Mehmed-Benca Dizdar : Nekad imam utisak da je Sarajevo samo sebi dovoljno i da smo puno interesantniji Zagrebu !
Bivši političar i policajac te profesor knjževnosti i autor sjajnih knjiga ”Suđeni Stolac” i ”Stolac – virtualni zavičaj”, Mehmed Dizdar Benca , ovih dana nije optimističan kada je u pitanju mogućnost dolaska boljih vremena u gradić koji je ne tako davno bio biser Mediterana.
Nekadašnji vođa protjeranog naroda koji je odlučio da se vrati na svoje i čovjek u čijem logoraškom kartonu piše da je u kazamatima HVO-a proveo punih 333 dana i noći, svoju skepsu u razgovoru za Kliker, obrazlaže činjenicama sa terena, nada se ipak da će izbori biti ponovljeni i ukazuje na širi kontekst i odnosom velikih prema malom Stocu .
Kliker : Kako komentarišete novi slučaj Stolac i vjerujete li da dolaze bolji dani zas grad na Bregavi ?
Dizdar : Ovo je prvi put da su se Stočani ujedinili i rekli STOP HDZ-ovim kontinuiranim izbornim krađama. Došlo je novo, mlado rukovodstvo i, za razliku od ranijih ” koalicionih”, na sve HDZ-ove bezobrazluke šutećih lidera pokazalo da ima hrabrosti i dostojanstva i da se ne da varati.
Nakon čitavog tog haosa, ne mislim da skoro dolaze bolji dani. Obilasci delegacija vrhova bošnjačkih i hrvatskih političara, naročito Čovićeve izjave da je ovo hrvatski prostor, pogotovo nakon dolaska visoke delegacije R.Hrvatske koja je osudila ponašanje bošnjačkih lidera, a ni osvrnula se nije na uzroke tog ponašanja (izborni inžinjering) jasno je da se nastavlja Tuđmanova politika etničkog čišćenja, a to ne bi moglo ako ne pobijedi HDZ.
Kliker : Prije dvadeset godina ste kao predsjednik opštine Stolac u izbjeglištvu bili na čelu kolone protjeranih građana koji su odlučili da se vrate i obnove svoje domove . Kako iz ove perspektive gledate na te događaje koji su , čini mi se , od istorijskog značaja ne samo za Stolac nego i za cijelu BiH ?
Dizdar : Bilo je teško. Četiri godine teške sirotinje, jada i čemera i teške borbe za povratak. Imali smo protiv sebe fašističku, jednonacionalnu vlast u Stocu i pokvarenu međunarodnu zajednicu koja nam je pomagala kad bi smo napravili kakav incident, a i to u manje važnim stvarima.
Evo jednog primjera: 1997.g. OSCE nam je ukrao pobjedu na izborima koje su oni vodili i nisu primjenili svoja pravila kako bi pobjeda pripala HDZ-u umjesto nama.Nadam se da će ovi izbori biti ponovljeni i biti regularni, mada se bojim da možda neće biti ni ponovljeni.
Kliker : Po svemu sudeći čini mi se da će ostaci Herceg -Bosne iz Stoca posljednji otići u istoriju.
Dizdar : Ne znam hoće li ikad HB otići u istoriju. Bojim se da njihovom establišmentu ide na ruku dio bošnjačke političke elite koja potajno sanja o svom entitetu.
Kliker : Kada je svojevremeno bivši predsjednik Hrvatske Stjepan Mesić preporučio Hrvatima u BiH da svoje probleme i prava traže u Sarajevu, a ne u Zagrebu, činilo se da će ovi problemi biti riješeni preko noći. Šta se u međuvremenu promijenilo?
Dizdar : Nije se ništa promijenilo. Oni Mesića nikad nisu zarezivali. Oni više vole Dodika.
Kliker : Zabrinjava i odnos zvaničnog Sarajeva prema Stocu. Mnogi se boje da ponovo nije u pitanju neki tajni digovor preko leđa nevinog naroda ?
Dizdar : Imam nekad utisak da je Sarajevo samo sebi dovoljno i da smo puno interesantniji Zagrebu.
Evo imamo posjete sa najvišeg državnog vrha R.Hrvatske. Potpredsjednik Vlade i dva značajna ministra, nije šala.
Dok smo bili u egzilu u Mostaru od Sarajeva smo imali nešto finansijske pomoći, a snažnu političku podršku imali smo samo od Harisa Silajdžića dok je većina naših lidera smatrala da je naša lokalna politika neprihvatljiva, jer je, navodno previše radikalna te remeti odnose sa Hrvatima.
Kliker : O burnim dešavanjima u Stocu u posljednjih 25 godina napisali ste i dvije sjajne knjige. Prema informacijama sa kojma raspolažemo koristo ih je i Haški tribunal ali i domaće pravosudne instutucije pa me interesuje vjerujete li da će pravda stići izvršioce a pogotovo nalogodavce strašnih zločina u ovom gradu ?
Dizdar : Možda na onom svijetu. Na ovom neće, bar ove u Stocu. Koliko znam, izrečene su do sad dvije simbolične kazne za ratni zločin i to nevažnim akterima. Organizatori odvođenja u logore, ubistava, paljevina, miniranja oko 2000 kuća (neke su srušene i poslije Washingtona, čak i Daytona), pljačke, progona sad mirno uživaju u plodovima svog junačkog djela.
Kliker : I na kraju ovog razgovora recite nam šta šta trenutno radite, želite, sanjate…
Dizdar : U penziji sam, odgajam unuče, ponešto pročitam, razmišljam da napišem još jednu knjigu, pijem kafu kod Beredže s prijateljima, a malo ih je ostalo i nastavljam da starim.
Halil Šetka (Kliker.info)
2 0 komentara