Kliker.info

Glumac Josip Pejaković kazao je večeras u Pressingu N1 televizije da nikad nije bio hrvatski glumac jer da bi bio hrvatski glumac, dodao je, moraš biti rođen u Hrvatskoj.

On je u razgovoru s urednikom i voditeljem emisije Amirom Zukićem kazao da nema potvrdu da je jedan od najboljih glumaca u BiH. Jer, kako je dodao, ti što su zaslužni nose i određene privilegije.

‘‘Pa to divno zvuči – najbolji, ali ja nemam potvrdu za to kao što imaju glumci u Hrvatskoj. I onda taj zaslužni nosi određene priviliegije. Tu istu potvrdu imaju glumci u Srbiji, Makedoniji, Crnoj Gori. Imaju čak i glumci i umjetnici u Republici Srpskoj. Ništa meni niko ne zamjera, ali sve dokle ja nemam potvrdu da sam zaslužan, to zvuči isto kao kad te neko pukne po leđima i kaže – legendo. U Bosni je tako. Mi nikada nismo imali mogućnost da dobijemo u svom gradu ono što nam pripada. Mi moramo ići po to. I tu je taj rat koji se neprekidno vodi s ljudima koji nešto znače u ovoj zemlji. Nisam ja kriv za to, moja djela su kriva. Sve što sam imao rekao sam im sa scene – šta mislim o njima, o umjetnosti, o svemu što Bosnu čini Bosnom. A ono ostalo? Izgleda da se za to dobija nešto”,rekao je Pejaković večeras u Pressingu na N1 televiziji.

Komentarišući nacionalne prefikse koji obično idu uz imena zaslužnih građana na ovim prostorima, glumac je kazao da nikada nije bio hrvatski glumac jer da bi to bio, zemlja njegovog rođenja morala je biti Hrvatska. Uz konstataciju da je postao umjetnik ”ovih prostora”, zaključio je da je postao – bošnjački glumac.

‘‘Od prvoga dana, ja sam išao publici, publika nije išla meni, ne samo u Bosni i Hercegovini već u čitavoj Jugoslaviji. I svi su me razumjeli. Na moju sreću i nesreću nisam mnogo pričao jer me niko nije pitao. Vrlo je malo živih ljudi koji su moji savremenici i koji ponešto o meni napišu. Ja sam postao sve više i više glumac ovih prostora. To znači da sam postao bošnjački glumac. Nije to moja krivica, to je krivica onih što su počeli negirati ono o čemu ja govorim. Ja nikad nisam bio hrvatski glumac, da bi bio hrvatski glumac moraš da živiš u Hrvatskoj. Kako se ja sa 60 godina mogu deklarisati kao hrvatski glumac. Po čemu? Ja nisam taj, nisam ni bošnjačko-muslimanski niti srpski. Ja sam umjetnik, glumac”,ispričao je Pejaković.

Prema mišljenju gosta Pressinga, Bosna je pripala Bošnjacima zbog rigidnih politika koje su se ovdje u prošlosti vodile.

‘‘Zato što je nepravedno Bosna pripala Bošnjacima, ali ne njihovom zaslugom nego rigidnim politikama. Ja imam nešto u sebi što je u meni urođeno kao tetovaža. Ja sam rođen u Travniku i to nije samo mjesto rođenja, to je mjesto saznanja i mjesto odrastanja. I još jače kad je Bosna u pitanju, odrastao sam u mahali. A mahala ima svoje zakonitosti. Prvo sam vidio gimnaziju i pitao sam tatu šta je to. U toj travničkoj gimanziji su 1888 godine igrali Molijera i Šekspira. I ja nisam Hrvat. A onaj što je rođen u nekoj vukojebini i kamenu, i on sad hoće da meni određuje ko sam. E sad će naravno biti bura: da li je mrzim Hercegovce, ali to nije tačno, Ja se suprotstavljam rigidnim politikama. Poslije svoje zadnje predstave sam izjavio da samo idiot koji je rođen u Travniku može da ne voli Bosnu”, dodao je on.

Zašto je hercegovački Hrvat važniji od bosanskog?

‘‘Ja nisam stekao utisak kod relevantnih ljudi da je to tako. Zvanična politika je hercegovačka politika. Kao što je bila kod Miloševića hercegovačka politika. Nemam ja nikakve više veze, previše sam nakupio godina da bih ja trunio sada bilo kome. Počevši od Sarajeva da ja nekome koga ima 90 posto, govorim šta treba – ako dosad nije shvatio”, poručio je Pejaković u razgovoru.

