Kliker.info

Lagumdžija blokira sve

On podsjeća da su u RS već "pospremili sve postizborne poslove" te da političarima u RS trebaju organi vlasti u BiH "da bi svi skupa mogli dalje".

– Ono što izbori donesu je relevantno i treba biti uvaženo, ali stvari ne treba svesti na jednu mogućnost. Mislim da je stvar usložnjena činjenicom da je Zlatko Lagumdžija još prije nego što su bili i zvanično proglašeni rezultati izbora najavio svoju kandidaturu za predsjedavajućeg Savjeta ministara po svaku cijenu. Sada pokušava da održi tu vrstu priče, praveći neke nedovršene kombinacije iza svoje kandidature. Time je uzrokovao da čitava struktura izbora u BiH bude zamorče njegovog statusa i položaja. Mi razumijemo da je SDP u FBiH dobio najveći broj glasova, ali SDP je za nas bošnjačka politička partija, koja okuplja najveći broj glasova Bošnjaka, što je legitimno, naravno. Ali Lagumdžija danas naprosto blokira bilo kakve dalje procese u BiH.

Da li je, uprkos velikim problemima u međusobnoj komunikaciji i potpuno različitim pogledima na buduće unutrašnje uređenje BiH, još uvijek moguća neka vrsta partnerstva SNSD-a i SDP-a na državnom nivou?

– Mi, naravno, ne možemo da izbjegnemo SDP, jer je on izborni pobjednik u FBiH i naša kocenpcija nije isključivanje SDP-a iz koncepcije za formiranje vlasti. Ali to ne znači da treba da prihvatimo određena personalna rješenja. Dakle, SDP može da nam bude partner, ali našu podršku ne može da dobije Lagumdžija, imajući u vidu da je on neko ko se samo predstavlja kao opšti predstavnik svih. Znači, SDP kao politička partija ne treba biti zaobiđena, mada bi mogla i biti. Pojedinci iz bošnjačkih političkih partija i strukture trebaju biti malo hrabriji i da u to uđu, kako bismo mogli da formiramo Savjet ministara koji treba da ima predsjedavajućeg iz reda Hrvata, dakle legitimnog predstavnika, a ne pripadnika hrvatskog naroda. To je princip koji mi branimo. Dakle, floskule su o nekom animozitetu između mene i Lagumdžije, i SDP-a i SNSD-a. Mi imamo samo različite politike, međutim Lagumdžija je svojim djelovanjem pokazao da nam ne može biti relavantan partner. Kad se on isključi iz svega, mi s SDP-om možemo da nastavimo da radimo.

Osim SDP-a, koje su za Vas i SNSD prihvatljive stranke s bošnjačkim predznakom s kojima biste mogli formirati stabilnu većinu na državnom nivou?

– Nema nijedne koju posebno odbijamo, ali je, naravno, stvar matematike šta je moguće. Imajući u vidu da smo mi iz RS objedinili naše napore, i da objektivno i suvereno okupljamo 14 poslanika za parlament BiH, da oba HDZ-a imaju određeni broj predstavnika, potrebno je da u to uđu i političke partije iz reda Bošnjaka. A da li je to SDP, SDA, Savez za bolju budućnost (SBB), ili Stranka za BiH (SBiH), mi od toga ne pravimo nikakav problem i prihvatićemo svakog onoga ko želi da ostane na liniji da predstavnik Hrvata treba da vodi Savjet ministara. I zato smo sazvali sastanak u Sarajevu.Znate, malo je degutantno da se upravo partije iz Sarajeva, koje se toliko žestoko zalažu za BiH, a zna se da mi nismo tu entuzijasti, ne dođu na sastanak koji je zakazan u Parlamentu BiH, kao najvišem organu vlasti, a dođu iz Banja Luke i Mostara?! A to govori o sasvim novoj suštini odnosa.

Znači, možete da učestvujete na nekom sastanku isključivo ako aplaudirate umijeću SDP-a da prepiše međunarodna radna dokumenta i načine neki pamflet koji se zove Platforma. A ako ne aplaudirate, onda niste dovoljno snažan sagovornik. A ta Platforma bi sada trebala da kao izazove neku revoluciju u tom pogledu. Mislim da ondje nema ništa važno i da ima mnogo opterećujućih stvari i nepotrebne arogancije. Pogotovo ignorisanja interesa drugih u BiH. Sa stanovišta te Platforme i odnosa koji se žele nametnuti od strane SDP-a i SDA, mislim da se stvari zakivaju još više. Nedolazak na sastanak tih partija šalje poruku da u Sarajevu ne žele politički dogovor. Naša očekivanja su da SBB i SBiH uđu u razgovor s nama, kao i još neke bošnjačke političke partije, što znači da bi SDP i SDA bili izvan toga. Oni bi imali svoju odgovornost u Federaciji onako kako oni to žele. I mi to smatramo potpuno legitimnim, jer želimo da FBiH što prije funkcioniše, kao naš jedini stvarni partner u BiH, koja je sastavljena od dva entiteta i tri suverena naroda. Ali dva entiteta su formalni potpisnici aneksa Dejtonskog mirovnog sporazuma i dva entiteta odlučuju o tome kakva će biti struktura zajedničkih organa BiH.Moguće je, dakle, da se SDP i SDA prihvate rješavanja nagomilanih problema u FBiH, a da se vlast na nivou BiH oforme druge političke partije.

