Kliker.info

Vijest o Smrti Smiljka Šagolja  zatekla me daleko od domovine, na Floridi, gdje sam uz jutarnju kafu sazanao da je umro u svom domu u Splitu i da je imao 67 godina. Iz nevelike agencijeske vijesti jos saznadoh da je pokojni Smiljko u svojoj dugogodišnjoj novinarskoj karijeri naviše radio za Radioteleviziju Sarajevo. Krajem 1989. godine počeo je raditi za tadašnju Televiziju Zagreb, kasnije za Hrvatsku televiziju, za koju je izvještavao i o ratnim zbivanjima u BiH. Na TV Sarajevo je dugo godina   radio kao novinar i reporter , a potom obavljao  i brojne dužnosti – od urednika dnevnika do glavnog i odgovornog urednika informativno-dokumentarnog programa. Dobitnik je brojnih novinarskih nagrada i zlatne značke za najveća programska ostvarenja TV Sarajevo. Nema šta, Hina se baš potrudila i istakla sve najbolje iz života poznatog novinara, kako bi izgleda opravdala onu narodnu,o pokojniku sve najbolje. Istine radi, moram  ovom prilikom istaći i one, manje lijepe dijelove Šagoljove biografije, zbog koje će se  časno ime ove porodice, teško oprati do devetog koljena. Neposredno prije ratova  na području bivše Jugoslavije Smiljko Šagolje se otvoreno stavio na raspolaganje Tuđmanovom režimu,a  tokom rata u BiH, iz petnih žila se trudio da opravda ratne zločine i  etničko čišćenje Bosnjaka na podrucju Hercegovine i Srednje Bosne, dok je za logore  smrti u Hercegovini tvrdio da su sabirni centri  sa bezmalo hotelskom uslugom.

Konkretne posljedice gebelsovskog učinka prvog  megafona  Mate Bobana i Jadranka Prlića u BiH, osjetio sam i sam u koncentracionom logoru Grabovine u Čapljini,krajem aprila 1993. godine. “Nadahnut”  Smiljkovom reportažom iz “Srednje Bosne”,  u kojoj je,  za gledaoce Dnevnika HTV, snimio najavu svoje priče,ispred zapaljene bošnjačke kuće,u njegovom rodnom Klisu kod Konjica, upravnik logora Boko Previšić me je  za kaznu smjestio u podrumsku samicu. Tada sam , moram priznati  još i dobro prošao, jer sam se lično uvjerio da su nakon svakog Smiljkovog ukazanja na televiziji, batinasi HVO ispravljali krive Drine i frustracije  “čuvenog” novinara. Istine radi takodjer moram kazati da je sličnih Smiljku bilo na svim stranama, ali je  Sagolj bio neponovljivo uspjesan,  dokazujuci monstruoznu tezu da sto puta ponovljena laz postane istina. Takav novinar je , kako konstatuje  Hina , po završetku rata  predavao na Sveučilištu u Mostaru, a i autor je četiri knjige koje su i udžbenici na predmetu Televizija i Odjelu politologije. Na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu magistrirao je s temom »Lokalne TV i procesi globalizacije«, te doktorirao na temu: »Novinstvo i nastanak nacija«. Primjećujem na kraju  da njegovi učenici,ispod sture agencijske vijesti, poručuju da ga nece zaboraviti i da ce zauvjek pamtiti njegova legendarna predavanja. Do takvih očito još nije došla vijest da su “profesorovi” šefovi, u Hagu osuđeni na višegodisnje kazne, za „udruženi zločinački poduhvat“, pa im  ovom prilikom,u prilogu preporučujemo  dijelić Smiljkovih  izvještaja , koje će, nadamo se uskoro,  Međunarodno udruženje novinara, i zvanično proglašiti klasičnim primjerima  nečasnog novinarstva.“Šagoljanje”  bi tako bilo izučavano na fakultetima širom svijeta i pokazivalo kakav novinar ne treba biti.
 Halil Šetka (Kliker.info)