Komentar Radio Sarajeva: Kome treba Mostar bez njegovih džamija? Zna se!
I ovo, ako se muslimani vrate, da li nas to izlaže pred Europom, da oni slikaju džamije porušene, spomenike porušene, ulice, mostove itd., pitao je (prema stenogramu) “službeni Zagreb” ratni načelnik Stoca Anđelko Marković prilikom susreta s predsjednikom Republike Hrvatske dr. Franjom Tuđmanom u predsjedničkim dvorima 21. septembra 1993. godine, prenosi Radiosarajevo.ba.
“Od Bune do Stoca više nema muslimana”
To je isti onaj sastanak “s izaslanstvom HVO-a Posavine, te općine Ravno, Čapljina i Stolac” (stenogram će biti korišten i u procesu u Haaškom tribunalu) na kojem će Anđelkov prezimenjak Pero Marković, ratni načelnik susjedne Općine Čapljina referirati Tuđmanu:
Tuđman će kratko odbrusiti da “sve to skupa zna”.
Institucionalno “brisanje džamija”
Više od 30 godina nakon što su jedinice HVO-a srušile više od 80 džamija i mesdžida, čini se da su na sceni politike koje potiču institucije da ponovo “brišu džamije”. Ovaj put nešto drugačije.
Svjedoči tome plakat Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru koji je na pozivu za “Ljetnu školu 2024.” (15.-20. jula) prosto “uklonio” mostarske džamije. Da ne smetaju, valjda?!
“Predivan plakat… To je naš Mostar”, napisat će izvjesni navijač mostarskog “Zrinjskog”.
Sudeći prema poziciji s koje je neznani “umjetnik” kao “skicirao” najveći grad Hercegovine, grubom “intervencijom u prostoru” ispreturano je svašta nešto, da bi se u fokus stavio toranj Franjevačke crkve na mostarskom Bulevaru. Valjda kao poruka dominacije, šta li? Revizija historije. To je onaj objekt zbog kojeg je čestiti fra Ivo Marković, profesor Franjevačke teologije u Sarajevu, zapisao:
“Kada dođem u Mostar i pogledam u taj toranj i križ nad Mostarom, zastidim se kao kršćanin i vjernik”.
Čak je i čuvena pravoslavna Saborna crkva “prebačena” na drugu stranu Neretve. Ima tu i nekih novih planina, brda, svašta nešto novo, ali za mostarske minarete, koji stoljećima krase obale Neretve, u ovoj “poetici” nije bilo mjesta.
One iste minarete za kojima je zavapio i profesor Marković, kritizirajući neke pojave u arhitektonskim viđenjima izgradnje novih bh. džamija, što je opet neka druga tema.
Ovaj “umjetnik” će se možda “vaditi” (možda i neće) da se s pozicije odakle je “slikao” (pogled prema Luci i Lučkom mostu) minareti “manje vide”, ali svima je jasna krajnja poruka – “nema te više, Alija”.
Ta “guba intervencija u prostoru” Filozofskog fakulteta u Mostaru s pravom je (možda i s očekivanjem) izazvala reakcije mostarske i bosanskohercegovačke javnosti.
Ali, nema tu mnogo mjesta za pitanja čemu ova provokacija, šta je njezin cilj i koja je končana poruka… Sve se to zna od 1993. godine naovamo. Poznata politika provodi se u miru, “nevojnim sredstvima”.
Proširenje hrvatske ‘kifle’
Svi oni koji su živjeli i radili u Mostaru u vrijeme nakon agresije na ovo zemlju znaju odgovor, a na lijep način ga je sročio mostarski pisac Ahmet Kurt, dobar poznavatelj mostarske baštine.
“Nema tu nikakva čuda kada čovjek zna da su rušitelji Starog mosta osnovali taj univerzitet na kojem je predavao i Smiljko Šagolj!? 30 godina, bez prestanka, proizvodi se i stalno obnavlja laž da je Mostar oduvijek bio katolički, to jest hrvatski, i da su tu bila, ne jedan, nego čak dva grada, Cimski i Nebojša čijim ‘spajanjem’ nastaje Mostar! Te neosnovane tvrdnje se provode na svim nivoima, akademskim, školskim, predškolskim, štampanim i virtuelnim tekstovima, te po društvenim mrežama. Istina je da je ovaj mit, kao i svi ostali mitovi, zasnovan na neistini i dio je hrvatskog političkog programa koji ima za cilj nacionalno homogeniziranje i polaganje isključivog prava na teritorij na kojem se Mostar nalazi. To je opet samo dio šireg programa po kojem Hrvatska, zbog svog nepovoljnog geopolitičkog oblika kifle, ne može opstati ukoliko ne zavlada teritorijom Bosne i Hercegovine, ili bar njenog većeg dijela. To je cijela i jednostavna istina sa kojom se treba uhvatiti u koštac”, napisao je, uz ostalo, Kurt na društvenim mrežama.
Šta bi rekao dr. Lučić?
Možda je mostarski plakat samo odraz uvjerenja da je na scenu stupio trenutak kojeg je ratni šef Sigurnosne informativne službe (SIS) i visoki Tuđmanov obavjavještajac, dr. Ivo Lučić, još u novembru 2018. godine u Zagrebu izrazio ovako:
“Iskustvo nam govori sljedeće – da se ništa bitno neće promijeniti u idućih nekoliko mjeseci ili nekoliko godina, da su to dugotrajni procesi i da se ovdje radikalne promjene događaju onda kad se urušava okruženje, međunarodni poredak, ono što drži tu Bosnu i Hercegovinu na okupu”.
Mostarac dr. Nino Raspudić na istom će skupu uzviknuti da “Bosne i Hercegovine i ne mora biti”!
Ko je to čitao prije 5-6 godina iz najvišeg vrha u Sarajevu? Niko, kao ni sada. Zato je odgovor na pitanje kome treba Mostar bez džamija jednostavan. Zna se!
Komentari