Neko sanja Hrvatsku, neko Srbiju, a neko Istanbul. Između tih snova postoji realnost koja se zove Bosna i Hercegovina danas, kazao je glumac Josip Pejaković gostujući u emisiji Pressing na N1 televiziji večeras.

Na pitanj da li Bosne i Hercegovine može biti bez naroda koji u njoj danas žive, gost N1 televizije kazao da je da to iluzija.

‘‘Mislim da nema, da je to iluzija, čovjek uvijek sanja ono što ne može biti. Neko sanja Hrvatsku, neko Srbiju, a neko istanbul. Između tih snova postoji realnost koja se zove Bosna i Hercegovina danas”, rekao je Pejaković.

Zašto ljudi čeznu za onim što nemaju?

‘‘Zbog poskoka, to je opasna životinja, njen ujed je smrtonosan. Ali moraš pristati na to. Kako ja mogu da me takav neko predstavlja, a po njemu ja sam za Jagomira ili… Tu su problemi, užasni”, rekao je on.

Pejaković je primijetio da se ”u svijetu danas ne dešava ništa što se ranije dešavalo”. Rekao je da je kroz historiju tražio nekog ko bi ga mogao impesionirati. I pronašao ga je u liku Huseina-kapetana Gradaščevića.

”Sasvim je to bilo slučajno. Počeo sam da tržim kroz historiju nekoga ko bi me impresionirao ili neko ko bi ponudio neko rješenje. Jer ništa se ne dešava u svijetu što se ranije nije dešavalo. Nisam okrenuo ni 100 godina, a već sam našao čovjeka koji je ključ današnjih problema u BiH – Husein-kapetan Gradaščević, ali je i on kao i ja loše predstavljen”,dodao je Pejaković uz napomenu da je Gradaščević pomagao u gradnji kršanskih i pravoslavnih bogomolja.
”Sa 23 godine je prepoznao budućnost BiH u njenim razlikama. Kršćani su ga obožavali. Kako to lijepo zvuči, katolici i pravoslavci obožavaju muslimana, a to je bilo 1823. godine. On se borio protiv Turaka, ne zbog toga što su mu povrijeđena prava, već zato što su mu ubili brata Murata na Kuli travničkoj. Ja to znam zato što sam iz Travnika”, rekao je gost Pressinga.

Kako se može istovremeno slaviti i Turska i Zmaj od Bosne?

‘‘Izgleda da može, kao što se slavi i Merkelova i nikome danas ne pada napamet da priča kako je Merkelova sljedbenica Hitlera. Ne govore jer se neko prije Merkelove izvinio. Ovdje samo trebamo gledati razloge zašto je to tako. Kad je Zmaj krenuo protiv Turaka, najviše ga je od toga odgovarao Miloš Obrenović. Zato su zagrljaji Vučića i Erdogana iskreniji jer su ovdje uvijek imali problem”, naglasio je Pejaković.

Pejaković je nedavno rekao da ako Bosnu i Hercegovinu već treba dijeliti, da to treba uradit podjelom na ”Bosnu” i ”Hercegovinu”.

‘‘Ona je podijeljena upravo tako. BiH je podijeljena po tim šavovima, koji su jako bitni. Oni traže treći entitet, a već ga imaju. Samo traže potvrdu. Nekada se po potvrdu išlo u Travnik. Takvog grada više nema u Bosni i Hercegovini. Nigdje više ne možeš udariti muhur koji će važiti isto i u Mostaru, i u Sarajevu i u Banjaluci”, naglasio je glumac.

O Dejtonu 2…

Poznati glumac je otkrio kako nikada ne šuti kada se intonira Himna BiH. Naprotiv.

“Nisam gluvonijem, ja pjevama”, kaže Pejaković i nastavlja:

“Ja sam tekst predložio 2001. i krenuo je “pičvajz”, da tri autora prave tekst. Tekst sam napravio u 26 verzija jer se razumijem, pošto sam i muzičar. Onda sam jednog dana odlučio da pjevam i na svim nastupima sam pjevao, kada se ukazala potreba. Mogu dati tekst i BH Fanaticosima, ako hoće. Moj tekst je pjevao i odlazeći američki ambasador iz BiH”.

Pejaković je uživo u Pressingu otpjevao tekst za Himnu BiH.

Pogledajte kako je to izgledalo.

(Kliker.info-N1)