Faruk Vele : Mostarska vrata pakla
Proročanske poruke što ih je u intervjuu s autorom ovih redova juna 2009. godine iznio akademik Muhamed Filipović, u kojem se zabrinuto pitao je li nama u BiH namijenjena sudbina evropskih Palestinaca, bljesnule su jučer nad Mostarom uz vijest da je grupa nepoznatih vandala, navodno hrvatskih navijača, u zoru divljala po staroj jezgri grada.
Piše : Faruk Vele (Avaz)
Kao da su se na trenutak otvorila vrata pakla, a vatreni jezici zlokobno upozorili da, ne bude li pameti, u našem divnom Mostaru, na beharli obalama Neretve, uskoro možemo imati neku buduću Gazu. Posebno jer su jučer jedna za drugom stizale vijesti iz našeg grada svjetlosti da se, nakon provokacije, u kafićima priprema odgovor “s druge strane”. Želi opet neko nemire i krv?
Grad Šantića, Komadine, Čišića, Đikića, Derivere, Nikšića, Sefića, Kebe, Voljevice, grad o čijoj su ljepoti pisali Andrić i Džumhur, a pobjedama slavili Halilhodžić, Bajović, Marić, Vladić, Tuce, Kajtaz, Mujić, “Mostarske kiše” i drugih velikani koji su tabanali tim divnim mahalama, naprosto, nakon svega, nije zaslužio takvu sudbinu.
No, tako je to kada se u nedostatku ideja, vizija i mudrosti, umjesto da se poštuje patina univerzalnih civilizacijskih vrijednosti koje su se u Mostaru stoljećima stvarale, s malim dozama pameti, krene u projekt stvaranja tabora i atara kojima će se uvijek suprotstavljati onaj drugi. Jedna odmazda vuče drugu, i tako do samouništenja.
Bošnjaci u Mostaru, zahvaljujući svojim političkim predstavnicima, izgubili su mnoge velike bitke. Svjedočio sam tome. Prokockali ono što su rahmetli Alija Izetbegović i njegovi saradnici gradili u Dejtonu i neposredno poslije agresije. Propuštene su i šanse koje je, realno, davao Ešdaunov statut za Mostar. I sad smo, kao, svi iznenađeni.
Na koncu, ostala je jedna ljuštura u dvije ulice čije se odumiranje čekalo. A Mostarci odavno uništeni. Umjesto borbe za bolji Mostar i veća prava, rješenje je pronađeno u stvaranju etničkih podjela koje naruku idu jedino ratnim planovima i ideji stolnog grada.
Mostar ne smije biti ni hrvatski grad iznad kojeg će se postavljati šahovnice, kao ovih dana, ali ni bošnjački geto. Za prava se ne bori novim podjelama. Jer, budu li se opet crtale karte, na ulicama bh. gradova, i ne samo Mostara, uskoro ćemo gledati neke nove gaze, belfaste, bejrute… A onda su nam uzalud sve općine i gradovi. Zbog toga bi se političko Sarajevo, ako ga ima, moralo ozbiljno zabrinuti.
Komentari