Kliker.info

U jednom trenutku svojeg razvoja čovjek je počeo obrađivati zemlju. Ukrotio je vatru. Počeo obrađivati kamen i graditi. Tako je započeta civilizacija. Najbanalnije rečeno.

U jednom trenutku povijesti čovječanstva ljudi su počeli graditi spomenike. Kako bi prenijeli neku ideju, pomen o njoj u budućnost. Civilizacija se mijenja ali kako bi uopće imali svijest o njoj morala bi imati nekakav kontinuitet.

U Mostaru se pak svake godine napada jedan spomenik. I to onaj koji zrcali taj grad kao ništa drugo. Napor je to da se taj spomenik ne samo uništi, nego da ga se ostavi u stanju zapuštenosti, napuštenosti i propadanja. Na neki način zapušteno i propadanju prepušteno Partizansko groblje tim destruktivnim naporima i dalje ostaje zrcalo grada onakvog kakav je danas. Takvi su i ljudi koji u Mostaru žive.

NE VRIJEDI

Ne vrijedi polemizirati s vandalima koji ne razumijevaju osnove civilizacije. Ne vrijedi objašnjavati koliko je pogrešno to što čine. Mjesto na kojem iskaljuju mržnju je pogrešno odabrano. Njihova mržnja je izrasla iz frustracije koja svoje izvorište ima na drugim adresama. A ljudi koji svake godine u isto vrijeme Partizansko groblje pretvaraju u kamenolom ne shvataju prije svega jednu notornu činjenicu a to je da svojim vandalskim činom pokazuju da, zapravo, mrze grad u kojem žive. Mrze sve ono na čijim bi temeljima, da se išta u BiH zasniva na kontinuitetu, grad jednog dana mogao da se izdigne i nadraste zapuštenost i postane ono što svaki grad trebao biti – civilizirano mjesto.

Mržnja je najpogubnija za one koji ju osjećaju. Ni toga ljudi u Mostaru nisu svjesni. Potrebno je reformirati pojedinca. Ali to u postojećim okolnostima nije moguće. Politički i društveni kontekst u Bosni i Hercegovini je anticivilizacijski. Destruktivan je. Uništava i napada čak i ostatke, sami pomen na određene civilizacijske dosege.

Bosna i Hercegovina je divljina. Kamenolom. Pustinja. Bogdanović je uspio u svojoj namjeri. Napravio je zrcalo od kamena. Napadajući njegov i naš spomenik određeni ljudi, megafoni određenih politika, napadaju svoj gadni, ružni odraz u zrcalu. Vjerojatno potpuno nesvjesni te činjenice. Kao što nisu svjesni ni činjenice da samo sprovode žalosnu frustraciju jednog čovjeka u djelo. Svim silama Dragan Čović pokušava ubiti komunistu u sebi. Jer samo jedna njegova riječ bi bila dovoljna da cijeli taj jeftini politički vodljiv s Partizanskim grobljem završi. No, vjerojatno se plaši da bi ta jedna riječ razodjenula cara i da bi se njegovo novo ruho pokazalo nepostojećim.

Partizansko groblje još uvijek je mjesto u kojem se zrcali trenutačna sudbina Mostara. A Mostar je zrcalo u kojem se ogleda cijela Bosna i Hercegovina, zemlja puna mržnje i destrukcije.

POGLEDAJTE NAŠE DRUŠTVO

Dobro pogledajte gomilu kamenja na Partizanskom. To je naše društvo. Polomljeno. Prljavo. Nabacano bez reda i smisla. Običan kamenolom pun prašine. Zagušljiv. Neprohodan. To je rezultat politika koje nas vuku sve dublje u ponor do trenutka kad će pustinja koju smo kroz povijest pretvarali u oazu ponovno postati ništavilo, gomila pijeska koju raznosi vjetar.

PolitIke u BiH su anticivilizacijske. Odgojile su gomilu, rulju. Pretvorile ljude u svoj odraz. U divljake koji te anticivilizacijske politike sprovode u djelo na sivm razinama. Od parlamenta do ulice.

A sve misleći da će tako uspjeti u naumu da stvore atmosferu u kojoj povijest počinje s njima.

A povijest civilizacije s njima završava. Jer civilizacija je priča o kontinuitetu. Dograđivanju i izgrađivanju. Destrukcija, rušilački nagoni nešto su sasvim drugo.

Marko Tomaš (Žurnal)