hamburger-icon

Kliker.info

Mustafa Spahić Mujki: Volio bih deset puta umrijeti, nego dočekati bošnjačku republiku

Mustafa Spahić Mujki: Volio bih deset puta umrijeti, nego dočekati bošnjačku republiku

25 Avgusta
02:06 2013
“Dodik u svakom momentu, a on je neponovljiv svjetski politički hohštapler ili preobraženi Karadžić 21. stoljeća, upotrebljava i koristi Tihića protiv Lagumdžije, a Lagumdžiju protiv Tihića”, kaže vjerovatno najomiljeniji profesor Gazi Husrev-begove medrese i svakako najživopisniji analitičar domaće stvarnosti.   U intervjuu za Oslobođenje ef. Spahić objašnjava zašto Bošnjaci moraju biti pametniji, šta se krije iza najnovijeg progona prof. Rešida Hafizovića, otkriva šta pojedine ambasade traže od IZBiH, ko baca petarde Amiru Ahmiću, ali i ne zaboravlja da svim čitateljima Oslobođenja, izdavačima i cijelom kolektivu "iz sveg srca, sa dna duše, svim bićem i žićem čestita 70. godina slobodnog Oslobođenja”

Možemo li se posvetiti Islamskoj zajednici: šta se želi postići novim Ustavom?

– Islamska zajednica u svome radu mora ispuniti tri fundamentalna uvjeta uspješnog rada: zadovoljiti normu, zakonitost i proceduru, i to kroz moralne vrijednosti svakog pojedinca uposlenog u IZ-u. Da zajednica bude polje ostvarenja općeg dobra potreba, vjere i interesa vjernika, ali da to nikome na svijetu ne bude zazorno ili protiv njega. Zatim, mora se zadovoljavati i način rada u Zajednici. Evo jedan primjer: kada bismo mi sada u fišeke pakovali bombone ili čokolade kako se to radilo 1948. djeca ih ne bi jela ni kad bi zlatna bila. Dakle, i forma rada Zajednice mora biti svjedočanstvo koje se golim okom vidi da je Islamska zajednica u službi Boga, za dobro vjere i na korist naroda. I da je Zajednica Bogom vođena, Bogom inspirisana, da ona nije cilj sama sebi, ni svrha sama sebi. Nego da bude zajednica služenja Bogu, donošenja dobra, sreće i utjehe ljudima. Mjera sveg rada je odnos prema kadrovskoj politici. Suština svake moderne politike jeste kadrovska politika i organizacija zajednice i njena zakonita procedura. U kadrovskoj politici mora se imati vjerodostojnost kadrova, kompetencija, ustrajnost u radu. Drugi bitan segment jeste odnos IZ-a prema vakufskoj imovini na četiri plana: da se vrati od države onaj dio imovine koji je moguće povratiti bez posljedica za zajednicu i društvo u cjelini i za državu. Potom da se sadašnja imovina na povjerenju zajednice čuva. Najviše od uposlenika u IZ-u.

Menadžeri u Rijasetu

 U upravljanju vakufskom imovinom Islamska zajednica mora se voditi na jedan krajnje standardiziran, kvalifikovan, menadžerski i sposoban način. Moram priznati da IZ sa svojim sadašnjim cjelokupnim kadrom, izuzev časnih pojedinaca, nema ljudstvo koje može upravljati vakufskom imovinom da je čuva od države, od uposlenika u IZ-u i da s njom upravlja na jedan živ, dinamičan, poslovan, uspješan i efikasan način a ne kao sa ležećim policajcima ili samo izdavanjem pod kiriju objekata. U dosadašnjoj praksi od 1945. jedini koji su efikasno upravljali vakufskom imovinom Islamske zajednice su mutevelije na selima.

 Zašto je to tako?

– Zato što je generalno 1959. skoro sva vakufska imovina od IZBiH bila izuzeta.

Pitam, zašto je ta struktura takva?

