Kliker.info

Koji je nalik na srednjevjekovnu pticu
Što sjajnom dvoranom proleti. Iz tmice.
I u tmicu.

Koji je u Ferhadiji zaželio dvijema
Curama da, cijelog života, hodaju bose
Kroz travu punu rose,
Ali da svaka, dnevno, bar sat bude nijema.

Koji moračke Platije često snije
Kao kamene,
Do u nebesa složene
Biblije.

Koji se u pustoši, ko u palači, stani,
Ali se neće odreći nikad
Vjere da svagda njegovi su blagdani
Bili puniji od vaših praznika.

Koji je htio, kad god su mu se sinjele
Proljetne vode, ko nešto od pamtivijeka svoje,
Da mu pjesme budu kao vatre uz koje
Oslobodioci suše šinjele.

Koji je u snima išao, poput Miljkovića,
Donijeti rose iz cvijeta
Sa kraja svijeta.

Sa kraja Bića.

Koji je, djetetom, znao naići na Boga:
Bio je kao trag u pijesku. Kao Petkova noga.

Onaj kome se čini:
Od krasa rascvale japanske trešnje na mjesečini
Da može svisnuti.
I da odavno zbori neistinu.
Pogotovo kad šuti.

Koji o Srebrenici zboriti ne umije.
O tome jedino možeš
Šaptati, kao Ana Frank, iza pregrade.
Koji nikada bio nije
Više no magla na staklu od tvoga daha, Bože.

Koji je nerijetko ko čovjek kome se spava
Silno pred bitku u kojoj će mu se glava
Zakotrljati po parlogu.

Koji bi često oćutio kad se oglase ševe:
Dunjaluk biti znade
Čas kao ledina, od djetinjstva mu znana,
Zarasla u zelenkade,
Čas kao žubor kojim Drina moli se Bogu
Dok pronosi leševe
Muslimana.

Marko Vešović (BH Dani)