Kliker.info

Niko grđe kao Amor Mašović ne laže, kada je u pitanju Nevesinje. Blaži izraz za tu izrežiranu klevetu ne postoji.  Ovo su riječi načelnika nevesinjske opštine Branislava Mikovića, kojima je odbacio tvrdnje predsjednika federalne Komisije za traženje nestalih izrečene u pojedinim medijima. Mašović je, podsjećamo, rekao kako je "Nevesinje, poslije Srebrenice, grad u kojem su Bošnjaci najviše stradali i da je na ovim prostorima nad bošnjačkim narodom počinjen strašni genocid…"  

– To je najcrnji oblik i politikantstva i uvrede našeg kraja i njegovih stanovnika. Amor Mašović sa svojim  istomišljenicima želi da nas politikantskom i izmišljenom pričom o stradanjima Bošnjaka što više ocrni i namjerno isprovocira. Ne smije se Nevesinje provocirati i podmetati mu se neistina. Ovo je slobodarski kraj, Nevesinjci čestit narod, koji se ponosi svojom tradicijom, vjerom, kulturom, svojim poštenjem, te je zbog toga uvijek proglašavan slobodarskim narodom i uvijek ostajao svoj na svome – kaže Miković.  Doskora se za nas, dodaje on, tvrdilo da krijemo Radovana Karadžića, da u našoj bolnici držimo Ratka Mladića, a da bi potom ombudsman za ljudska prava BiH Safet Pašić našu opštinu svrstao među "ona područja u kojima su ugrožena prava povratnika Bošnjaka".  

– Evo, sada nas upoređuju sa Srebrenicom, a mostarski muftija Seid Smajkić i sa "ljudima gorim od zvijeri". To su za mene nepromišljene, krajnje nekorektne, pa zašto ne reći i bezobrazne izjave ljudi koji bi trebali da pozivaju na mir i dostojanstvo, toleranciju i smirivanje situacije, a ne da ponovo potpaljuju vatru i huškaju, što je svojstveno radikalnoj politici islama i mudžahedina. Muftija Smajkić se debelo treba zamisliti ko je zvijer na ovim prostorima!? – upozorava Miković.

– Mi smo ljudi svoji na svome i branili smo svoje, Nevesinjci zaslužuju poštovanje i pijetet, a ne da se proglašavaju zločincima i zvijerima. Zaboravlja se činjenica da su upravo njihovi sunarodnici na ovim prostorima sve zakuvali 1992. godine, žestoko napadnuvši s leđa pripadnike tadašnje JNA, koja ih je i naoružala i hranila. To jasno govori ko je ko i ko je kakav – podsjeća načelnik Miković.  Takvim izmišljotinama Mašovića, muftije Smajkića i drugih, dodaje Miković, nastoji se destabilizovati mir u BiH, ali i sakriti istina o počinjenim zločinima nad Srbima u Sarajevu, Tarčinu, Konjicu, Mostaru, Dretelju…

– Ja se ograđujem od svih onih koji su u minulom ratu počinili neko krivično djelo. Neka se to procesuira po zakonu. Ali, ne može se Nevesinje proglašavati genocidnim gradom, Srbi genocidnim narodom – izričit je Miković.  Po njegovom mišljenju, želi se i pogaziti sve ono što je u Nevesinju u proteklih deset godina učinjeno kako bi se od njega stvorio otvoren i miran grad u kojem dostojanstveno žive svi njegovi građani, bez obzira na svoje vjersko opredjeljenje.

– Bili smo jedna od prvih opština koja je sprovela Aneks 7 Dejtonskog sporazuma i možemo se pohvaliti da u našem kraju nije bio niti jedan jedini eksces po tom pitanju. Nije bilo nikakvih problema ni sa pripadnicima međunarodnih snaga, koji su, zbog stabilne političke i bezbjednosne situacije, smatrali da i ne trebaju biti u Nevesinju, te su otišli u druge sredine – kategorično tvrdi Miković, načelnik opštine u kojoj se, kako kaže, u potpunosti poštuju ljudska prava.

 S. KOVAČ (Glas Srpske)

ŠIROK GRAD

– Nevesinje je bilo i ostalo širok grad, u koji su svi dobronamjerni ljudi kroz vijekove dolazili i u njemu ostajali. I na početku minulog rata je pokazalo svoje pravo lice, primivši i smjestivši više od 25.000 prognanih Srba iz doline Neretve. Oni su došli sa najlon kesama, goli i bosi – navodi nevesinjski načelnik.

MOSTAR

Branislav Miković pita zašto se zaobilazi činjenica da su Srbi stradali u susjednom Mostaru, koji je nekada bio srpski grad. To, kaže, pokazuju i zemljišne knjige.

– Danas nas tamo nema, ili ima vrlo malo. Uništena je i srpska imovina. Neka o tome progovore oni koji sad "udaraju" po Nevesinju – ističe Miković.

RAMIZ

Bošnjačka strana uporno tvrdi da je među njihovim stradalim sunarodnicima u minulom ratu i Ramiz Ihtijarević. Ramiz je živ i zdrav, i nije napuštao ovaj kraj ni u ratu ni u miru.

– Radim gdje sam i prije radio, kao elektromonter u preduzeću "Elektro-Nevesinje", gdje redovno primam platu. Pošteno zarađujem hljeb i niko mi nikada nije pravio probleme. Kao pripadnik manjine živim normalno kao i svi drugi Nevesinjci – kaže Ramiz i čudi se kako se za živa čovjeka može tvrditi da je nestao i da ga nema.