Hodovo kod Stoca : Gospe mila, što si Alahu skrivila!?
‘Ko oće radit, može zaradit plaću ode! To svakako napišite. Dosta mi je, brate, kukanja i priča kako je sve propalo’, kaže nam Vladimir Palameta(29) koji na cesti što od Stoca vodi prema Mostaru, točno preko puta nekropole stećaka u Radimlji, drži fast-food u kojem rade on i supruga mu Ana, a odmah pored kupio je i zemlju na kojoj uzgaja smilje. Što je Hercegovini nekoć bio duhan, danas je smilje, to već postaje opće mjesto poduzetničkog razmišljanja.
“Eto, i to je dobar način da zaradiš. Ne mogu svi bit pravnici ni radit u općini. Za kilo smilja dobiješ 5, 6 maraka, a litra ulja ti dođe 2000 eura, isplati se!”, priča nam Vladimir.
Kako ide posao? Pečeni pilići, pljeskavice, ćevapi, kobasice… “Ne žalim se, dobro je”, skromno će.
Da, kaže, ima ih koji odlaze i razmišljaju o tome da kupe kartu u jednom smjeru, najbolje negdje prema Njemačkoj, ali nije to tako masovno. “Istina, puno je firmi ovdje propalo, samo u Željezari je prije radilo 1200 ljudi, sad jedva 200 do 300, imali smo tekstilnu industriju Inkos koja je zapošljavala 1500 ljudi, u Metalu oko 800, bilo je toga još, ljudi su dolazili sa strane jer ovdje nije bilo dovoljno radnika… ali ja sam vam primjer da se može kad se hoće. Uostalom, imamo sad i gospodarsku zonu, tu blizu u Hodovu. Nije baš da te država nešto maltretira s nametima, ja mjesečno dam državi 380 maraka i još 100 knjigovođi.
I to je to. Imam i kredit, al’ gura se. Srećom, rat je iza nas, ljudi se okreću budućnosti, nema nikakvih incidenata. Mlađa raja se normalno druži, stariji baš i ne, razumljivo, ali evo, u mene, imaš – tri stola, tri nacije. Najnormalnije”, priča u jednom dahu Palameta, kaže, sit loših vijesti. Ispred fast-fooda veličine prostranijeg kioska – mali kip Gospe. “To se jedan čovjek zavjetovao u ratu, da će podići ako preživi, i evo, Gospa stoji”, ponosno pokazuje Vladimir.
Asime, od tebe čujem!
No, čini se da ne podižu kipove Gospe svi iz istih razloga. Evo, recimo, baš u spomenutom Hodovu, nekih 15-ak kilometara od Stoca. Još prošloga ljeta, jednog lijepog jutra osvanula Gospa s malim Isusom u naručju, visoka nekih metar i 20 centimetara, na jedva desetak koraka od lokalne područne škole. To jest, dvije su pod istim krovom koji je još 1999. obnovila nizozemska vlada. U školu, po odvojenim programima, idu djeca Bošnjaka i Hrvata, njih ukupno 50-ak.
Hrvatska djeca formalno spadaju pod Osnovnu školu Crnići, a bošnjačka pod Prvu osnovnu školu Stolac. Istom logikom, malim Hrvatima predaju hrvatski prosvjetari, a Bošnjacima Bošnjaci. Čak su i autoprijevoznici, koji skupljaju djecu po okolnim zaseocima, također “podijeljeni” po istom kriteriju. Objekt je općinski. Dijele hodnik i derutno betonsko igralište, s košem koji bi nekoga mogao i ubiti ne poduzme li se uskoro nešto.
Gospa je zaštićena staklom i drvenim kućištem, oko nje su drvene klupice. Niti jedno slovo nije išarano, ali to ne znači da svi misle kako je Gospi mjesto tik uz crkvu. Prvi don Damjan Raguž, župnik Rotimlje, u koju spada i Hodovo. “Ja sam od hodže saznao da se kip napravio. Ja nemam veze s tim. Totalno se ograđujem od toga! Ja sam rekao, Asime, ja s tim nemam, ništa, od tebe čujem, prvi mi glas”.
– Čekajte, ovo je “vaša” župa, pa zar vas nitko nije kontaktirao kad su postavljali Gospu?