 – Zato što u našoj kolektivnoj svijesti nama nije jasna predstava i vizija da vakufska imovina može biti glavna ekonomska poluga, glavni izvor prihoda u IZ-u. Ona je sada u poziciji skoro da vakufska direkcija i njene službe ne mogu svoje troškove opsluživati i pokrivati. Dakle, generalno u upravljanju vakufskom imovinom IZ mora mijenjati kod i pristup. Vakufsku direkciju su unazad 15-20 godina vodili svršenici Medrese. Ljudi koji to rade moraju biti vrhunski menadžeri, stručnjaci. Evo jedan primjer: da je zgrada na Skenderiji, kod Doma sindikata, gdje je nekada bilo Vrhovno islamsko starješinstvo ’96. preuređena, ucifrana i izdata za neku ambasadu, ta je zgrada od Predsjedništva 200 metara i ne postoji povoljnija lokacija za ambasadu u Sarajevu, iz te kirije Islamska zajednica do danas je mogla kupiti možda stotinjak stanova.

 Dobro, to je jedan segment, možda ja trebam biti preciznija: zašto se Rijasetu spočitava da se Ustav IZBiH nastoji polujavno promijeniti?

– Postojeći Ustav ima istaknute principe rada u zajednici: javnost, tačnost, objektivnost, transparentnost, vjerodostojnost od prvog do zadnjeg uposlenika. Evo vam primjer šta znači miješati se sebi u posao i držati se principa IZ-a: ove godine, nakon punih 20, reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović je došao na bajramski sabah. Prije je reisu-l-ulema ulazio u Begovu džamiju dva minuta pred klanjanje Bajrama! Dakle, želim kazati da je to miješanje sebi u posao najteža i najsporija stvar koja se dešava u svijesti ljudi. Drugo je u ponašanju. Ljudi mogu za sekundu postati glumci. Miješanje u posao je moja osnovna primjedba jer sam imenovan za reisovog eksternog savjetnika za Ustav i ustavno pitanje. Ova komisija radi na promjenama ne Ustava, nego na amandmanima na Ustav. Kad govorite o univerzalnim, općim načelima i principima – nema ratova. Niko nije poveo ratove za nebeske placeve. Ratovi se, bez obzira koliko se ko poziva na nebo, vode na zemlji i za zemlju. Ovdje IZ ulazi u nedodirljiva, najosjetljivija polja, npr. u redefinisanje Zajednice, hoće li to biti jedna zajednica muslimana u BiH, Srbiji, Hrvatskoj, izvandomovinskih muslimana, u kojoj će autoritet, dignitet, vjerodostojnost i težina reisu-l-uleme biti apsolutno podjednaka, punovažna i vjerodostojna i u Novom Pazaru i u Ljubljani i u Sarajevu, Zagrebu ili bilo gdje. Osnovni princip ustavnog načela organiziranja zajednice jeste sloboda i dobrovoljnost. Ali kad se uđe pod principom slobode i dobrovoljnosti moraju se poštovati i podrazumijevati svi sadržaji koji oličavaju kadrovski, organizacioni, idejni, hijerarhijski i bilo koji drugi oblik jedinstva u IZ-u.

Šta predlaže komisija?

– Recimo: da će reisu-l-ulema potpisivati postavljenja, imenovanja svih glavnih imama bez obzira gdje oni, da će potpisivati rješenja svih muftija, muderisa u medresama, direktora i činovnika na visokim funkcijama. Drugo što se predlaže jesu stvarni mandati umjesto ovih vječnih, nezamjenjivih ljudi. Ne može samo reisu-l-ulema biti u dva mandata po sedam godina mada je bilo i 19 i po u jednoj situaciji. Dakle, sada se predlažu dva mandata za muftije, po pet godina, da više nikada muftija ne bude begovska, doživotna titula. Također dva mandata za direktore, nosioce službi i to nekima četiri a nekima pet godina. Jedino je reisov mandat sedam godina. Ne pravdam Komisiju, ali je Fikret Karčić, profesor koji je po definiciji, zvanju i znanju trebao biti glavni nosilac ovog posla, zbog zdravstvenog stanja velikim dijelom bio isključen iz rasprava i to je usporilo rad. Onda su došli ovi ljetni mjeseci, ali to se intenzivira. Recimo, Muftijski savjet, koji čine glavni imami. Ma šta to značilo, IZ je u svoj institucionalnoj i organizacionoj formi i u biti Zajednica vjere i vjernika. Ona nije u smislu crkvene organizacije i vjernici nisu samo objekti i konzumenti vjerskih usluga. Oni su subjekti vjerskog života.

 Ko atakuje na IZ?