Da li to znači da bi formiranjem parlamentarne većine na državnom nivou, koja bi bila sastavljena od SNSD-a, SDS-a, dva HDZ-a, SBB-a i SBiH, država ušla u period političke stabilizacije i konačno bila pokrenuta prema naprijed?

– Da, ušla bi. Jer blizu ste političkoj stabilizaciji ukoliko imate formirane organe vlasti. To što arogancija SDP-a nih izbacuje iz varijante o kojoj hipotetički pričamo, to je stvar njih i njihove političke odluke. Mi smo jasno rekli, SDP može unutra, ali ne može Lagumdžija.

Kao predsjedavajući Vijeća ministara?

– Da, kao predsjedavajući. Mi tražimo Ministarstvo inostranih poslova, a on bi mogao da eventualno bude ministar za izbjeglice.

Često se može čuti da su Vaši tvrdi i desno orijentirani politički stavovi najprije posljedica dugogodišnje isfabricirane politike "sto posto" Harisa Silajdžića. Sada kada on odlazi s političke scene, da li je moguća relaksacija političkih i međunacionalnih odnosa u BiH, makar ste nedavno izjavili da se Lagumdžija previše ne razlikuje od Silajdžića?

– Ja mislim da su međunacionalni odnosi u BiH dobri, da godinama nema etnički motivisanog nasilja. Mislim da uporno idemo ka poboljšanju međunacionalnih odnosa i statusa ljudi širom Bosne i Hercegovine. Više nije problem da Bošnjak šeta Banjom Lukom, a Srbin Sarajevom, itd. Mislim da se ta floskula o usloženim međunacionalnim odnosima koristi kako bi se neke stvari rješavale na dnevno-političkom planu. Dakle, ja sam uvjeren, a mogao bih da potvrdim nizom argumenata, da međunacionalni odnosi u BiH nikada nisu bili stabilniji. Međutim, mi ovdje govorimo o politici, o političkom predstavljanju, o ustavu i zakonima koji važe. Dakle, Silajdžić je imao legitiman politički stav i mi smo to uvijek uvažavali, kao što uvažavamo i stavove drugih. Silajdžić je bio dosljedan politici koja je bila koncipirana još u vrijeme rata u BiH, a kao što je poznato on je dugo godina bio vodeća ličnost bošnjačke političke scene i najbliži saradnik Alije Izetbegovića. Tako da nije bilo očekivati da on promijeni svoj pristup u posljednjih nekoliko godina.

Dakle, naša politika u RS nije usmjerena protiv Bošnjaka, koje smatramo relevantnim i legitimnim narodom, tako da su legitimne i legalne sve političke koncepcije koje taj narod iznjedri. Nama je jasno da postoje snage koje su zainteresovane za jaku, centralno uređenu BiH, koja je, kako neko kaže, "za čovjeka", što je opet legitiman politički pristup, s jedne strane. A s druge strane, mi u realizaciji tih koncepcija vidimo ugrožavanje naših prava koje smo stekli, a to je RS u dejtonskim okvirima i ono što joj je dato. I mi branimo tu poziciju i znamo da je uvijek teže braniti stvar nego napadati. Izloženi smo permanentnim napadima, da li vidljivim ili nevidljivim, na ono što je suština Republike Srpske. A kada čitate Platformu koju je SDP ponudio vidjećete da onde nema ni "R" od Republike Srpske u nekoj realizaciji.

Koje, konkretno, političke opcije iz Sarajeva danas napadaju RS, jer se, a to je činjenica, više ne može čuti takva retorika?

– Ne možete ni čuti. Ja govorim da su to javni, ali i prikriveni napadi. Napad je i ova Platforma, ali vidite, ja uvijek mogu da odvojim ono što je legitimno. Legitimno je ovo što predlažu iz FBiH da se Savjet ministara poveća za dva ili tri ministarstva, kao što imate u Platformi. Ali sasvim je legitimno da mi mislimo da BiH ne može da ima više od ukupno tri ministarstva, kako je i predviđeno izvornim Dejtonskim sporazumom! A ostalo je nametnuto nasiljem visokih predstavnika! I to su dvije naprosto suprostavljene koncepcije.

