Kliker.info

Prije nešto više od dvije sedmice na ovom istom mjestu smo utvrdili  da se konfiguracija predizborne političke scene u Federaciji BiH još ni izbliza ne može utvrditi pošto dva osnovna tabora, odnosno nezvanične koalicije svrstane oko Izetbegovića i Lagumdžije, te Komšića, Radončića i Čovića sa druge strane, neodoljivo podsjećaju  na saveze o nenapadanju, odnosno ispunjavaju koalicione zadatke jedino u segmentu da prijateljskom vatrom ne gađaju i  svoje kompanjone.

Piše : Halil Šetka (Kliker.info)

Sada kada je predizborna kampanja i zvanično krenula i kada će u narednih mjesec dana, kako neki dobro primjetiše, političari bukvalno iskakati  i iz pašteta, pomenute koalicije se nekako i drže na okupu, ali je  sada,  dolazak  ” velikog  praska ”  realna mogućnost  i skoro vidljiva prostim okom.

Evo samo par znakova pored puta na osnovu kojih možemo  bazirali  pomenute  pretpostavke.Dva dana prije zvaničnog početka kampanje, sin generala Sefera Halilovića, Semir, na svom blogu je objavio otvoreni rat Fahrudinu Radončiću, a u tekstu je bivšeg bliskog prijatelja i saradnika svoga oca optužio za mnoge političke i  poslovne ujdurme. U ovom kontekstu, najvažnija je međutim Semirova tvrdnja,  da mu je Radončić nedavno pripovjedao kako se sa Željkom Komšićem dogovorio da kandidiraju Emira Suljagića, nazivajući pritom pomenutog predsjedničkog kandidata nimalo lijepim imenima. Ne ulazeći u istinitost riječi mlađeg Halilovića, ali pouzdano znajući da je pomenuti tekst u Komšićevoj stranci detonirao poput bombe, sa nestrpljenjem čekam  reakciju  predsjedničkog favorita Suljagića ,  na osnovu koje ćemo znati da li je dobrovoljno pristao da trči utrku u korist Radončića.

Da budem jasan  i glasan  priželjkujem  naravno da demantuje ove politikantske igre, a to bi opet značilo direktnu konfrontaciju i definitivni kraj interesne koalicije SBB i Demokratske fronte. Živi bili pa vidjeli, ali nekako slutim da će vrlo brzo, koliko za par dana , “biti špica do Rečica“.Pomjeranje predizbornog tla u Federaciji BiH , gdje se upravo vodi bespoštedna bitka za svakog glasača pošto  je broj ograničen, a mnogi pretenduju na iste ciljne grupe i konkretne ljude, izazvalo je i hapšenje braće Lijanović , o čemu će se, uvjeren sam tek govoriti i to u svojstvu izborne varke.

U istom kontekstu valja posmatrati i  puštanje na slobodu Kemala Čauševića bivšeg direktora Uprave za indirektno oporezivanje BiH , koji je da podsjetimo uhapšen prije tri mjeseca  u akciji SIPA-e. Sve ukazuje da je Čaušević propjevao i nagodio se sa tužiocima koji sada zasigurno  znaju i nalogodavce najveće kriminalne hohotnice u istoriji Bosne i Hercegovine.Znajući nas, gotovo sam   siguran  da će se i ta saznaja iskoristiti u predizbornom procesu.

Šta tek reći na slučajnu podudarnost, da se u Osnovnom sudu u Prištini, optužnica protiv narko-bossa Nasera Keljmendija potvrdi upravo na dan početka predizborne kampanje u Bosni i Hercegovini. Za totalno neinformisane, u optužnici se uhapšeni narko-boss između ostalog tereti za proizvodnju i krijumčarenje narkotika te ubistvo Ramiza Delalića Ćele. Upravo ovo ubistvo  za nas je  i najinteresantnije, pošto ga je, kako se navodi u optužnici, Keljmendi isplanirao zajedno sa Fahrudinom Radončićem, Ekremom Lekićem, Muhamedom Ali Gašijem, Naserom Orićem i Senadom Šahinpašićem Šajom.