 Sad se u Muftijskom vijeću uvodi administrativni savjet koji će činiti svi predsjednici Medžlisa IZ-a na teritoriji jednog muftijstva. Ja se slažem da je dosadašnji rad Komisije za izradu amandmana na Ustav IZ-a u odnosu na očekivanje javnosti i potreba stvarnosti prespor. Ali se radi o osjetljivoj, konkretnoj materiji i dogovor je na Komisiji, što je po meni dobro, da se ne ide sa prijedlogom formulacija amandmana u javnost dok se oni na Komisiji ne prečiste i usaglase. Dakle, to su pozitivne naznake. I pozitivna je jedna velika naznaka i veliko ohrabrenje – kompletni dosadašnji javni istupi Rijaseta i reisu-l-uleme u ovu nepunu godinu naišli su na nepodijeljeno odobravanje i pohvale. Naravno, ja sam uvijek za kritiku.

 Dr. Samir Beglerović Vas nije hvalio?

– Beglerović je intelektualac, individualac i tako treba biti. Jedno je u trci trčati sam, a drugo je kad si u štafeti. Odmah ide sporije. I ja mislim da ova nova postava u Islamskoj zajednici ide presporo, preoprezno, pretiho, s obzirom na sve izazove. Ali, već ima i savjetnik reisu-l-uleme za odnose s javnošću, to je prof. Dževad Hodžić i vide se efekti.

 O kakvim efektima pričamo kada Ekrem Tucaković prije koji dan, na najprizemnijoj dnevno-političkoj ravni objašnjava kako nema fetve protiv prof. Hafizovića? I ne mogu da vjerujem da to radi po savjetu dr. Hodžića. Molim Vas, odnos ranijeg reisa prema profesoru Rešidu Hafizoviću je odredio dobar dio njegova mandata: posve je svejedno hoće li neko sramno saopćenje koje je Cerić dao u ime Rijaseta nazvati fetvom ili neće, posljedice toga gesta su i danas prisutne, upravo kroz atake na profesora Hafizovića. Taj odstrel svako malo kulminira prijetnjama smrću, sada pozivima na ubistvo. Hoće li se aktuelna Islamska zajednica obračunati sa recidivima prošlosti?

– Da vas podsjetim: generalni nastup i način vođenja Islamske zajednice od prof. dr. Mustafe Cerića bio je apsolutno posesivno personalan, a u recidivima takvog vođenja je bio i šef Ureda za odnose sa javnošću Tucaković. Važno je reći da se u okviru novog poimanja i pristupa IZ-u Cerićev način ne može više nikada ponoviti. Rijaset je dao vrlo jasan i nedvosmislen stav o ovom ataku na Rešida. I doći ćemo ponovo do toga, ali hoću da kažem: postoje četiri talasa u odnosu na islam i muslimane. Prvi je bio kroz ratove, križarske, inkvizicije, genocide… Nisu, naravno, ni muslimani nepogrešive bebe, i oni mnogo toga rade što se ne može spojiti sa islamom, ali svako dođe pred Boga. Drugi talas su misije i ataci na svijest muslimana. To uključuje aktivnost i djelatnost crkava u smislu pridobijanja. I muslimani ako koga mogu pridobiti za islam, od fudbalera pa nadalje, to čine. Kad se to radi mirnim putem, to je u redu. Treći je način bila takozvana objektivizacija pristupa islamu i muslimanima putem orijentalistike. Ne znam da li znate, sve katedre orijentalistike koje su bile formirane od srednjeg vijeka doskora morale su imati suglasnost Vatikana. Kroz orijentalistiku se samim muslimanima htjelo prezentirati stručno i naučno šta je to islam. Četvrti pristup traje i ja mislim da neće nestati dok ima ljudskog roda. To je pristup Kur’anom protiv Kur’ana, sunetom protiv suneta, hadisom protiv hadisa, fikhom protiv fikha, mezhebima protiv mezheba, a najnovije je ovo gdje je Rešid ef. Hafizović kao čep na flaši – zadnja tačka. To je da se na svjetskom planu hoće prenijeti sukob sunnija protiv šija, da se proglasi rat do istrebljenja. Naime, ovo s Kur’anom protiv Kur’ana, to je kroz interpretacije. Ključna je stvar ono što Hegel naziva provala mase u povijest: običnim džematlijama, ljudima koji nisu stručnjaci, kad kazujete razliku oko nekog konkretnog vjerskog pitanja i problematike, on to ne vidi kao razliku već kao suprotnost. On to smatra ne drugačijim, nego protivnim, pa do toga da to treba iskorijeniti.