Ali kakva bi to država bila sa tri ministarstva?

– Takva je kakva je. Bošnjaci su takvu državu prihvatili, potpisali Dejtonski mirovni sporazum i taj sporazam treba da bude proveden. Državu BiH mi ne doživljavamo kako je doživljavate vi u Sarajevu, vi se na to morate naviknuti. Kad su politički predstavnici Bošnjaka učestvovali u razbijanju Jugoslavije, vi ste nama oduzeli značajna osjećanja koja smo gajili prema toj zemlji. Zašto mislite da je legitimno da nas izvučete iz Jugoslavije, date doprinos raspadu Jugoslavije, i da je legitimno da mi sada zavolimo nešto što vi želite da imate. U čemu je logika.

Vi tvrdite da su Bošnjaci uzrokovali raspad Jugoslavije?

– Nisu, ali mogli su se drugačije ponašati. Jugoslavija je Bošnjacima stvorila najbolje uslove za afirmaciju njihovih etničkih i kolektivnih prava, a političke grupe i bošnjačkog naroda dale su dopsinos razbijanju zemlje koja im je dala identitet. Uvijek se obradujem kad čujem neke važne ljude iz bošnjačkog naroda, čak i akademike, koji kažu da je bošnjački narod imao najbolju poziciju u bivšoj Jugoslaviji. Slijedom te logike, bošnjački narod je sebi napravio problem što je učestvovao u projektu razbijanja bivše Jugoslavije, a vi znate da je učestvovao.

Da, ali Vi znate zbog čega.

– Ne znam ja zbog čega.

Dakle, hoćete da kažete da raspad Jugoslavije nije uzrokovao Miloševićev režim, odnosno sve što se počelo dešavati s kraja 80-ih godina.

– Šta se dešavalo, evo recite vi meni.

Historijska činjenica je da je raspad Jugoslavije uzrokovao Milošević i njegov režim, što je za posljedicu imalo najprije odvajanje dvije države, prije BiH.

– Ne branim Miloševića, ali Milošević nije bio trajna politička kategorija. Političkim grupama u Sloveniji i Hrvatskoj, pa i bošnjačkim, Milošević je odgovarao kao izgovor, a za tuču nije bio dovoljan samo on, nego su bili potrebni i oni drugi, koji su se željeli tuči. Za nas BiH nema državno-pravni kontinuitet. Za nas zadnji oblici bh. državnosti datiraju još odavno, još prije ulaska Turaka na ove prostore. Bosna je bila uništena zemlja dolaskom i osvajanjem ovih prostora od strane Turaka, to su istorijski fakti.

BiH, koja je sve vrijeme od dolaska Turaka na ove prostore, pa preko aneksije BiH od strane Austrougarske, pa preko dvije Jugoslavije, uvijek bila u sastavu nekih širih asocijacija, da li okupirana ili dobrovoljno, ali nikada samostalno. Sada tvrditi na osnovu razvalina bivše Jugoslavije da BiH može da se konstituiše kao samostalna država, u kojoj od tri naroda koja su bila u velikoj Jugoslaviji sada treba da napravimo malu Jugoslaviju, nije realan politički cilj. 

Ne želim zaista da pričamo o istoriji, nego o budućnosti, ali kada već insistirate, dobro znate da Bosna svoje državotvorno naslijeđe vuče još od vremena kralja Tvrtka Prvog Kotromanića, i vi dobro znate kakva je tada bila i koliki je teritorij  zauzimala.

– Kakve to veze ima, Kralj Tvrtko nije bio Bošnjak.

Ali pričamo o državno-pravnom kontinuitetu!?

– Ali je Otomanska imperija srušila tu državu, zar ne. Evo, i ovo govori koliko imamo različite poglede na Bosnu i Hercegovinu. Mi ne vidimo taj kontinuitet kako ga vide u Sarajevu. Mi vidimo da je BiH, ako je već krenula u formiranje kao država, trebala i morala da ima bazični dogovor o tome ljudi koji ovdje žive. Politika Izetbegovića i Silajdžića tokom rata je bila sačuvati teritorijalni integritet BiH po svaku cijenu.

A šta tome fali, zar to nije legitimno pravo?

– Onda je naše legitimno pravo da mi ne budemo u BiH.

Da, s tim što je BiH međunarodno priznata, nezavisna i suverena država.

– Pa bila je i Jugoslavija takva, a BiH nije, pa eto imamo sada razvoj situacije. Kako će se to dešavati – vidjećemo. Međunarodno priznanje BiH je uslijedilo na bazi lažnih podataka koji su tada saopštavani, kao što je da su Srbi u ratu pobili 300.000 Bošnjaka, što je notorna laž.

A ko je to izjavio?

