Kliker.info

Dekan Fakulteta političkih znanosti u Sarajevu Mirko Pejanović poziva političke aktere u BiH na ozbiljnost i razum jer nekontrolirani bunt naroda na Bliskom istoku opominje. Pejanović u intervjuu za naš list ponavlja kako je najveća odgovornost u državi na SDP-u i SNSD-u, ali i priznaje kako su velike političke razlike između tih socijaldemokratskih stranaka u odnosu spram države.  

Nitko ne može biti ravnodušan spram pobune protiv vlasti u Egiptu, Tunisu, Jemenu itd. Naša je zemlja jako osjetljiva, ljudi su frustrirani i iscrpljeni svim ovim političkim natezanjima. Mogu li politički lideri biti spokojni ili bi im bilo bolje da počnu racionalno promišljati ako žele da im se “ne dogodi narod”?
– Očigledno je da dolazi do preokreta i sazrijevanja svijesti običnoga čovjeka na području Bliskoga istoka da su sloboda, demokracija i presudni utjecaj na obnašanje vlasti stvar svakoga građanina. Za očekivati je da oporbene snage i političke stranke tamo stalno jačaju. Ako povučemo paralelu s našom političkom zbiljom, želim na početku kazati kako niti ovdje nije nitko Bogom dan. Moram priznati kako sam jako zabrinut i nad pomišlju što bi se u BiH moglo dogoditi i kuda bi nas sve moglo odvesti ako bi se masa nezaposlenih umirovljenika, mladih koji nemaju perspektive za posao, socijalno ugroženih ljudi, a njih je na desetke tisuća, odlučili izići na ulice. Bojim se da bi se to pretvorilo u nekontrolirani bunt i izljev gnjeva i nezadovoljstva. Poglavito bi se to moglo dogoditi u razdoblju kada BiH nema nikakvu vlast. To je najveća opasnost koja može izazvati pogubne posljedice. O činjenici da nemamo koordinacije od vrha do dna nitko ne vodi računa. Naša politička elita, unatoč poznatim razlikama, ipak se ne ponaša ozbiljno i odgovorno. Postoji potencijalna opasnost da se uistinu i dogodi bunt naroda, čak bi bilo slobodan otvoreno predvidjeti kako će se on zapravo dogoditi i kad se vlast formira jer nezadovoljstvo galopirajuće raste. Ekonomska ugroženost dominira i nad nacionalnom i političkom iako o tim vrstama ugroženosti uglavnom svi javno pričaju. Bit će prosvjeda, u to nema sumnje. Bilo bi opasno da se gnjev i nezadovoljstvo odjednom prelije na ulice. Bojim se da to onda nitko ovdje ne bi mogao kontrolirati.

Kod nas je lako zapaliti fitilj, iz prikrajka se tome možda raduju razne interesne radikalne snage, od vjerskih fanatika, secesionista, kriminalaca. Svi bi oni, u slučaju da stvari izmaknu kontroli, došli na svoje?
– Destruktivnih skupina u BiH ima i previše. Ne radi se samo o radikalnim vjerskim ili političkim skupinama. Neimaština izaziva i radikaliziranje socijalno ugroženih skupina. U svakom slučaju, poželjno bi bilo formirati vlast, uspostaviti koordinaciju, stvari pokrenuti naprijed i jedino tako se ne bi dala šansa onima koji bi željeli ovdje napraviti nered.

