Kliker.info

Piše: Muhamed  Filipović (NN)

U zadnje vrijeme ime Richarda Holbrooka sve više se pominje u našoj javnosti. U vezi sa mnogim događanjima koja su se dešavala tokom zadnjih ratnih godina, taj američki advokat figura kao ličnost upetljana u mnoge za nas neprijatne i mogu slobodno reći  tragične stvari. Učestvovao sam u razgovorima sa predstavnicima američke administracije i to onima iz administracije starijeg Busha (Vance, Ucune, Eagellberger, Scwcroft, Bartelemeau i drugi, ali me je, zbog stava da dajem prednost našem dogovoru nad dogovorom putem posredovanja velikih sila, krajem 1993. godine Alija Izetbegović bespravno odstranio iz pregovaračke ekipe. Naime, bio sam izabran od parlamenta, a ne od Izetbegovića, tako se desilo da zbog toga nisam imao veze sa predstavnicima Clintonove administracije koja je preuzela glavnu ulogu u pregovorima i izgurala na marginu europske zemlje, ali i nas same. Tako su, kako će se pokazati, o svemu oni odlučili i pregovarali s kim su htjeli, a nama ponudili gotov plan ugovora u formi "Uzmi ili ostavi", a ako ne uzmeš, tada ćeš vidjeti kako kuja dere zeca. Zbog mog skrajnutog položaja u Londonu nisam učestvovao u ovoj farsi od dogovora, ali sam mogao pratiti zbivanje, pa sam mnogo toga saznao iz druge, ali ne manje sigurne ruke. U diplomatiji, naime, prva ruka uvijek laže.

Prva stvar koja mi je ukazala na način kako Amerikanci misle rješavati naš problem pokazala mi se kada je Izetbegović bez pitanja Skupštine i bez ikakvog razumnog razloga postavio za ministra vanjskih poslova Vlade Bosne i Hercegovine sina svog prijatelja Muhameda Šaćirbegovića. To je bio znak da se sudbina naše zemlje stavlja potpuno u ruke Amerike, jer je taj čovjek bio američki državljanin, dakle prisegnut da će štititi samo američke interese. On nije znao ništa o Bosni i Hercegovini i našim odnosima izuzev najbanalnijih ideoloških floskula, a nije dobro znao ni maternji jezik, ali je bio savršeno odan Aliji Izetbegoviću i gospođi Madeleni Albright. 

Drugi važan znak je bio da su prekinuti razgovori koje smo poveli sa Miloševićem i to po naređenju Alije Izetbegovića, uz obrazloženje da to ne žele Amerikanci i da je Tuđman protiv toga. Kad sam saznao (zna se kako se stvari saznaju u diplomatiji) da Amerikanci pripremaju Hrvate, da ih naoružavaju i obučavaju za konačni obračun sa Srbima i za eliminiranje Srba sa tla Hrvatske, a da naše vođstvo o tome ništa ne zna i nije uključeno u plan akcije koja treba da bude prenesena i na bosanski teren, meni je bilo jasno da se nama sprema posebna sudbina u odnosu na onu koja je planirana za Hrvatsku. Hrvatska ostaje cijela, a Bosna podijeljena.Treći važan element bila je činjenica da mi je Roy Gutmann poslao mnoštvo satelitskih audio-snimaka razgovora između Miloševića, Karadžića, Mladića, Perišića, Krajišnika i drugih ljudi sa molbom da identifikujem glasove ako su mi poznati. Iz tih razgovora bilo je jasno da se sprema čišćenje Podrinja od muslimana. Iz toga mi je postalo jasno da za taj plan znaju i Amerikanci i odobravaju ga i da u njegovoj realizaciji učestvuju i svi garanti lažnih "safe zone".

Najzad mi je Gutmann javio za pregovore na vodopadima Nijagare u lokalitetu "Srpska kuća", gdje se govorilo o svim tim pitanjima i gdje su Šaćirbegovići prihvatili dogovor.Konačnu potvrdu o tome šta će se dogoditi dobio sam na zasjedanju Narodne skupštine Bosne i Hercegovine u Zenici, kada sam zatražio da Skupština odbaci plan Kontakt grupe i izađe sa našim mirovnim planom, kada mi je rečeno da je već prihvaćeno sve što je na stolu, uključujući i podjelu zemlje 49%:51% i sve drugo što uz to ide. Na moje pitanje: "Jesmo li mi to izgubili rat kada prihvatamo ovakav mirovni ugovor", niko nije odgovorio. Iza svega je stajao Holbrook, taj čovjek naše sudbine.

Sada se Holbrook ponovno pominje zbog bombardiranja Jugoslavije u vezi sa pritiskom na nju da prihvati sve ono što se dogodilo sa Kosovom. Srbi su ubili gotovo 150.000 Bošnjaka i trajno protjerali njih 600.000 sa prostora gdje su uvijek živjeli, a Amerikanci im pomogli da nastave živjeti u Americi, Australiji, Skandinaviji i Europi i svugdje osim u svojoj domovini, ali nisu doživjeli takav pritisak kao u vezi sa mnogo manjim zločinima njihove vojske na Kosovu i bez ijednog trajno prognanog Albanca. Svi su se vratili. Ali za Ameriku Albanci nisu bili ono isto što su bili Bošnjaci. Iza svega je opet Holbrook.Sada ga i Karadžić optužuje, tvrdeći da mu je uz njegovu republiku obećao i trajni imunitet od progona za zločine, a imunitet se obećava samo onome ko je odista zločinac, pa me čudi da Karadžić ne shvata ne samo da ga takvo obećanje od strane Holbrooka ne može štititi pred Međunarodnim sudom, nego još više da time posredno priznaje da jeste počinio zločine za koje traži imunitet od progona. Ali to je način kako funkcionira svijest jednog Karadžića, naopako od svake logike, ali ja mu vjerujem da mu je lukavi advokat ponudio i obećao brda i doline, pa i imunitet pod zaštitom Amerike, ali i to je dio priče za koju je rečeno: "Kad te mame, šećerom te hrane".

Dakle, Holbrook je fatalna ličnost za sve nas, izuzimajući Hrvate i Albance. Zbog čega je to tako, neka svako razmisli i sam nađe odgovore. Holbrook dolazi iz jedne kulture u kojoj je istinu stvari zamijenila istina rezultata, moral dobivena igra i u kojoj vlada načelo da je sve dozvoljeno da bi se dobio očekivani rezultat. A ko to na svijetu ne smatra najvažnijim upravo ono što on sam želi. Pragmatizam cilja, čiji je Holbrook idealni predstavnik, je nemoralan po sebi i siguran put u lošu historiju, u razočaranje i ponavljanje historije koja ne može počivati na obmani, prevari i sili vlasti nego samo na pravu i pravdi. Ne brine, dakle, Holbrook nego njegovi partneri među nama, oni koji svojim ponašanjem negiraju cjelokupnu etiku našeg historijskog bitka, a to je nikada ne priznati ono što nije i Božja i ljudska pravda.