 To su sve razlozi koji govore u prilog mojoj tezi da je neophodno brže i adekvatnije reagiranje Islamske zajednice.

– Islamska zajednica je reagirala na pokušaje u sadašnjem svijetu da se ova situacija u Siriji prenese na svjetski sukob šija i ehli-sunneta. Ova je Islamska zajednica na vjetrometini, na jednom prijelomnom trenutku sukoba vjetrova, to je ono što je Alija Izetbegović pisao: u abnormalnim situacijama koje su nepojmljive ljudima ne možete naći pametno rješenje. Od Islamske zajednice pokušava se i preko određenih ambasada tražiti da se očituje i odredi naspram relacije sunnije – šije. Takvo prisiljavanje, određivanja Islamske zajednice je nedopustivo. Kao da mi nosimo istinu, kao da smo mi vlasnici istine. Muhamedu a.s. Allah dž.š. nije dopustio da on kaže ko vjeruje a ko ne vjeruje. Mi to ne možemo.

 Pa i zahtjevi ambasada su recidiv prošlosti!

– Da, ali tumačiti jedno objektivno saopćenje Islamske zajednice o krvoproliću, sukobu, strašnoj kataklizmi u Siriji da IZ i sadašnji reisu-l-ulema protežiraju prošitsku politiku i prošitski islam…

Ko to tako tumači?

– Oni ljudi koji se ni s čim neminovno novim što dolazi u Islamskoj zajednici ne mogu pomiriti. Islamska zajednica se odredila naspram Rešida Hafizovića i rekla da je u pitanju nasilje, teror, prijetnja smrću, nešto što je nespojivo s vjerom, razumom, umom, sviješću i savješću. Važno je se odrediti i prema osnovnim pitanjima zaštite Islamske zajednice. U toj provali mase u povijesti imate na hiljade i hiljade luđaka.

Alija i Jasser Arafat

 Tačno je, sve to možemo prihvatiti kao recidive, ali novi kontekst događaja, posebno u Siriji i oko Sirije je larve doveo ne do leptirova nego do stršljenova. Zato naglašavam: IZ unazad ovih deset mjeseci ni u pojedinačnom ni u generalnom opredjeljenju nije ni u čemu oponašala Cerića.

 To je primijećeno u javnosti i otuda te nepodijeljene pohvale. No, pitanje je ima li IZ snage da položi ovaj ispit i da se suoči sa greškama u prošlosti, ako ni zbog čega drugog ono zato da suočavanjem s problemom traži načine umanjenja štete?

– To je pitanje uzroka i posljedice. Znate da je Aristotelovo učenje da uzrok mora izazvati neminovnu posljedicu. Gazalija kaže: ne mora, može se dogoditi i treće jače. Sadašnja postava IZ-a svjesna je recidiva prethodnog rada i odnosa prema određenim profesorima, akademicima Rešidu Hafizoviću ili Esadu Durakoviću. Pošto govorimo o društvenim pojavama, jasno je da ova IZ ne može ispisati formulu na tabli i izbrisati prošlost. Kako kaže Karel Kosik: tehnika, nauka i civilizacija su ’48. za mjesec napravili u Pragu najveći spomenik Josifu Visarionoviču Staljinu, ’53. ti isti bageri ga ruše kao da je najveći zločinac – to je civilizacijska promjena izvana. Ona je moguća u mjesec dana. Ali istinska promjena u ljudskim svijestima – ona je strahovito složen, težak, mukotrpan, osjetljiv put i posao. Naravno da će se IZ i generalno i čak na pojedinačnoj ravni određivati. Meni je žao što se spominje Tucaković, on je samo ilustracija. Ali, važno je da više nema saopštenja obilježenih pojedincem. To je stav i odnos IZ-a. Također je važno imati na umu da se IZ pokušava ubaciti u jedan kontekst iz kojeg ona ne bi imala rješenja ni spasa. Mi nemamo kapacitet, nemamo od Boga poslanje ni zapovijed da mi određujemo, vrednujemo, kvalifikujemo odnose između sunneta i šiizma.