– Kao vi ne znate? Čitava međunarodna zajednica je kreirala svoje politike na bazi činjenice da su samo Srbi zločinci, a da prema Srbima nije bilo nikakvih zločina. To možete da nađete na mnogim mjestima, pa skoro su takve priče bile ponovo na CNN-u. Bilo je ubijanja, bilo je silovanja, to niko ne može da spori. Ali ovo je poslužilo kao politički temelj za formiranje međunarodnih koncepcija prema Srbima, na čemu su bošnjački političari insistirali. I ne može niko očekivati od nas da prelazimo preko toga. Ja, kao neko ko predstavlja RS i Srbe, ne mogu da prihvatim da Srbi nose hipoteke koje ne postoje.

Dakle, svaka nevina žrtva zaslužuje izvinjenje političkih predstavnika Srba, i mi smo to učinili. I naravno da to nije dovoljno, dovoljno je onda kada ti ljudi završe u zatvorima i budu procesuirani, jer svako ko je činio zločine treba da odgovara. U RS nijedan pojedinac koji je činio zločine nije zaštićen i svi su podaci podstupni. I mislim da na taj način možemo da gradimo proces pomirenja. Ali imajte u vidu činjenicu da, recimo Atifa Dudakovića, koji je naređivao da se pale kuće samo zato što su srpske, i da za to imate video-snimak, štite pravosudni organi BiH i da to, naravno, ulijeva naše nepovjerenje prema tim organima. Nemoguće je da na taj način gradimo BiH.

Koliko mi je poznato, iz Tužilaštva BiH su nekoliko puta potvrdili da istražuju ulogu generala Dudakovića, ali i da neće podlijeći političkim pritiscima.

– Tužilaštvo BiH nema ustavnu poziciju, njega nema u Dejtonu, ono je rezultat pravnog nasilja visokih predstavnika koji nikad nisu imali zakonodavnu ulogu. A oni su nametnuli zakon o Tužilaštvu i Sudu BiH. Neka se nađe gdje postoji uporište da visoki predstavnik nameće zakone? Nema nigdje! U Bonskim ovlaštenjima piše da visoki predstavnik može da donosi odluke iz nadležnosti Savjeta ministara i Predsjedništva BiH, a zakone donosi Parlamentarna skupština. Prema tome, imamo mnogo otvorenih stvari, ne može se BiH graditi na silu! Mi još uvijek prihvatamo ono što se zove međunarodni kapacitet BiH, ali mi ne želimo BiH koja će se nama nametati! Ne mogu ostati Sud i Tužilaštvo na način kako su ga kreirali Volfgang Petrič, ili Pedi Ešdaun, ti međunarodni politički nasilnici koji su umislili da je mjera uspjeha u tome kako najviše zla nanijeti Srbima.

I Vi zaista vjerujete da će zvanično Sarajevo i međunarodna zajednica pristati da se Sud i Tužilaštvo BiH rasformiraju?

– Oni nemaju ustavni kapacitet. Natjerana su tri stranca i dva Bošnjaka da glasaju, da imaju ustavni osnov da bi donijeli zakon. U Ustavu to treba da piše, a vi nađite gdje piše. Nigdje ne piše! Prema tome, ne može se graditi BiH na kršenju postojećih dokumenata. Ona može biti dograđivana, ali ne nasiljem, kao što su to radili visoki predstavnici. Sada Bošnjaci idu logikom: "E sada mi to imamo i ne damo po svako cijenu". A šta ako mi u RS donesemo zakon i kažemo da se na prostoru RS neće primjenjivati Zakon o Sudu i Tužilaštvu BiH. Kaže Lagumdžija da će poslati vojsku? Baš da vidimo kako će je poslati! Ako Bošnjaci žele da grade BiH, a ja ih pozivam da gradimo, onda moramo da sve ono što smeta bilo kome stavimo na sto i razrješimo. Sud i Tužilaštvo su vještačke institucije, usmjerene protiv RS i srpskog naroda u BiH. I Sud i Tužilaštvo su pokazali da su tendenciozni i politički motivisani u svim tim procesima.

A ko bi onda, prema stavu koji zastupate, procesuirao, recimo, ratne zločine? Entitetski sudovi?

– Ja nisam nikad rekao da na nivou BiH ne bude procesuiranje ratnih zločina, to bismo se čak i mogli dogovoriti. Ali ja govorim o kapacitiranosti Suda i Tužilaštva na ovaj način. Ako imamo takav sud, zašto se onda recimo Kantonalni sud u Tuzli bavi time i proganja ljude?

Zato što su to različlite nadležnosti i prebacivanje predmeta.

