Kliker.info

Uprkos proglašenju prekida vatre između ukrajinske vojske i pobunjenika na istoku zemlje, američki predsjednik Barack Obama izjavio je kako su SAD i Europska Unija i dalje spremni uvesti sankcije Rusiji Za vrijeme govora u Newportu, Walesu, gdje se održava NATO summit, Obama je rekao kako je skeptičan po pitanju primirja u Ukrajini – “Naravno da se nadamo, ali sudeći prema prethodnim iskustvima, također smo i skeptični po pitanju da li će se separatisti držati dogovora i da li će Rusi prestati s kršenjem ukrajinskog suvereniteta i teritorijalnog integriteta”, rekao je. Navodi kako primirje tek treba biti “testirano”, a sankcije bi mogli svejedno uvesti pa ih eventualno ukinuti ukoliko se pokaže da je primirje zaista stabilno.

Obama ističe kako će ovime “dodatno osigurati da primirje bude ispoštivano” od strane Rusije. Ovdje zapravo imamo situaciju u kojoj se SAD baš previše i ne raduje ovom prekidu vatre, jer angažman kontra Rusije se taman “zahuktao” – zemlje Europske Unije počele su masovno popuštati, ponavljati izjave koje stižu iz Washingtona, a prema kojima su Rusija i Ukrajina navodno već u otvorenom konvencionalnom ratu. Nadalje, puno toga ukazuje kako je samo primirje odrađeno “iza leđa SAD-a”, počevši od lokacije pregovora – glavni grad Bjelorusije, zemlje koju SAD smatra “diktaturom” – do činjenice da je sam nacrt mirovnog plana neka vrsta internog dogovora između Porošenka i Putina. Dvosatni sastanak dvojice iza zatvorenih vrata prije 10-ak dana u Minsku bio je trenutak nakon čega se sve glasnije počelo govoriti o de-eskalaciji.

Porošenko je u svojim javnim nastupima sve češće počeo isticati kako mu je cilj ostvariti mir, a te njegove izjave – za razliku od onih kada je hrabrio vojsku za nove napade – nisu nimalo dobro dočekane od strane Washingtona. Nikakva potpora nije stigla, nikakva izjava poput “cijenimo rad ukrajinskog predsjednika na postizanju mira” – apsolutno ništa. Porošenko je pak večeras dao vrlo važnu izjavu: “Najveća vrednota je ljudski život i moramo učiniti sve kako bi se zaustavilo krvoproliće, kako bi se zaustavile patnje”. Ovo će jako loše zazvoniti u Washingtonu – to nije Porošenko kojeg su do neki dan hvalili, to nije Porošenko koji je spreman žrtvovati vlastiti narod, na istoku i zapadu njegove zemlje, za neke veće, tuđe, geopolitičke interese.

Uvođenje preventivnih sankcija Rusiji, kao bezobraznom djetetu u kojeg se ne može imati nikakvog povjerenja, stiže iz dva idejna pravca. Kao prvo, tu se nastoji Rusiju poniziti na jedan nediplomatski način, što nije nikakva novost. Kao drugo, ovo je još jedan odraz zahuktane anti-ruske akcije koja je pokrenuta i sada se nema namjeru tek tako smirivati, pa čak i ako su Putin i Porošenko u tandemu iza zatvorenih vrata sve potanko već i dogovorili.U širem geopolitičkom smislu Ukrajinska kriza je za SAD predobra prilika da se Rusiju protjera iz Europe, da je se nespremnu gurne prema Istoku gdje će se ona možda i snaći, ali trebalo bi joj dosta vremena i samim time postala bi minorna regionalna sila bez snage utjecaja na međunarodna pitanja. SAD-u Rusija jednostavno smeta, ometa im planove – Rusija je glavni razlog, glavna kočnica, zašto SAD nije uspio ostvariti svoje ciljeve prošle godine u Siriji (ali od toga nikada nije odustao).

Washington je uvidio kako će Rusija biti dugoročan problem svugdje – u Europi, Bliskom istoku, Aziji, a i njen sve prisniji odnos s Latinskom Amerikom im izaziva nervozu i strah. Nema sumnje da su Rusiji već nanijeli veliku štetu, štetu koju će Rusija morati popravljati još dugo vremena. Možda najvažnije od svega, srušili su ruski kredibilitet u Europi. No, prema SAD-ovim interesima, stvari se nikako ne smiju ostaviti ovako na “pola posla”. Rušenje ruskog kredibiliteta u (aktualnoj) Europi malo će značiti ako se Rusija iz te Europe ne protjera.

Naime, diljem Europe bujaju anti-establišment stranke koje variraju od centra (Grillo), do vrlo izražene ljevice (Syriza) i desnice (Front National). Svi ovi politički pravci koji počinju nagrizati jednu ustajalu i od naroda preziranu europsku političku nomenklaturu, mada se oni sami među sobom vrlo razlikovali, imaju nešto zajedničko – svi gledaju na Rusiju kao ravnopravnog europskog partnera, a ne prijetnju Europi. To je jedan ogroman politički kapital kojeg možda ni sama Rusija još uvijek nije posve svjesna. No, kriza i ruski potezi vrlo brzo bi mogli umanjiti taj kapital, a tome bi mogao doprinijeti i sam Putin ako ne počne paziti što priča u javnosti.

No, tu su i realni ekonomski interesi Europe, interesi koje želi sačuvati čak i postojeći politički establišment, da ni ne govorimo o onom koji se sprema doći nakon njega. Sve to ukazuje kako je SAD riješio Rusiju “prognati” iz Europe, a i išlo im je odlično sve do danas. Ovo primirje SAD ne odobrava. Nije prošlo ni sat vremena otkako su, napokon, ratni zvuci utihnuli u Donbasu po prvi put nakon 5 mjeseci, a SAD već provocira Rusiju u gotovo očajnom pokušaju. Stvaraju tenzije u trenutku kada bi cijela Europa trebala slaviti prekid vatre i korak unatrag s opasne litice rata u Europi. (Kliker.info-Advance)