– Ne, nitko, oko ničega. Jasno da bi bio red da me se kontaktira prethodno, pa to je u ‘mojoj’ župi, red je…
Jer, ja bih se onda morao konzultirati s biskupom. Osim toga, kip Gospe međugorske nije još stavljen na javno štovanje, jer još nije završena procedura u Vatikanu. U svakom slučaju, to je sporno. Usto, osjetljiva je tema. Kip na trgu, negdje na javnom mjestu, nitko ne bi postavio pitanje. Međutim, kip je kraj škole, gdje su djeca dviju vjera pod istim krovom. Pa se postavljava i pitanje koja je funkcija religijskih motiva u ovom slučaju?”, pita sam sebe don Damjan. I odmah odgovara: “To stvara smutnju.
Prema tome, ja se ograđujem od toga, nemam ništa s tim”, širi ruke ovaj vitalni 73-godišnjak. Mir je ovdje pun ožiljaka koje samo rat može donijeti i jedino vrijeme izliječiti, pogotovo u višenacionalnoj sredini poput Stoca, koju su tijekom rata prvo kontrolirale srpske snage, potom HVO… Uostalom, u okolici Stoca još svako malo nekoga uhite zbog ratnih zločina nad civilnim stanovništvom, evo, nema ni dva tjedna da je objavljen posljednji takav slučaj.
Nitko nije odgovoran
Dakle, očito je da Gospa postavljena kraj škole u Hodovu teško može dobiti predznak kraljice mira. “Nitko nema ništa protiv Gospe kao vjerskog simbola, da me se ne shvati krivo, jer ja tako i svoju djecu odgajam, ali vjerski simboli uz školu nemaju što tražiti. Bilo koji, bilo čiji”, kazat će lokalni hodža Asim efendija Bajrić, ujedno i predsjednik Vijeća roditelja. Njegovih troje djece također pohađa školu u Hodovu. “Kroz ovu situaciju sam shvatio još nešto – koliko ste kao običan građanin nemoćni pred kaosom državne administracije u BiH, jer su nas stalno šutali s jedne na drugu razinu.
Od općine preko kantona pa dalje, a nigdje odgovora. Nitko ni za što nije odgovoran. Ustrojstvo da te Bog sačuva!”, priča efendija Bajrić. “Ovdje su sva tri naroda rat osjetila na najgori mogući način. I najmanje što nam treba je da se bakćemo ovakvim stvarima. Vjerujte, da je ovako nešto napravio netko u ime islama, ma ja bih to preko noći sam uklonio. Očito nekome odgovara da se podgrijava usijana situacija, da može po potrebi potpaliti raju, uostalom, ušli smo i u izbornu godinu. Političari su spremni upotrijebit i svoje, a kamoli tuđe dijete u politikantske svrhe”, sliježe ramenima ef. Bajrić.
On je predvodio prosvjed bošnjačkih roditelja, koji prvog dana drugog polugodišta, 25. januara, nisu poslali djecu u školu.
“Bilo je i glasova da djecu ne šaljemo u školu dok se to ne riješi, ali to je besmisleno, na kraju bi ispaštala djeca. Ovako smo, nadam se, ukazali na problem”, kaže naš sugovornik, pokazujući nam nedavno obnovljenu džamiju, niklu na mjestu ruševine iz proteklog rata.
“Podnijeli smo i kaznenu prijavu protiv nepoznatog počinitelja zbog izazivanja nacionalne i vjerske netrpeljivosti i diskriminacije”, dodaje, napominjući da bi “nakon svega trebali raditi na stvarima koje povezuju ljude, okrenuti se nekakvom boljem sutra ove države”.
“Neki su nam govorili, pa napravite i vi uz školu nešto. Ali nije stvar u tome. Škola je škola, tu svi trebaju imati ista prava i slobode, tu nema mjesta za nadmetanje ili nametanje vjerskih vrijednosti”, pojašnjava efendija Bajrić. I dodaje: Srećom, kip je netaknut, nema jedne šare na njemu. A zamislite da sad netko namjerno ošteti ili pošara kip. Što mislite, koga bi se u startu osumnjičilo za to?”, upozorava na eksplozivnost situacije hodža.