– A ja se baš bavim protiv toga i da bude jasna stvar, a ne da bude prebacivanje kako ko želi. Samo želim da vas i vaše čitaoce uvjerim u jednu stvar: mi smo spremni da razgovaramo, mi smo spremni da gradimo BiH na način koji je propisan u Dejtonu. A da li je bilo lošeg osjećaja u želucu onih koji su potpisivali Dejton?

Očigledno da je bilo kod svih, jer su Srbi nekoliko godina poslije Dejtona bili uporno na poziciji protiv Dejtona, a Bošnjaci za! A sada se situacije obrnula! Prema tome, svako ima neki problem u želucu u vezi s tim, ali mi nećemo pristati da se u Ustav BiH ugrade stvari koje su visoki predstavnici nasiljem nametnuli. Onda, imamo Zakon o javnim nabavkama koji nema nigdje u svijetu, koji je suprotan evropskim pravilima. I samo zato što je njime dobijena centralizacija na nivou BiH, niko od Bošnjaka ne želi da uđe u proces izmjene zakona! Mi zbog toga ozbiljno razmišljamo i spremni smo na to, da doneseno zakon koji će kazati da se Zakon o javnim nabavkama neće primjenjivati na nivou RS, ili da donesemo naš Zakon o javnim nabavkama. Ali mi uporno pokušavamo da kažemo: "Dajte da to deblokiramo!" Mnogo ima problema, od šest, sedam ljudi u Komisiji za javne nabavke BiH napravljen je centar najveće korupcije koja postoji! A uporno se krive političke institucije za to. To jer izmislio Ešdaun koji je htio, navodno, da ojača BiH, ali on je napravio samo probleme BiH.

Ali zar nije moguće da BiH, ovakva kakva jeste, s kompliciranim ustavnim uređenjem, bude napravljena kao funkcionalnija država, čija će funkcionalnost odgovarati svim narodima i građanima?

– To je floskula. To možete da uradite, a da ne mijenjamo Ustav. Evo dogovorimo se da Lagumdžija nije predsjedavajući Savjeta ministara, nije ministar inostranih poslova, neka bude neki tamo ministar. Evo idemo dalje, to je početak funkcionalnosti.

To bi bila, ako bi bila, jedna kap u moru. Šta se zapravo promijenilo u Vašem političkom diskursu, pa ste vremenom od umjerenog socijaldemokrate i političara prihvatljivog za sve partnere u političkom životu i međunarodnu zajednicu, evoluirali u otvorenog zagovornika podjele države?

– Slušajte, vjerovatno ćete i vi s godinama neke svoje stavove promijeniti, tako sam i ja. Uvidio sam da je BiH neodrživa zemlja, da je puna podjela, da svi napori koji idu za tim su licemjerni, da međunarodna zajednica ima svoj projekt koji realizuje i da je on usmjeren protiv naroda kojem ja pripadam. Iskreno, promijenile su se vrijednosti za koje se ja zalažem, ja se u svemu tome nisam promijenio. To su samo diskvalifikacije. Šta, Dodik je problem zato što ima svoj stav? Izvinite, imaju i drugi svoje stavove. Dakle, ja samo govorim da će, ukoliko ovako nastavimo, ova zemlja doživjeti sudbinu bivše Jugoslavije, jer će se raspasti. Mi ovdje ne zagovaramo secesiju, jer secesija uvijek za sobom nosi neko nasilje, a mi smo protiv nasilja. Za nas mir nema alternativu. Prema tome, možemo da napravimo stvari funkcionalnijim, ali nametanje i istrajavanje na tome da se sve centralizuje u Sarajevu ne može da prođe. I neće proći. Ja razumijem da je sada politika Bošnjaka: "Hajdemo zategnuti kako bi ponovo prizvali intervenciju međunarodne zajednice", ali to više nije moguće. Mi to više ne prihvatamo.

Stranci su učinili i neke dobre stvari, ali u globalu, strani politički intervencionizam je ovdje bio na strani Bošnjaka zato što su stranci uporno željeli da grade BiH koja nije dogovorena u Dejtonu. BiH koja je dogovorena u Dejtonu je naš politički projekt, mi stojimo iza njega i mi ga napustiti nećemo. BiH građena nasiljem visokih predstavnika nije BiH u kojoj mi želimo da ostanemo. Međutim, ono što me definitivno smiruje u svemu je mir koji ovdje imamo. Ljudi su spremniji na mir i to je najvažnija stvar. Politički dogovor o bilo čemu u BiH ne smije isprovocirati nasilje, a mi ga nećemo isprovocirati.

Hoćemo li ikada, u nekoj konstelaciji političkih odnosa u BiH, od Milorada Dodika čuti da se na bilo koji način identificira s Bosnom i da se, osim što je Srbin, osjeća i Krajišnikom i Bosancem?

– Nećete. Krajišnik da, ali Bosanac nisam.

Zašto?

