Kliker.info

Anemija kao epidemija      Za to što su uopće uspjeli prijeći granicu mogu zahvaliti međunarodnim humanitarnim organizacijama koje su natjerale Izrael da ih pusti. A u stravičnom položaju u Gazi ostalo je još milijun i pol Palestinaca koji nemaju kamo i svake sekunde mogu poginuti u izraelskim napadima.– Humanitarna je situacija u Gazi katastrofalna. Anemija među djecom poprima epidemijske razmjere, a hrana koju uspijevamo dopremiti tamo nije dovoljna – rekla je Carline Abu Zeid iz UNRA-e koja je koordinirala spašavanje stranaca iz Gaze. Humanitarne organizacije na dan u Gazu dopreme 90 kamiona pomoći, hrane, lijekova, generatora i druge opreme. No, Caroline tvrdi da bi im samo za brašno trebalo stotinu kamiona na dan i ne budu li Izraelci uskoro otvorili i drugi prijelaz za prijevoz pomoći, Palestinci, koji su već osam godina na prisilnoj dijeti, uskoro će početi umirati od gladi.– Ne možemo puštati kamione preko Ereza, to bi nam stvorilo golem sigurnosni problem – kaže bojnik Avi Ad Zilberman, Izraelac zadužen za sigurnost prijelaza Erez i puštanje izbjeglica iz Gaze. Tvrdi da je 90 kamiona na dan najviše što Izrael može dopustiti dok traju sukobi.– Svi uza zid! Odmah! – začulo se s razglasa na prijelazu Erez. Novinari okupljeni na parkiralištu nisu se previše obazirali na upozorenje, uvjereni da im se ništa ne može dogoditi. No, tada su počele eksplozije. Nekoliko raketa palo je na obližnje selo, a neposlušni pripadnici medija shvatili su da im je pametnije slušati upozorenja.

Bez prekida      Čak i u vrijeme dok su izbjeglice puštani iz Gaze borbe su se nastavljale. Izraelsko zrakoplovstvo pred našim je očima raketiralo Hamasove položaje, a Hamas je uzvraćao raketama kasum i grad. Od jutra je na Askhelon, grad najbliži prijelazu Erez, palo sedam raketa i sve su pale na stambene zgrade. Na sreću, zahvaljujući efikasnom sustavu uzbunjivanja, nitko nije ozlijeđen.
– Stajao sam u hodniku, nekoliko metara od sobe koju je pogodila raketa, nisam stigao u sklonište jer sam još spavao. Bilo je to u osam sati ujutro – ispričao je Stanislav, doseljenik iz Rusije u čiji je stan doletio kasum, odnosno kaćuša kako je naziva njegova supruga Rebeka. Stanislav i Rebeka imali su nešto više sreće od svojih susjeda s gornjega kata jer imaju samo rupu u stropu i porazbijana stakla. U stanu njihovih susjeda više se ne može živjeti.– Valjda će nam vlada osigurati neki smještaj – nada se Ester Berdichaver dok s obitelji raščišćava ruševine svoga stana i pokušava spasiti ono malo vrijednosti koje su im ostale. Zajedno sa suprugom željela bi otići iz Izraela na neko sigurnije mjesto, ali zna da je to gotovo nemoguće. U Rusiju iz koje su se iselili prije 17 godina ne želi se vratiti usprkos Hamasovim raketama.