 I Vi ste bili u istoj emisiji u kojoj je bio prof. Hafizović: šta je problem – emisija ili interpretacija Saffa, koji svaku priliku koristi da atakuje na prof. Hafizovića?

– Poimanje javnosti i medija različito je u Evropi i muslimanskom svijetu, posebno onom podneblju gdje se izričito s javnošću komunicira kroz emocije i parole. Oni koji prijete Rešidu Hafizoviću su vrsta ljudi koji misle da imaju certifikate za Džennet. Oni su sigurniji da su na pravom putu i od Božjeg poslanika. Poslanik se svaki dan pitao. Neovisno sad od Rešida, ovdje je problem što se etablirao jedan oblik svijesti, kodiranog gledanja na svijet i život, koji misli da je apsolutno u pravu. Povijest je pokazala – možete progoniti, ubijati, hapsiti, ali ideja se ne spaljuje, ona se ne uništava. Ako nešto uđe, to samo odgovara onoj izreci: Dobrim namjerama je popločan i put do pakla. Mene je toga strah, strah me je ove na svjetskom planu instrumentalizacije islama protiv islama, Kur’ana protiv Kur’ana…

 Poštujem Vaš strah. Jasan je i opipljiv. Svedimo ga na domaću stvarnost. I Vi kao i ja savršeno dobro znate da je Saff glasnogovornik vehabija.

– Riječ vehabije od 2001. nikada nisam izgovorio. Izričito iz razloga političke instrumentalizacije. Ja ću vama reći ono što je Ebu Ammar Jasser Arafat rekao Izetbegoviću: "Alija, dok ne budeš imao svog državnog učitelja koji uči djecu u školi, nećeš imati škole; dok ne budeš imao hodžu u mihrabu nećeš imati vjerske zajednice, i dok ne budeš imao svoga oficira koji komanduje bilo kojom jedinicom – nećeš imati vojsku.” Ovo su sve što mi govorimo recidivi. Islamska zajednica u svojoj institucionalnoj organizaciji neće dopustiti pluralizam islamskih zajednica. Islamska zajednica će nastojati da bude jedinstvena, monolitna i da pred Bogom datu zakletvu i preuzeti imanet pred ljudima ispunjava. Ako smo sposobni – ispunjavat ćemo, ako nismo i nećemo. A imali smo paralelizam islamskih zajednica. Vi spominjete Saff, bili su Horizonti itd. To je kao onaj gejzir ili kao vulkan koji je gdje god se okreneš. Ukoliko bi Saff na onim talasima nastavio, Islamska zajednica će i Saffu i svakom drugom jasno i javno i glasno staviti do znanja da ne stoji iza onog iza čega ne stoji.

 Kad će se to dogoditi?

– Dogodit će se sporije nego što mi očekujemo i brže nego što mislimo.

Drago mi je što ste Vi spomenuli dvije islamske zajednice pod istim krovom i zaista se nadam da je to prvi korak ka rješenju problema koji se može nazvati i minimiziranje utjecaja bivšeg reisa. Pređimo na politiku: i za SDA se sve češće kaže da je dvije partije pod jednim krovom. Kako Vi gledate na to?

– Reći ću kako gledam, ali prvo da izreknem jednu samopohvalu, kako i dolikuje neskromnim ljudima (smijeh). Islamska zajednica, to morate priznati, bez obzira na sve moguće kritičke oštrice, položila je 2012. jedan povijesni ispit u najtežim mogućim okolnostima. Održala je izbore. I reis Cerić nije uspio ostaviti sebe poslije sebe. Dakle, pobijedila je ideja, duh i slovo Ustava Islamske zajednice i volja muslimana, bez obzira koliko se to činilo nemogućim.

Bakirovo duplo golo

 Za razliku od SDA koja je prošle godine napravila u politici nedopustivu stvar za koju vjerujem da će se obiti o glavu kompletnoj stranci: nije održala Kongres i uvela je tzv. dvije stranke pod jednim krovom. To mene podsjeća na jednog čovjeka, naravno ne želim mu ime kazati, koji je znao da mu se žena švalera i onda joj je kazao, toliko ju je volio: "Sve ti to sa njim radi, ali bogati sa mnom ostani.” Tihić je svjetska marka intriganta, prevaranta, varalice, političkog hohštaplera i političkog kalkulanta i on će Bakira za godinu dana ostaviti na duplo golo.