– Zato što se tako ne osjećam, ali to je stvar osjećanja, rekli ste.

Iako ste ovdje rođeni?

– Rođen sam kao Srbin, 12. marta 1959. godine, ovdje u Banjoj Luci. Ali to nije ona Bosna od prije rata, ovo je neka druga Bosna. A s ovakvom Bosnom ja se ne identifikujem. Ne mislim da ljudi nemaju pravo na tu vrstu indetifikacije, samo mislim da niko nema pravo da nameće takvu identifikaciju. Ja sam Srbin, pripadam narodu koji volim i nemam ništa protiv drugih naroda. Moj život i moj politički angažman nije uperen protiv bilo kojeg naroda u ovoj zemlji.

Protiv političkih protivnika jeste, protiv pojedinaca koji se bave raznim lošim stvarima jeste, bez obzira kojem narodu pripadaju. Pa ja imam veći broj neprijatelja u srpskom narodu nego što ih imam u bošnjačkom! Ali ja ne doživljavam identifikaciju te vrste. Meni kad neko kaže gdje si Bosanac, za mene je to uvreda. Emocije su jedna stvar, a sada govorimo o identifikaciji. Ne može se nama Srbima nametnuti ni bosanski jezik, jer mi govorimo srpski jezik. Evo, kojim vi jezikom govorite?

Bosanskim, naravno.

– Kako Bošnjaci a govore bosanskim jezikom? Pošto Vi hoćete da i mi budemo u Bosni i Hercegovini, valjda bismo i mi trebali odrediti da li je bosanski jezik zajednički.

Pa dobro znate da je bosanski zvanični jezik u BiH, tri jezika su zvanična, svako govori svojim jezikom i u čemu je tu problem?

– Je li mi pripadamo BiH?

Naravno.

– Onda bismo svi skupa trebali odrediti šta je bosansko. Znate, ne može biti udruženje pčelara BiH ako unutra nema ljudi iz RS. Tako ne može biti ni jezik bosanski ako nema ljudi iz RS unutra, koji nisu dali saglasnost za tako nešto.

Ali to nisu tijela ili komisije, to su tri zvanično priznata jezika.

– Ma to je splet nekih okolnosti, trenutka kada su stranci potencirali tu priču, nego što je to suštinski.

Znači, Vi želite da kažete da bih ja kao Bošnjak trebao da se izjašnjavam da govorim srpskim ili hrvatskim jezikom?

– Ne, vi treba da govorite bošnjačkim jezikom. Ako kažete da postoji bosanski jezik, onda u BiH srpski i hrvatski jezik nisu ravnopravni. Dakle, ako nešto traži prefiks bosanski, onda unutra treba da budu i Srbi i Bošnjaci i Hrvati. Pa kako onda može biti bosanski jezik ako nas nema unutra?

Kako mislite da vas nema unutra?

– Pa nema nas unutra, mi to ne doživljavamo tako, to nije jezik srpskog naroda, to je vještački jezik koji je nametnut u određenom trenutku i koji je ušao u neke međunarodne dokumente i sada je to kao zapisano i ne može se mijenjati. Ja pričam o suštini, ako je nešto bosansko i ima obilježje bosanskog, onda je i srpsko i hrvatsko i bošnjačko.

Poptuno je neshvatljivo zašto Vam to toliko smeta. Je li Vi i ja govorimo istim jezikom?

– Ne smeta ništa, ali da smo ti i ja jarani koji igramo košarku vjerovatno o ovome ne bismo pričali. Ja sam političar, a jezik je jedno od snažnih oblježja nacionalne zajednice. Od četiri, pet elemenata koji čine nacionalnu zajednicu, jedno od najsnažnijih je jezik. A ako vi preferirati priču o bosanskom jeziku, onda ćete u nekoj daljnjoj budućnosti preferirati na priču o bosanskoj naciji, koja ne postoji. O jeziku diskusija nikada nije završena. Državno uređenje BiH treba da bude stvar svih nas.

Neki, recimo, guraju ustavne promjene i mi moramo da imamo stav o tome. Ali meni je važno da se ti kao Bošnjak ovdje osjećaš sigurno u Banjoj Luci. Mislim da nema Bošnjaka koji ovdje ima problem, bez obzira šta ja pričao i kako pričao. Ne izazivan intrige, ja sam o jeziku govorio i prije sedam, osam godina na isti način kao sada. Dakle, vi morate da razumijete da mi to posmatramo na način da, ako vi kažete bosanski jezik, sljedeći korak je bosanska nacija. A mi ne želimo da budemo dio bosanske nacije, zato što ne postoji bosanska nacija. I zato što ste se vi opredijelili da budete Bošnjaci, a ne Bosanci. Ja govorim o tome. Dakle, govorim o suštini, mi smo Srbi i govorimo srpskim jezikom i ne želimo da uskratimo pravo Bošnjacima da budu nacija, niti pravo da govore svojim jezikom.