Politička konotacija
S njim se slaže i Zijo Boškailo, otac dvoje osnovaca. Kao klesar i tesar on je, kako kaže, napravio više Gospinih kipova nego što su ih neki ikad vidjeli. “Nije dobro da se ovo nameće narodu, i to još preko djece, stvarno nije u redu. Ljudi žive jedni uz druge, čemu ovo? Bolje bi bilo da se uhvatimo rješavati što škola nema ni kapije ni prilaza, pa kad padne kiša nastane blato”, kaže Zijo.
Hrvati s kojima smo pričali također nisu oduševljeni gradnjom vjerskih simbola pod školskim prozorima, ali “ne žele u novine”. Spominju nekoliko seoskih moćnika “kojima nitko ništa ne može”, koji su i proveli u djelo izgradnju spomenika kojega je, inače, sponzorirala Corpus Christi Catholic High School iz Prestona, u Engleskoj, čiji su članovi često u obližnjem Međugorju. No, eto, Gospino “ukazanje” u Hodovu izazvalo je pravu buru. I to ne samo zato što je kip podignut bez ikakvih dozvola, kako naglašavaju SDP-ovi vijećnici u Općinskog vijeću Stoca.
Načelnik Općine Stjepan Bošković, iz redova većinskog HDZ-a, još tamo od lanjskog rujna obećava da će “problem biti riješen na zadovoljstvo svih”, iako je jedno vrijeme inzistirao na tvrdnji kako “kip kojeg je postavila engleska organizacija što surađuje s Međugorjem ne treba imati političku konotaciju”. Jedno vrijeme je prebacivao odgovornost govoreći kako spomenik nije na školskom, nego na zemljištu Šumarstva, iako je kip zapravo smješten između školske zgrade i igrališta. Međutim, kip je i dalje na istom mjestu.
Ako ovih dana čujete da je Gospa u Hodovu kraj Stoca možda i zaplakala, možete reći da ne vjerujete u takve stvari, ali nitko neće moći reći da ne zna zbog čega bi se mogla rastužiti.
Kako to u BiH već biva, upomoć su, kao svojevrsni arbitri, pozvani i predstavnici inozemnih organizacija. Šef Misije OSCE-a u BiH, Jonathan Moore, pisao je načelniku Boškoviću i tražio hitnu reakciju u rješavanju “Gospinog slučaja”. Moore je zatražio od općinskih vlasti da se vjerskom simbolu pronađe adekvatna lokacija. Čelnica Ureda Vijeća Europe u BiH Mary Ann Hennessey poručila je da se “postavljanje religijskih simbola jedne zajednice u prostor javne škole protivi principu inkluzivnog obrazovanja”, odnosno, da je “to čin koji isključuje”.
Ravnatelje nitko ništa ne pita
Mene nitko ništa nije obavijestio kad se kip podizao. Ima li što novo oko toga? Sad zasad nema. Još uvijek ništa nije riješeno. A što da vam kažem, ja sam isto vjernik, ali mislim da takvim stvarima nije mjesto uz školu. Znate, trebalo nam je vremena da ljudi uspostave povjerenje poslije rata, i ovo je zato nepotrebno. To nije taj put u Europu u kojeg se svi zaklinjemo – kaže nam Adem Haračić, ravnatelj “bošnjačke škole” u Hodovu, dodajući kako se “djeca druže, skupa igraju, imaju i zajedničke priredbe i da nikako ne bi želio da se to naruši”.
Njegova kolegica, ravnateljica “hrvatskog dijela”, Marija Kulaš, kad je čula zbog čega je trebamo, samo je izustila: Nemojte mene, molim vas! Imam posla!
Drama i u Općinskom vijeću
Zbog kipa u Hodovu uzburkale su se i strasti u stolačkom Općinskom vijeću, u kojemu HDZ BiH ima 10, SDA 4, SDP 2, a HSP BiH jednog predstavnika. Naime, SDP-ovci su nedavno zatražili da se “osuda nelegalne gradnje kipa”, uz zahtjev za uklanjanjem, uvrsti na dnevni red Općinskog vijeća, No HDZ-ovci su se tome usprotivili, ističući da je neprimjereno tražiti od Vijeća da osudi kip Gospe. Nakon toga, vijećnici SDA-a i SDP-a napustili su sjednicu. Iz svega navedenog, čini se da će kip odigrati svoju “ulogu” i u predizbornoj kampanji svih stranaka na području Stoca.
(Kliker.info-Slobodna Dalmacija)
Komentari