!”.
Isto vrijedi i za ove strahove da Trump s torbom fašizma ulazi u Bijelu kuću. Kao prvo, američke institucije nisu klimave da bi tek tako dozvolile transformaciju u fašizam, a to što jedan dio naše današnje javnosti u svakoj politički nekorektnoj izjavi odmah vidi fašizam zapravo puno govori o samoj današnjoj javnosti.
Mussolini i Hitler vjerovali su u “izuzetnost” svojih nacija – Trump, za razliku od Hillary, takav koncept odbacuje
Oni koji se boje fašizma i uspoređuju Trumpa s Hitlerom i Mussolinijem stvarno bi si mogli napraviti uslugu pa malo pročitati govore ove dvojice fašističkih lidera s prve polovice 20. stoljeća.
Ako ćemo iskreno o ideologiji fašizma, ono što zaista zvuči fašistički je ideologija tzv. “američke izuzetnosti”. Il Duce je vjerovao da je talijanska nacija “izuzetna”, Führer je vjerovao da je njemačka nacija izuzetna, Poglavnik Pavelić je vjerovao kako je hrvatska nacija izuzetna itd. Uočavate sličnosti? Fašizam se rađa iz tih tragičnih osnova, zaluđuje nacionalizmom zadojene mase i uskoro se čak i genocid čini kao vrlo logično rješenje.
Ideologija američke izuzetnosti je u suštini početna točka iz koje može proizaći fašizam, a u tu američku izuzetnost se – možda više protokolarno, a manje ideološki – ufao predsjednik Barack Obama u gotovo svakom godišnjem govoru o stanju nacije. No, njegova potencijalna nasljednica, Hillary Clinton, nije isticala američku izuzetnost protokolarno – za nju je to uistinu bila ideologija, ideologija koju duboko vjeruje.
“Nije samo da imamo najveću vojsku na svijetu, ekonomiju veću od bilo koje na svijetu – riječ je i snazi naših vrednota. Naša moć dolazi s odgovornošću da vodimo”, poručila je Hillary Clinton za vrijeme jednog od govora u sklopu kampanje.
Za one kojima još nije jasno – OVO su izjave koje zvuče fašistički. Pretpostavka da SAD ima “odgovornost” uređivati ostatak svijeta prema “svojim vrednotama” nije ništa drugo nego fašistička ideologija upakirana u nešto šareniji celofan. Da stvar bude još i gora, još puno, puno gora – ta ideologija čak ni ne želi stvarno uređivati svijet po svojoj slici, ne želi zemljama kojih se dohvati dati ono najbolje od sebe – slobodu govora, toleranciju, ljudska prava – već im želi dati nešto što s demokracijom zapravo nema nikakve veze, samo krnji proces koja će na vlasti držati vrlo poslušne marionete.
Što Trump misli o američkoj izuzetnosti? Upravo suprotno od onog što misli Hillary Clinton – Trump poručuje kako ne vjeruje u američku izuzetnost te smatra kako je koncept jako loš, naročito ako Amerika planira imati dobre ekonomske odnose s ostatkom svijeta.
Na ovoj video snimci Trump komentira upravo ideologiju američke izuzetnosti i njegov stav prema istoj:
VIDEO: Što Trump misli o američkoj izuzetnosti?
Što je zapravo fašizam
Nije loše biti ljevičar, dapače, normalnije je i humanije od druge strane političkog kompasa. No, izgleda da smo došli u period kada ćemo uz tu tvrdnju morati vezati i pitanje “Kakav ljevičar?” jer ljevica u onom modernom smislu te riječi odlučila se otarasiti logike i upregnuti isključivo ideologiju, a od toga – ako zaista želimo interpretirati aktualna događanja – nema ništa.
Trump je predstavnik krupnog kapitala koji je došao na vlast. Cilj svakog velikog kapitaliste je na kraju dokopati se političke vlasti kako bi, između ostalog, potpuno zaštitio i svog zgrnuti kapital. Zašto o tome ne govorimo? Zašto ne govorimo o tome da dolazak Trumpa neminovno vodi prema pojačanoj eksploataciji američke radničke klase? Pa čak i ako im vrati radna mjesta kako je obećao, to definitivno neće biti radna mjesta kakva oni naivno zamišljaju.
To ne znači da trebamo odustati ili prestati isticati povratak fašizma kao vječnu opasnost, ali ne možemo si – pa na kraju krajeva i zbog žrtava pravog fašizma za vrijeme 20. stoljeća – dozvoliti da fašizmom proglašavamo sve što nije liberalni projekt hvaljen od strane korporativnih medija, jednostavno ne možemo jer time pokazujemo da ne znamo o čemu pričamo.
Što je fašizam? Fašizam je zadnja linija obrane kapitalizma od radničke klase – prebacivanje kapitalizma u visoku, nedohvatljivu, sferu korporativne vlasti. To je fašizam – reakcija na organizirana i predrevolucionarnu radničku klasu koja je spremna zadati smrtonosni udarac ekonomskom modelu koji je izrabljuje i sustavno uništava. Izgleda li vama današnja američka radnička klasa na tom stupnju organizacije? Što će američkom kapitalizmu uopće fašizam danas? Zbog “fore”? Fašizam se u Europi javio zato jer su europski radnici, inspirirani Oktobrom 1917. – naročito njemački – bili spremni preuzeti štafetu globalne radničke revolucije.
Americi, kao i svakoj drugoj kapitalističkoj zemlji svijeta, prijeti fašizam, ali ovo nije taj trenutak – Trumpa nisu doveli s tim ciljem, doveli su ga bogati kapitalisti njemu slični da im zarade novce “kao nekada” zato jer se isti na modernom globaliziranom tržištu ne snalaze baš najbolje. Nekim čudom su i uspjeli i sada zadovoljno trljaju ruke maštajući o zidovima i cijenama po vreći cementa – dakako, druga strana kapitalističke elite, ona koja se itekako dobro snašla u eri globaliziranog financijskog kapitalizma, ona koja je bila na korak umrežavanja tog svijeta kroz velike transnacionalne sporazume o slobodnoj trgovini, sada je u popriličnoj panici. Za njih Trump nije samo fašist, već i sam vrag.
Ali nebitno, svjedočimo fascinantnom previranju u vrhu kapitalističke elite najveće kapitalističke sile svijeta – to je nešto o čemu bi trebali raspravljati, jer to nam se upravo odvija pred očima. Priče o fašizmu ostavimo za ideologe i one koji politiku ne razumiju.
D. Marjanović (Advance)
7 0 komentara