IN MEMORIAM : Otišao Boris Mutić, jedan od posljednjih mušketira
Postoje pravi sportski novinari, čija je riječ potkovana znanjem i talentom i priučeni “šegrti” novinarskog izraza, čiju riječ ćete pamtiti tek nekoliko sekundi! Boris Mutić, kojega su “pozvali gore”, bio je jedan od posljednjih “mušketira” ozbiljnog novinarstva. Svoju neospornu slavu nije stekao prenoseći nogometne ili košarkaške utakmice, bio je cijenjen kao jedan od rijetkih novinara koji su razumjeli gimnastiku, čiji su prijenosi skijanja bili poduprti podacima, ali i začinjeni finim anegdotama. U novinarstvu Borisa Mutića u epicentru nije bio skandal, već – sukus onoga što se dogodilo. I što nije nevažno, njegovo novinarstvo nije bilo navijačko. Bio je izvrstan pisani novinar, imao sam zadovoljstvo, kao urednik sportske rubrike Jutarnjeg lista, surađivati s njim kada je pisao o skijanju i kada bismo na kavi razgovarali o Gipsu Kosteliću i drugim velikanima ZG sporta. Onda mu je odjednom sve postalo prebrzo, grubo i previše žuto, gdje se “stari majstori olovke i mikrofona” više ne snalaze i gdje simboli i zaštitna lica jedne profesije blijede i nestaju pod kotačima. Osjetite da starite, da pored vas jure neki novinarski Carl Lewis ili Usain Bolt, da zaostajete u suludoj jurnjavi za informacijama, u kojima dominiraju skandali…
Novinari i bilježničari Postoje novinari-specijalisti, novinari koji su izbrusili znanje o nogometu, rukometu, košarci, automobilizmu, a postoje i “all round” novinari, koji o svemu mogu govoriti meritorno i zainteresirati publiku. I trajete. Onda odjednom osjetite da vaša riječ nije više tako važna, vaše mišljenje je izvrgnuto ruglu i onda se, poput Borisa Mutića, “iskradete na zadnja vrata”, povučete “vu Zagorje zeleno” i čekate nebesku egzekuciju. I odete… Otišao je jedan od posljednjih novinara, koji je imao pravo zvati se novinarom, a ne običnim – bilježničarom. Novinar, koji je o sportu znao gotovo isto koliko i protagonisti o kojima je govorio… (Kliker.info-Jutarnji list)
Komentari