Ali želite da nametnete i donesete odluku kojim će jezikom govoriti Bošnjaci?

– A gdje je bosanski jezik bio prije 25 godina, je li postojao?

Nije, ali je tada postojala Jugoslavija, a BiH je bila federativna Republika.

– Po toj logici nije bio jugoslovenski jezik.

Nije, bio je srpsko-hrvatski ili hrvatsko-srpski i ja sam ga učio u školi. Ali u čemu je problem, vremena su se promijenila, a BiH je postala država.

– Da, vremena su se promijenila, Bosna je postala to što jeste i iz toga izvlači svoj prefiks da ljudi ovdje kao govore bosanski jezik. Ali zašto Jugoslavija nije imala jugoslovenski jezik, ja vas pitam? Ja zaista ne želim nikakve intrige, niti da pobijem tvoja osjećanja. Ti si profesionalac i ja to vidim, ali pokušavam da objasnim koje su stvari važne za nas. Nagomilali su se problemi, a prećutkivanjem ništa nećemo uraditi. Prećutkivanjem problema raspala se bivša Jugoslavija.

Zar Vam, iskreno, nije barem ponekad stalo da promijenite negativan imidž koji vas u većem dijelu BiH godinama prati?

– Moja politika zaista nije usmjerena da bilo koga iritira. Ja sam ovdje legitimno izabran, kao što znate, na prošlim izborima dobio sam 57 posto glasova u RS i izabran sam za predsjednika. To mi daje pravo da svoje stavove iznosim na način kako mislim da osjećaju ljudi koji su glasali za mene. Kad sam bio predsjednik Vlade radio sam takođe u zakonskom okviru, jer u prvom stavu Zakona o Vladi piše da predsjednik štiti interese RS. Znači, ja sam se potpuno zakonito ponašao u svemu.

Ja mislim da moja politika pomaže Bošnjacima da se razbije iluzija. Poznajem mnogo Bošnjaka koji su dobri ljudi, imam prijatelja Bošnjaka i dan danas i nikog od njih se nisam odrekao! Ni u najtežim trenucima rata, kada sam nekim pomagao da spasu glavu… Dakle, to je jedna dimenzija. A to što neko u FBiH smatra da ko god dolazi iz srpskog naroda i ko je relevantan i jak da ga treba uništiti, kao što to rade u "60 minuta", koji kontinuirao kriminalizuju svakoga odavde, pa i mene, a evo ispostavilo se da je Bakir Hadžiomerović reketirao neke ljude, u šta ja ne ulazim.

Ako je išta napravilo zlu krv Bosni i Hercegovini, onda su to mediji iz FBiH, koji su uporno pokušavali da svakoga ko nije za politiku koja se kocipira u Sarajevu nazovu fašistom! I ovdje ne mislim na sve federalne medije. Dalje, imate situaciju da smo natjerani na to da se napravi javni servis, a ja znam da u Sarajevu vole da gledaju ono što odgovara njihovom konceptu. A ta BHT je antisrpska televizija, a mi je plaćamo! Ona, dakle, može da promoviše samo onu Bosnu o kakvoj smo se svi ovdje dogovorili. Prema tome, zašto da mi plaćamo nešto što radi protiv nas i gdje je puno kriminala. Pa vidite šta se dešava na toj javnom servisu! To i mnogo čega drugog je napravilo animozitete, i onda kad neki političar nešto kaže u tom smislu, a ja sam zadužen da kažem i izabran da govorim, onda on, naravno, postane problem.

U BiH treba da se okupimo i riješimo goruća pitanja

– Mi u RS smo zainteresovani za stabilizaciju prilika. Hoćemo da se što prije formira Savjet ministara, hoćemo da riješimo pitanje "Sejdić-Finci", hoćemo da riješimo pitanje popisa stanovništva, ima pitanje imovine, a to je popis stvari koje bi bitno relaksirale situacije u Bosni i Hercegovini! 

Međutim, očigledno je, i mi smo u to uvjereni, da su Bošnjaci izmislili koncept vezan za imovinu i problematizuju ga samo zato da bi se onemogućila još jedna formalna prertpostavka za zatvaranje OHR-a. A OHR nije u orbiti naših dnevnih i dugoročnih razmišljanja, nema nigdje OHR-a koji se pokazao kao navijački tabor. Nama je sve jasno kada pročitate Ešdaunovu knjigu, ja vas upućujem da to pogledate. Tamo piše da je on došao u BiH da razgradi Dejton i da mu je stajalo na raspolaganju 36 miliona eura mjesečno i 800 stotina službenika u Kancelariji OHR-a! I da je on to činio sa velikim entuzijazmom!? E sad, taj Ešdaun je ovdje trebao braniti Dejton, a ne da ga razgrađuje, i u tom pogledu naše povjerenje je izgubljeno.