Niste jedini koji stalno upozoravate kako je velika odgovornost na SDP-u i SNSD-u, kao dvjema najjačim političkim strankama. Kako tumačite to što se Dodik i Lagumdžija ne mogu gotovo niti približiti pregovaračkome stolu. Ima li u pozadini prikrivenih namjera, dominacije nacionalnoga nad građanskim, ograničavanja na “svoje” entitete?
– Po meni, tu postoje dva spektra. Prvi je da je SDP u FBiH postao pobjednička stranka. Moram odlučno kazati, unatoč nekim tvrdnjama, kako je SDP ipak multietnička stranka. Ona u svojoj strukturi ima dominanto bošnjačko članstvo, to jest činjenica. Ona okuplja i Hrvate i Srbe pa čak i u drugom entitetu iako ne tako izraženo kao u Federaciji. S druge strane, SNSD je dominanto jednonacionalna stranka s rijetkim članovima iz druga dva konstitutivna naroda. Bitna je i razlika u tome da SNSD i u drugom krugu osvajanja vlasti u izbornoj kampanji državu ne tretira kao primarnu, u odnosu na entitet. To znatno otežava demokratski potencijal i dolaženje do konsenzusa o glavnim pitanjima u državi BiH. To jest glavni problem u odnosima i djelovanju između te dvije stranke. Po meni, međunarodna zajednica mora znatno više pomoći da se pronađu dodirne, zajedničke točke. Naravno, zdrav razum se upita otkuda zapravo tolike političke razlike između dvije socijaldemokratske stranke? Treba pri tome imati u vidu da je SDP prije svega državotvorna stranka, koja baštini biće ZAVNOBiH-a, što znači da je BiH i država svojih građana i država ravnopravnih naroda. Druga komponenta državnosti mora biti uvijek usporedno s onom prvom, odnosno da je osigurana ravnopravnost konstitutivnih naroda u BiH i na tome SDP ustrajava. Također, SDP ustrajava i na formiranju vlasti na koalicijskome programu, a ne na raspodjeli sektora ili fotelja. To je bila praksa dosad pa smo bili svjedoci brojnih i nerješivih problema unutar vladajućih garnitura. Osobito se to tiče ustavnih promjena. Do sada je konsenzus zamjenjivao visoki predstavnik svojim odlukama. Moramo biti svjesni da toga više nema. Od 2008. i potpisa Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju međunarodna zajednica se polako povlači i bježi od odgovornosti. Prepušta to domaćim političarima. Sada je u pitanju jedan povijesni preokret, ne samo za SDP i SNSD nego i za druge stranke koje su osvojile veliki broj glasova. Tu mislim na SDA i HDZ BiH. One imaju veliku odgovornost ući vlast s programskom vizijom i odgovornošću, a ne samo zbog puke podjele ministarskih pozicija. Kad kažem s programom, onda svakako mislim na program o kojem postoji politički konsenzus. Možda on može biti samo oko dvije ili tri točke, to je manje važno, ključno je da on bude na čvrstim temeljima. Neka to budu zakoni o popisu pučanstva, o državnoj i vojnoj imovini. Dakle, zakoni bitni da BiH prođe uvjete koji joj omogućuju da postane kandidat za članstvo u EU-u. Bilo bi najbolje kada bi tu koaliciju na razini države mogli sastaviti tako da ona bude programski definirana, strateški okrenuta ubrzanju puta k euroatlantskim integracijama i da bude po mogućnosti u što boljoj nacionalnoj i stranačkoj ravnoteži.

Jasno je da se stranke ne mogu približiti preko noći. Čini se kako prvo treba priznati da je komunikacija između Sarajeva i Banje Luke krajnje neprimjerena. Zar ne bi bilo poželjno da se Lagumdžija i Dodik češće viđaju i smire političke strasti da narod u RS-u prestane sumnjati u zavjeru iz Sarajeva, odnosno da Bošnjaci ne doživljavaju RS i Dodika kao separatiste i rušitelje države BiH?
– Sigurno je da lideri imaju posebnu težinu i odgovornost za političke odnose i komunikaciju, iako je, po meni, malo pregrubo uspoređivati Sarajevo i Banju Luku. Jer, Banja Luka je glavni grad samo jednoga entiteta, a Sarajevo i entiteta i države. Neke floskule o Sarajevu kao malom Teheranu ili u političkom smislu o središtu unitarističkih opcija zalaze izvan poželjne političke kulture. Vi ste u pravu kada tvrdite da je moguće poboljšati linkove i ukupne odnose. Obostrana je odgovornost i na liderima SDP-a i SNSD-a. Nitko ne bi smio zatezati ili uvjetovati odnose. Zato je bitno okupiti se oko programa koji bi nas poveo prema EU-u i NATO savezu. Antun Mrkonjić (Dnevni list)