Kliker.info

General Atif Dudaković, komandant Petog korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine, u ekskluzivnom intervjuu za „Dnevni avaz“ povodom 20. godišnjice hrvatske vojne operacije „Oluja“ govori o značaju ove akcije za deblokadu tadašnjeg Bihaćkog okruga i oslobađanje okupiranih dijelova današnjeg Unsko-sanskog kantona.

Legendarni komandant i simbol borbe i herojskog otpora agresoru kaže da smo slobodu platili najvišom cijenom te se prisjeća kako je 5. avgusta 1995. godine primio vijest o pogibiji slavnog komandanta 505. bužimske viteške brigade Izeta Nanića.

Deblokada i sloboda

U Hrvatskoj je jučer proslavljena 20. godišnjica početka „Oluje“, operacije Hrvatske vojske. I dvije decenije poslije ovu akciju prate brojne kontroverze. Kakav je Vaš stav o „Oluji“?

– Akcija „Oluja“ je bila legitimna vojna akcija kojom su tada okupirane teritorije Hrvatske stavljene u okvire ustavnopravnog poretka. Ta operacija predstavlja veliku pobjedu Hrvatske vojske u borbi za svoju državu.

Osim za Hrvatsku, „Oluja“ je imala veliki značaj i u deblokadi tadašnjeg Bihaćkog okruga, u kojem je bilo okupirano više od 300.000 ljudi…

– Veliki je značaj „Oluje“ za čitavu Bosansku krajinu i za Krajišnike koji su do tog avgusta 1995. godine bili više od 1.200 dana u blokadi i agresorskom okruženju i izloženi neprekidnim napadima bosanskih Srba, zatim Srba iz tzv. Srpske Autonomne Oblasti (SAO) Krajine, kao i snaga Fikreta Abdića. I činjenica je da smo akcijom “Oluja” doživjeli ne samo deblokadu nego i slobodu.

 Susret na mostu 

Sutra će biti tačno 20. godina od Vašeg historijskog susreta s hrvatskim generalom Marijanom Marekovićem na mostu na Korani u Tržačkim Raštelima. Kakve osjećaje u Vama budi taj dan?

– To je veliki dan, ne samo za mene nego za saborce, za sve Krajišnike. I ove godine mi evociramo uspomene na te dane borbe i opstanka i na sve one koji su dali doprinos oslobađanju ovog dijela naše domovine, a, nažalost, danas nisu s nama. Općina Cazin u Tržačkim Raštelima nizom manifestacija na koje sam i ja pozvan i ove godine obilježava ove značajne datume. Svake godine, a tako očekujem i ove, dođe i delegacija Hrvatske.

Ipak, već dvije decenije „Oluju“ prate razne optužbe, prvenstveno sa srpske i srbijanske strane, da je bila zločinačka akcija. Kako Vi to komentirate?

– Ne smijemo zanemariti veoma važne činjenice. A to je da su „Olujom“ uništene dvije paradržave – tzv. SAO Krajina i tzv. Autonomna Pokrajina Zapadna Bosna. Dvojica samoproglašenih lidera tih paradržava Milan Martić i Fikret Abdić osuđeni su za ratne zločine u Hrvatskoj i BiH. I sad jeste činjenica da je nakon „Oluje“ uslijedio izbjeglički val Srba iz Hrvatske i Kladušana iz zapadnog dijela Bosne. Međutim, mislim da je bila zloupotreba i manipulacija naroda i političkih situacija i ratnih avantura, upravo tih koji su i krenuli u rat.

Nažalost, s godišnjicom oslobađanja današnjeg Unsko-sanskog kantona obilježavaju se i godišnjice pogibije naših brojnih heroja, među kojima i komandanta 505. bužimske brigade Izeta Nanića.

– Slobodu smo platili onim najvrednijim što smo imali i što smo mogli utkati u historiju. Životima naših heroja. Tog 5. avgusta na sjevernom dijelu ratišta poginuo je veliki komandant 505. viteške bužimske brigade Izet Nanić. Istog dana na južnom dijelu ratišta poginulo je 13 pripadnika 502. brdske brigade. Taj dan poginulo je ukupno 20 naših boraca.

Nema zaborava 

Sjećate li se gdje Vas je zatekla vijest o pogibiji rahmetli Nanića?

– Ne može se to nikada zaboraviti. Bio sam u redovima 502. brigade baš na Čelopeku, jednom brdu kod Ličkog Petrovog Sela, koje je bilo upravo oslobođeno i išlo se prema Grabovcu. Vijest o Nanićevoj pogibiji dobio sam radiovezom. Bez obzira na sve ono što smo do tada proživjeli i doživjeli u ratu, za takve vijesti čovjek nikad nije spreman. Uslijedili su šok i nevjerica i trebalo mi je malo vremena da užem dijelu komande 502. brigade saopćim tu vijest. Znam da sam naredio načelniku štaba da preuzme komandu i da se poduzmu druge neophodne aktivnosti. Svaki gubitak bilo kojeg života je nenadoknadiv i podjednako težak, ali čini se da su nam svima nekako one pogibije na pragu slobode još teže pale. Sjećam se da je otac rahmetli Nanića došao iz Splita. Umjesto da se vidi sa sinom, došao mu je na dženazu.

 Svi slave svoje pobjede

– Mnogo se ovih dana priča o tome treba li slaviti ili ne treba neku pobjedu. A svi slavimo svoje pobjede. Kao što Hrvati slave svoje, i Srbi su slavili oslobađanje Beograda. Ja se čudim što je nekima krivo što se ti dani obilježavaju raznim manifestacijama, da li se to zvala parada ili okupljanje naroda – kaže general Dudaković

Imali smo uvjete da potpuno oslobodimo BiH

 Početkom „Oluje“ krenuo je pohod Petog korpusa s Vama na čelu u oslobađanje ostalih dijelova BiH. Šta je Vas i Silu nebesku zaustavilo u oslobodilačkom pohodu? 

– Strateška promjena. Deblokadom tadašnjeg Bihaćkog okruga stvoreni su uvjeti za potpuno oslobađanje BiH i normalno da smo u tom pravcu i mi bili angažirani. Međutim, splet političkih okolnosti bio je takav da je rat nasilno zaustavljen. Baš onda kada smo iz faze odbrambenog prešli u fazu oslobodilačkog.

S.D (Avaz)