Kliker.info

U hrvatskom finalu nogometnog Kupa igrat će Hajduk i Šibenik, u kojima su glavne vedete bh internacionalci Senijad Ibričić i Ermin Zec. Finale, ali Lige prvaka smiješi se Miralemu Pjaniću, nadolazećoj zvijezdi i prvotimcu Liona, sa kojim je i nakon minimalnog poraza (Bordo slavio 1:0), izborio polufinale.Osim Pjanića, Ibričića, Zeca, Alispahića, u Bundesligi blistaju Džeko i Misimović, Emir Spahić drži Montpelje u vrhu francuskog šampionata, u Poljskoj poentira Štilić, u bh. ligi, briljira Bekrić… Safet Sušić ima razloga biti sretan.Naš je as ušao u igru posljednjih 25 minuta, uspostavio ravnotežu, a golman Loris je poskidao sve što je trebalo. U Bordou tuguju, a Lion slavi. Nakon utakmice Miralem se javio i za „San“ ispričao.- Došli smo kasno u Lion, ali smo slavili baš dobro. Bili su to igrači, treneri, ljudi iz kluba… Pjevalo se, plesalo, igralo, iako smo ujutro imali trening. Bila je to, ustvari, masaža – priča Miralem.Sa klupe je Miralem veći dio utakmice odgledao iz taktičkih razloga.- Trener je rekao da mu trebam svjež u završnici, a osim toga imam jedan žuti karton. Pretpostavio je da će nam trebati svježine u završnici, kada pritisne Bordo, a to je dobra šansa za kontre. Ispalo je odlično, ovo je veliki uspjeh za Lion.

U polufinalu ste očekivali Mančester, a čeka Vas Bajern?

– Mislio sam da će Mančester proći, jer ima više kvalitetnih igrača. Vidjeli ste, kako je krenulo, mogli su deklasirati Bavarce, ali su Olić i Roben ublažili poraz, koji ih je odveo u polufinale. Možda je Bajern papirnati favorit, ali mi imamo prednost domaćeg terena.

Franc Bekenbauer, legendarni kapiten Bajerna i njemačke reprezentacije, izjavio je «kako strahuje od od Pjanića». Vaš komentar? 

– Nema se tu šta puno komentirati. Gode mi pohvale Bekenbauera, jer je on svjetsko ime. Sigurno da me to motiviše i inspiriše pred moj drugi dolazak u Minhen.

Kada ste bili prvi put u Minhenu?

– Pa, ja sam bio prije tri godine na razgovorima sa Bajernom. Bilo je to prije dolaska u Lion, pozvali su me menadžeri koji su me zastupali, pa smo otišli kod Uli Henesa. Bio sam u njegovoj privatnoj kući. Ručali smo, popili piće, razgovarali, a onda sam se zahvalio na ponudi Bajerna. Izabrao sam Lion i nisam pogriješio. Prije Bajerna odbio sam i Kaiserslautern. Cijenim njemački nogomet, ali između njemačkih i recimo francuskih klubova dajem prednost Francuzima. Ustvari, tako sam tada odlučio.

Priča se da je Bajern spreman poslati novu ponudu. Kako bi sada reagirali?

– Ako ih išao u Bundesligu, Bajern je jedini klub u kojem bi igrao, jer je jedan od najvećih klubova na svijetu. Međutim, mene sada nikakve ponude ne zanimaju. Želim otići što dalje, da pokušamo do finala, a onda je sve moguće. Imamo dobru atmosferu u timu, forma je u usponu, uporedo sa Ligom prvaka, još uvjek smo u igri za naslov u francuskom šampionatu.

Malo je igrača koji su sa dvadeset godina u polufinalu Lige prvaka, kakav je osjećaj?

– Igram u Francuskoj, a vjerujte mi da nakon svake utakmice razmišljam kako moje uspjehe doživljavaju ljudi u Bosni, naši najbolji navijači. Svaki svoj uspjeh poklanjam svom narodu. Osjećaj je fenomenalan, jer sam jedan od najmlađih igrača u Ligi prvaka. Međutim, ja jedva čekam reprezentativne utakmice da krenemo pobjednički u kvalifikacijama. Živim za uspjehe reprezentacije. Kod bivšeg selektora nisam se naigrao, a ove moje dobre igre u Lionu su «posljedica» pohvala kojima me počastio selektor Safet Sušić. Polufinale nije kraj za Lion. Prošli smo moćni Real, možemo i Bajern – izjavio je za «San» Miralem Pjanić.

Ponosni otac                      Uz   Miralema je, kao i na prethodnim utakmicama bio njegov otac Fahrudin. On je, za razliku od sina, zadovoljniji što će igrati sa Bajernom. – Lion je pokazao da spada u sam vrh evropskog fudbala, iako je možda dobro što ih među ova četiri polufinalista tretiraju autsajderima. Sada je sve moguće, Lion igra zrelo, taktički pametno, trener Puel sjajno analizira igru protivnika – kaže Fahrudin Pja­nić, koji je pogodio da će Lion u prvoj utakmici pobjediti Bordoa 3:1. Fare nema kladioničarski instikt, već sportski, budući je dva­desetak godina u nogometu, što kao nekad vrstan nogometaš, što kao skaut. (Kliker.info-San)