U najkraćem, sva tri  pomenuta primjera  rječito govore  da su svoje prste  u predizborni  proces umješali   mnogi znani i neznani činioci u BiH,a slučaj Keljmendi signalizira da i stranci neće biti samo puki  posmatrači u utakmici,  koja će bez svake sumnje predodrediti budućnost BiH .Ističemo  pionovo da su se pomenuti događaji desili u vremenskom okviru od tri dana , što je pouzdan nagovještaj da nas narednih dana čeka prava elementarna nepogoda.

U takvim okolnostima realno je očekivati sve i svašta,  pa čak  i to da današnji aktuelni partneri uskoro postanu ljuti protivnici. Uostalom šta drugo i očekivati od većine bosansko-hercegovačkih političara koji su izborne strategije i savezništva, gradili, ne na ideološkim i političkim sličnostima, već na politikanstvu te stranačkom i ličnom interesu.

Križaljku u ovom momentu, neću , ne znam i ne želim riješavati,  ali me u BiH više ništa ne može iznenaditi, pa čak ni mogućnost da u bliskoj budućnosti ponovo vidimo zagrljene Lagumdžiju i Komšića ili Izetbegovića i Radončića. Jedna od mogućnosti je naravno da se   u konačno preslagivanje izborne političke scene   jače uključe  stranke i kandidati koji ne nose epitet glavnih igrača u tek započetoj utakmici. Ako me sjećanje dobro služi ,  jedino su  SBiH i njen predsjednik  Amer Jerlagić otvoreno iznijeli svoje stavove po pitanju ponude i potražnje na otvorenom političkom tržišu Bosne i Hercegovine.

Govoreći o  mogućoj podršci pojedinim kandidatima za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, Jerlagić je prije par dana istakao da SBiH još nema definisan stav po ovom pitanju , budući da iz svojih redova nema kandidata na tu funkciju.

“Kandidat morati imati komplementarne stavove sa stavovima SBiH. Ukoliko je riječ o političkoj partiji, onda mora uvažavati SBiH kao potencijalnog partnera nakon 12. oktobra u izgradnji vlasti. Naših 90.000 do 100.000 glasača mogu odrediti pobjednika”, poručio je, između ostalog, Jerlagić i na sto otvoreno bacio ponudu i prijedlog, čiji primjer će, nadam se , narednih dana slijediti i predsjednici ostalih političkih stranaka koje nemaju svoje kandidate za sve nivoe vlasti. Tu između ostalih mislim na Našu stranku, BPS i Sefera Halilovića, Živka Budimira,  Mustafu Cerića,, Mirsada Kebu,.. Njihovi glasači bi  na kraju krajeva mogli  presuditi u finišu izborne utrke kada  oni shvate da ne mogu ostvariti zacrtane ciljeve i kada će morati na brzinu odlučiti  koga podržati i pod kojim uslovima.

I na kraju riječ dvije  i o samim glasačima, građanima Bosne i Hercegovine koji će 12. oktobra izabrati vlast kakvu  zaslužuju.Jedan dio građana je  u ovom momentu, upravo zbog ovih izazivača haosa koji misle da samo oni razumiju pomenuti poredak stvari, totatalno zbunjen i neodlučan. Drugi su opet davno odlučili kome će pokloniti svoje povjerenje i od tih svojih principa ne odustaju već godinama. Treći  opet  ne planiraju uopšte izači na izbore jer su izgubili svaku nadu da se bilo šta u BiH može promijeniti prostim izlaskom na glasanje.

Sudeći prema  kontaktima sa običnim ljudima svih političkih orjentacija  nekako osjećam  da prvih nikada nije bilo više u postdejtonskoj istoriji Bosne i Hercegovine . Možda je to u neku ruku i dobro,  pošto će u svojim sredinama, imati još dovoljno vremena da u direktnom kontaktu sa kandidatima osjete,  ko je od njih sposoba, pošten, iskren i dobronamjeran , a ko nije. Preporučujem im da ne vjeruju onima koji samo pred izbore darove nose te da putem  više medija p'rate i opšte trendove  te najavljene turbulencije na najvišem nivou.  Svi pomenuti zajedno trebali bi imati na umu i često citiranu parolu  koja kaže, “ako vam je dobro onda ništa, glasajte kao i do sada”.