I mi znamo da smo potpuno u pravu! Ne može se nešto nametati ako nemate izvoda nigdje, pa ovaj svijet je potpuno poludio! Uzmite i pročitajte i vidjećete da u bonskim ovlaštenjima piše da visoki predstavnik može da nemaće odluke iz nadležnosti Savjeta ministara i Predsjedništva, a nigdje ne piše iz nadležnosti Parlamenta BiH! Dakle, mi u BiH treba da se okupimo i da riješimo ovih četiri, pet pitanja i to bi napravilo relaksiranu atmosferu. A sada smo upali u probleme zato što neko hoće da bude predsjedavajući, iako drugi neće da on to bude. Ako je to najvažnije državno pitanje – onda ćemo imati pat poziciju.

Sloboda medija u RS i FBiH

Kakvom biste ocijenili slobodu medija u RS, s obzirom na činjenicu da je u RS većina provladinih medija i vrlo malo onih koji kritički pišu o radu vlasti kojom godinama upravlja SNSD?

– Hoćete da kažete da su ATV, ili BN televizija provladin medij, ili Blic?.

Ne, i rekao sam osim nekoliko medija.

– Pa ko još ima?

Ne bih se zaista izjašnjavao o kolegama, ja Vas pitam za mišljenje?

– Ja ne vidim da je tako. Mislim da su federalni mediji više provladini. Tamo nikada nećete naći otvaranje nekih stvari.

A koje Vlade mislite? Vlade FBiH?

– Vlade Federacije, BiH, svejedno. Ja mislim da je sloboda medija u RS apsolutna i da nema nikakvih represija i nasilja vlasti prema medijima. A to dokazuju mnogi koji nisu provladini. Nije to ni "Glas Srpske", i u njemu ima mnogo otvorenih tema koje su predmet rada vlasti na različitim nivoima. Mislim da su "Nezavisne novine" jedine bosanske novine u BiH, jer to nije ni "Avaz". "Avaz" je bošnjačka novina, a "Nezavisne novine" su bosanske i ako ih napadaju iz Sarajeva – meni je veoma drago da ih napadaju kao bosanske novine. Što se tiče kritike mene, nikada nisam nikoga nazvao, izuzev u jednom slučaju, kada se to ticalo moje porodice, jer je to bila moja obaveza.

Mogu, ako žele, sto godina voditi istragu protiv mene

Strahujete li od završetka istrage Tužilaštva BiH koje Vas i 15-ak Vaših saradnika sumnjiči za pronevjeru oko 115 miliona KM prilikom gradnje Administrativnog centra Vlade RS i autoputa Banja Luka – Gradiška?

– Ako zakon kaže da za šest mjeseci morate da provedete istragu, kako je moguće da nešto traje dvije godine? Kako? Je li to pravna država?

Moguće je predistražne radnje voditi više mjeseci, pa onda otvoriti zvaničnu istragu.

– Ma nemojte molim vas. Da je bilo nešto, kakva je atmosfera u Sarajevu protiv Dodika, to bi davno bilo procesuirano. Tu nema ništa, naravno, osim priče da se održava priča. Razlog zašto se to ne završava očigledno je vezan za priču da se to održi, pa da bi vi mogli da postavite takvo pitanje. Dakle, ponosan sam na izgrađeni Administrativni centar Vlade RS. On je urađen u roku, kvalitetno i besprijekorno i u tadašnjim uslovima koštao je najmanje moguće. Tu nije bilo malverzacija, a to što nekome u Sarajevu smeta ova zgrada Vlade, kao sinonim RS, to je neko drugo pitanje. Oni, što se mene tiče, time mogu da se bave sto godina.

Na kraju, Tužilaštvo BiH nije bilo nadležno da se bavi tim pitanjem i u tome jeste problem Tužilaštva i Suda BiH, što rade nenadležne stvari. Ja nemam ništa protiv toga da istražni ograni RS pretresu sve što ima o Miloradu Dodoku, ali to neće raditi Tužilaštvo BiH, jer ja nisam slučaj za njih. Za njih mogu da budu slučaj samo oni koji su u ratu činili zločine, koji se bave organizovanim kriminalom, drogom i terorizmom. To mogu da prihvatim. Ja nisam ni u jednoj grupi od tih.

Finansijska pomoć prijateljima

Da li je tačno da ste finansijski pomagali ili da još pomažete neke važe predratne prijatelje, Bošnjake i Hrvate, koji su slabijeg imovinskog stanja?

– Da, tačno je. Ali ne želim da kažem njihova imena, da ne bi imali problema. Almedin  Šišić (Dnevni avaz)