 Objasnite duplo golo?

– Hem se nije održao Kongres, hem će sve kadrove za koje namiriše da su za Bakira očistiti iz struktura stranke, pa će kad ove dvije godine prođu dovest se u situaciju da će sva ova infrastruktura u SDA moliti Tihića da on i dalje ostane. A on kobajagi neće. Pa će onda, cijeneći volju, biće i žiće i političku strukturu stranke, a to je i politička volja Bošnjaka, mimo svoje volje sebe postaviti na zahtjev stranke. Pazite, Alija Izetbegović je bio veliki državnik, mudrac, diplomata, učenjak, ali što se tiče političkih kalkulacija i političkih intriga i zavrzlama, on se ne bi nikad služio čime se služi Tihić, jer u Tihića je glavna parola: ostaviti sebe, poslije samog sebe i sebe iza sebe…

 Oprostite, da li iko ima pravo da svodi SDA na relaciju Izetbegović – Tihić?

– Jedno je pravo, a drugo život. Bog je u Kur’anu tačno kazao šta je pravo, šta je krivo. Šta valja, šta ne valja. Međutim, imate tu treću tačku – a to je točka slobode. Dakle, u slobodi ljudi rade svašta, a najviše ono što ne bi trebali. Činjenica je da je Tihić od 2001. predsjednik SDA. Ako ovako nastavi, on će po dužini svoga roka stići i reisa Cerića. I ni u čemu se ne slaže s Cerićem osim u dužini mandata, da ostane koliko i on.

Da li Vi to doživljavate kao politički problem?

– To nije politički problem. Pazite, etablira se jedna situacija – nije predsjednik stranke samo predsjednik stranke. On profilira kadrove, ljude, vodi kadrovsku politiku. Tihićeva je kadrovska politika ono što Hegel kaže – kad je oko drveta sa velikom krošnjom samo ona trava puzavica i oni koji gmižu i ne mogu preći prag. Susretao sam naše ambasadore po Evropi, pa oni se plaše svoje sjene za razliku od jednog Amira Ahmića, koji ima vjerodostojnost, obrazovanje, znanje, stav i čestitost, i evo sad se njegov povratak problematizira.

Čekajte malo, kod Ahmića se govori o hapšenju?

– Ma ne. To su petarde. Suština je da se on povuče. Nećeš biti uhapšen, ali ćeš biti povučen. Te igre su poznate. Nije, dakle, samo u pitanju jedan čovjek koji je na čelu. Vremenom ambijent, atmosfera, zrak, prostor, ne samo kadrovi – počinju ličiti na tog čovjeka. Pa da je u pitanju Churchill ili De Gaulle, s obzirom na dinamiku, civilizacijske procese, na ubrzanja, od 2001. biti na čelu političke stranke?

 Nije Tihić jedini, to je već pravilo u Bosni. Zanima me kako Milorad Dodik redovito uspijeva da profitira na politikama bošnjačkih partija?

– To je mnogo dublja stvar. Najveća politička slabost svih probosanskih stranaka, i sa hrvatskim i sa bošnjačkim predznakom – jeste što u sebi nemaju politički kapacitet, rezon i stav da u okviru države sa stajališta državnog interesa djeluju zajednički, na isti način kao što sve stranke u RS-u sa srpskim predznakom djeluju na razini države u okviru državnog razloga – kompaktno. A unutar RS-a te stranke se krvnički lože i jedna protiv drugih bore. To je ne samo najveća greška, nego najveća slabost, konkretno sada Lagumdžije i Tihića. Dodik u svakom momentu, a on je neponovljiv svjetski politički hohštapler ili preobraženi Karadžić 21. stoljeća, upotrebljava i koristi Tihića protiv Lagumdžije, a Lagumdžiju protiv Tihića.

