Kliker.info

U Americi je iz tiska upravo izašla knjiga nekadašnjeg novinara New York Timesa Kevina Roosea ‘Young Money’, u kojoj on pokušava opisati kako izgleda tipičan put mladog i ambicioznog bankara na Wall Streetu od dna do vrha beskrupuloznog financijskog hranidbenog lanca.U sklopu opsežnog istraživačkog rada za potrebu knjige, Roose je uspio ući na godišnju pijanku najviđenijih američkih milijardera okupljenih u tajnom bratstvu KBF (Kappa Beta Phi). Na bizarni se tulum ušuljao početkom 2012. godine, kada je Amerika tek počinjala čvršće stajati na nogama nakon velike recesije, no dobar dio svijeta i dalje je grcao u problemima.

Mnoge od financijskih nedaća koje su pogodile svijet svojim su odlukama na čelu vodećih banaka i drugih kompanija uzrokovali moćni tajkuni okupljeni te siječanjske večeri u glamuroznom njujorškom hotelu St. Regis. Roose svjedoči da mu je ta večer poslužila kao dokaz za tvrdnju da najveći dio njih živi u nekom svom paralelnom svemiru.U takvom je svemiru moguće da milijarder do milijardera jadikuje i cendra o svom tobože teškom životu. Upravo je proteklih mjeseci čitava serija američkih lovatora javno zavapila da ih se stalno napada, neki su se drznuli svoje patnje usporediti s brutalnošću Holokausta.Jedan od kmečavaca je i Wilbur Ross, poznati investitor koji je nedavno otvorio dušu i rekao da su najbogatijih 1 posto građana stalna meta brojnih kritika isključivo zbog političkih razloga.U isječku koji je u utorak objavio New York Magazine, autor knjige Roose tvrdi da je upravo milijarder Ross vodio glavnu riječ na bogataškom partyju, na kojem se okupila svita od oko 200 najmoćnijih biznismena. ‘Toliko je moći i novca te večeri bilo na jednome mjestu da bi se, u slučaju da je na St. Regis netko bacio bombu, postojeći globalni financijski sustav urušio’, opisuje Roose.

‘Čuo sam glasine o KBF-u, a kada sam doznao gdje bi se trebali okupiti na večeri, samom sam sebi rekao da moram tamo pokušati upasti. Ispostavilo se da je ulazak bio šokantno jednostavan. Brzo am prošao osiguranje i već sam bio među ljudima čija sam lica prepoznavao. Među njima su bili tadašnji direktor Citigroupa Vikram Pandit, direktor Blackrocka Larry Fink, milijarder i osnivač Home Depota Ken Langone, moćnik iz Morgan Stanleyja Greg Fleming i drugi čovjek JP Morgana Jimmy Lee. Kako god okrenete, bila je to jedna od najmoćnijih skupina poslovnjaka na svijetu. S obzirom da sam od većine njih bio barem 20 godina mlađi, pretpostavljam da su za mene mislili da sam konobar’, svjedoči Roose.

Jela se, pogađate, janjetina, a moto KBF-a je ‘Dum vivamus edimus et biberimus’, što u prijevodu znači ‘Jest ćemo i piti dok god budemo živi’. Taj su moto u više navrata svi okupljeni glasno izvikivali.'S obzirom da nisam računao da će upad biti tako jednostavan, nakon što sam uspio proći pored zaštitara, našao sam se u situaciji da nisam znao što da radim. Htio sam se pritajiti da ne bih drugima postao sumnjiv jer sam znao da bih se, čim bih stupio s nekim u razgovor, vrlo brzo razotkrio. Stoga sam stao uz zid i pretvarao se da šaljem emailove preko mobitela’, opisuje dalje Roose.Za stolovima su, dakle, bili najpoznatiji svjetski investitori i direktori gotovo svake banke koja spada u kategoriju prevelikih da bi se dopustila njihova propast, a glavni događaj večeri bilo je primanje 21 novog člana u bratstvo, osnovano netom prije početka velike depresije 1929. godine.Za novake je organizirana bizarna inicijacija. Morali su se preodjenuti u žene – nosili su zlatne haljine i kostime, kao da će nastupiti u nekakvoj kazališnoj burlesci. A na kraju je ispalo da je cijela večer i organizirana kao, doduše loša i neukusna, predstava. Pričale su se neslane šale na račun financijske krize, pjevale su se parodije poznatih pjesama s tekstom prerađenim da ismijava trenutnu gospodarsku situaciju. Bilo je i seksističkih i homofobnih ispada.

Vrhunac večeri bio je prepjev megahita grupe ABBA ‘Dancing Queen’, prigodno nazvan ‘Bailout King’, što je aluzija na tadašnje milijarde dolara kojima su porezni obveznici spašavali goleme korporativne konglomerate koji su spadali u kategoriju prevelikih da bi se smjela dopustiti njihova propast. Sve u svemu, večer je nalikovala gigantskom srednjem prstu pokazanom osiromašenim građanima.Roose je u jednom trenutku sjeo blizu milijardera Michaela Novogratza. Novaci su se u međuvremenu preodjenuli u tradicionalnu odjeću mormonskih misionara te su počeli parodirati slavnu mormonsku pjesmu ‘Vjerujem’. Dok su izgovarali stihove u prijevodu ‘Vjerujem da Bog ima plan za sve nas, vjerujem da taj plan uključuje bonus od sedam znamenki’, Roose nije mogao izdržati te je scenu krenuo snimati mobitelom.Novogratz ga je pogledao i dreknuo: ‘A tko si ti?’, a Roose je, poštujući etički kodeks svog tadašnjeg poslodavca New York Timesa, bio prisiljen priznati. ‘Ja sam novinar’, izustio je.

Novogratz se zatim ustao i opet dreknuo: ‘Ti nemaš pravo biti ovdje’. Ustao se i Roose s namjerom da napusti bizarnu paradu glamura, no milijarder ga je zgrabio za ruku i nije mu dao da ode.'Daj mi to ili ću ga jebeno razbiti’, urlao je pokušavajući uzeti Rooseov mobitel. Oči su mu se zakrvavile, na vratu su mu iskočile žile. Predstava je naglo prekinuta, a nekolicina članova tajnog bratstva krenula je prema novinaru.Dvojica su Roosea polako izvela iz velike sale te su mu pokušali prodati spin da zapravo nije vidio ono što je vidio. No, zapravo su bili prilično prestravljeni činjenicom da je on tamo proveo dobar dio večeri da su ga pokušali podmititi.

Nisu mu ponudili novac, nego uvijek otvorenu telefonsku liniju za bilo kakvu novinsku ekskluzivu, samo da im sačuva njihovu privatnost. ‘Javit ću se kad god nazoveš, pomoći ću ti s čim god’, rekao mu je ranije spomenuti Wilbur Ross.Roose je ponudu odbio, ali javno progovarao nije sve do dovršetka knjige. Danas kaže da mu se čini da ti ljudi iz tajnog bratstva žive živote velikih kukavica. ‘Tamo su bili direktori s jasnim stavovima o politici, društvu i radu svojih kolega, ali nikada se ne bi usudili te svoje stavove iznijeti javno’, napisao je Roose aludirajući na gotovo robotske odgovore koje se može dobiti od najmoćnijih ljudi u intervjuima s njima.'Zaključio sam da možda, unatoč mnoštvu dokaza koji ukazuju na suprotno, ljudi poput Rossa iz skupine 1 posto najbogatijih o svojim navodnim patnjama i progonu neprekidno govore jer su potpuno izolirani od društva i stvarnog svijeta’, napisao je na kraju Kevin Roose. (Kliker.info-JL)