Bošnjaci i politička pamet

 Tihić jedan mjesec priča da će SDA vratiti u državnu vlast, a iza njegovih leđa Dodik s Lagumdžijom priprema zakone. Onda logikom iz filma Kum daje ponudu koja se ne može odbiti: ako SDP želi ostati u vlasti prihvatit će zakone jer ima onaj koji čeka da umjesto SDP-a uđe u vlast. Takve situacije u politici se ne smiju događati. Pogotovo kad je državni razlog Bosne i Hercegovine u pitanju. Vi najbolje znate, muž vam je šehid, da je okean krvi proliven za ovu državu. To se ne smije nikada zaboraviti iz trivijalnih, politikantskih i kalkulantskih razloga. Što se tiče birača i glasača u Federaciji – njihov zajednički stav, određenje i opredjeljenja, bilo da su Bošnjaci ili Hrvati na izborima 2014. mora biti da probosanske snage na isti način kao ove iz RS-a na razini države moraju nastupati s pozicije državnog interesa; naravno, da Hrvate u Predsjedništvu ne može niko drugi predstavljati osim političke volje hrvatskog naroda. Znam ja da je priča o ravnopravnosti, jednakosti šarena laža i roba od nevidiša. Da su zaista stranke sa hrvatskim političkim predznakom za istinsku, ljudsku ravnopravnost one bi to pokazale u Čapljini, Počitelju, Vitezu. Generalna odrednica i jednog i drugog HDZ-a jeste, ne da se Republika Srpska uključi u državu, nego da se formira treći entitet. Ali glavni je problem kako RS uključiti u državu, a ne kako isključiti iz države pored RS-a i hrvatski korpus.

Šta predlažete?

– Bošnjaci moraju biti politički pametniji. Sve kontradikcije Bosne i Hercegovine leže u temeljnom, političkom principu organizacije BiH od Daytona do danas, a to je etnički princip koji je otjelotvoren, realiziran kroz dva entiteta. Sva zapadna društva na svijetu počivaju na osnovnom političkom principu a to je građanski princip, principu ljudskih prava i individualnih sloboda. Svojevremeno je ustavnopravni, državnopolitički okvir prema kojem je skrojena BiH Wolfgang Petritsch nazvao "luđačkom košuljom”. U čemu je suština "luđačke košulje”? U činjenici da svijet i zapad od BiH traži da ona funkcionira na građanskim i ustavnopravnim principima, a utemeljena je izričito etničkim iznutra i entitetskim izvana. Vjerujte, da su SAD utemeljene samo na etničkom principu ne bi opstale ni godinu. Bilo koja grupa utemeljena samo i izričito na etničkim principima, kada bi je vodili anđeli a ne ljudi, na razini države, pardon entiteta, vodi u nacizam i fašizam. Jedan vođa, jedna partija – samo jedan narod i samo jedna država ili jedna politička zajednica. RS je živi egzamplar i otjelotvorenje toga.

Neki Bošnjaci pa čak i umne glave postavljaju pitanje: zašto se mi ne bismo mogli ponašati na način Srba u RS-u i da dođemo do istog rezultata? Po mom najdubljem uvjerenju Bošnjaci se nikad ne mogu tako ponašati i imati takav ideal. Niti će ikad ostvariti bošnjačku republiku dok ne pređu crtu i Božijih i moralnih, pozitivnih zakonskih prava. Bošnjačka republika na način Republike Srpske neostvariva je bez planiranog, svjesnog, sistemskog, etničkog čišćenja. Volio bih deset puta umrijeti, nego dočekati bošnjačku republiku na način RS-a. A Hrvati u BiH neće se politički smiriti, dok ne postignu isto ono što ima RS ili dok se ne demontira RS. Zašto je BiH utemeljena na etničko-entitetskom principu, a svijet traži da funkcionira na građanskom principu? To je najbolje priznao i objasnio Valentin Inzko: Srbima se u Daytonu izašlo u susret sa RS-om, Hrvatima sa županijama, a Bošnjacima sa državom bez ikakvih državnih ovlaštenja. Pošto je za svijet samo država adresa i svijet priznaje samo državu, za njeno funkcioniranje uvijek su krivi samo Bošnjaci jer su Srbi odgovorni za RS, Hrvati za županije i ugroženi. Zato Bošnjaci moraju biti politički pametniji i zato se Lagumdžija i Tihić moraju drugačije početi ponašati.

Ekstremi i ekstremizmi

– Bio sam tokom ramazana u Holandiji, Belgiji, Francuskoj… a i ovdje po Bosni. Svojim sam očima vidio da Zapad ne zna šta će sa religijom u politici. Što se tiče muslimana, muslimani ne znaju šta će sa javnom političkom slobodom u religijskom životu. Očigledna je svjetska kriza ličnosti, braka, porodice, rađanja djece, prijatelja, zajedničkog dobra i znamenitosti. Pošto muslimani svijeta po pravilu žive dvostruko odsustvo građanskih prava i političkih sloboda unutrašnjom autocenzurom i vanjskom cenzurom od Zapada, jer Zapad ne da da muslimani pređu crtu i postanu politički subjekti svijeta, u muslimanskim društvima današnjice politički red, poredak, sistem, vladavina prava, pravna država, građansko društvo, izgrađeno školstvo… su više izuzetak nego pravilo. Veća od svega drugog navedenog potvrda ove tvrdnje je kada Catherine Ashton, koja vodi vanjsku politiku Evropske unije od 28 zemalja sa blizu 500 miliona stanovnika, posjećuje u zatvoru svrgnutog legalno i demokratskim putem izabranog predsjednika Egipta, zemlje sa 80 miliona stanovnika samo kao ličnost, kao individuu a ne kao u vojnom udaru svrgnutog predsjednika. Egipat je možda najstarija civilizacija na svijetu. I onda ona slavodobitno izjavi da je Muhamed Mursi na sigurnom mjestu i da je njegovo zdravstveno stanje u redu. Kao da mu je išla u privatnu, rodbinsku posjetu. Zašto je to tako? Zato što se sve građansko i političko kod muslimana izričito personalizira, a ako je negativno bez obzira što mora biti individualno to se poopćava i univerzalizira. To je logika i sud Ernasta Renana koji kaže da je islam antium, antirazum, antisistem, antipolitika, antiznanje, antiobrazovanje i anticivilizacija i da je islam izričito beduinski fenomen, da je islam svoje pravo iscrpio u srednjem vijeku i da je to pravo tzv. historijsko golo pravo. Naravno da takav odnos rađa ekstreme i ekstremizme.

Sarajevo bez vode

– Ima u Kur’anu jedna sura koja kaže da je Bog sve živo učinio iz vode. A u drugoj suri se kaže šta bi se dogodilo kad bi ljudi osvanuli jednog jutra, a da su svi izvori pitke vode presušili? I da nemaju šta piti? U Sarajevu, u najužem gradskom jezgru, kod zgrade Predsjedništva iza pola noći nema nikad vode. Osamnaest punih godina je prošlo od agresije na Bosnu i Hercegovinu. Zamislite branitelje Sarajeva koji su tri i po godine branili grad u sigurno najtežim uslovima da su se ponašali kao ovi što 18 godina iza Daytona ne rješavaju pitanje vodosnabdijevanja u Sarajevu? Sarajevo je okruženo sa najviše mogućih voda i planina – Trebević, Igman, Bjelašnica, Žuč, Kromolj, Sjenička kosa, Mrkovići, izvor Bosne. A nema vode. Smjenjivale su se političke garniture od 1995. iz SDA, Stranke za BiH, SDP-a, ovih i onih koalicija i ništa. Hoće li iko shvatiti da je najveće i ključno i političko pitanje grada Sarajeva snabdijevanje vodom?

Šešir i sedžda

– Kako starim ili kako imam možda razroke oči uglavnom primjećujem prije ono što mi smeta. Na državnoj televiziji BHRT-u prvi dan Bajrama slušam: oficijelni spiker čestita Bajram pripadnicima islamske vjeroispovijesti. Islam i vjeroispovijest jedno drugo isključuju kao šešir i sedžda. Ko je u šeširu ne može činiti sedždu, ko čini sedždu nema šešir. Islam znači svjesnu, slobodnu, namjernu, direktnu, izravnu predanost i pokornost Bogu. Islam i bilo koja druga vrsta vjeroispovijedanja su nespojivi. Musliman se nikad ni preko koga, pa čak ni preko Muhameda a.s. ne ispovijeda Bogu. On Bogu pristupa direktno, izravno i pada mu na sedždu. Drago mi je da Oslobođenje čestita na ispravan način, Bajram Šerif Mubarek Olsun pripadnicima islama ili muslimanima. Nešto moramo znati, naučiti i poštovati. Ja znam da se katolicima čestita "čestit Božić” i ja ću to reći ili kožu sa sebe zguliti.  Vildana Selimbegović (Oslobođenje)

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku