Kliker.info

Zastupnički dom Parlamenta BiH izglasao je smjenu ministra sigurnosti Fahrudina Radončića, ali je upitno hoće li i kada tu odluku potvrditi Dom naroda. Kako bilo, čelniku SBB-a su SDP i SDA napravili svojevrsnu uslugu jer su mu omogućili da ostatak ovog izbornog mandata bude ono što je i bio u njegovoj prvoj polovini – lider oporbe. Iako je formalno još ministar sigurnosti, s Radončićem smo razgovarali u središtu njegove stranke. Kao i uvijek, čelnik SBB-a bio je izravan i vrlo oštar prema političkim protivnicima.

Kako će se ponašati SBB u Državnom parlamentu? Hoćete li biti oporba bez obzira na to što proces Vaše smjene u Domu naroda nije okončan?

– Mi ćemo se u Parlamentu BiH ponašati kao prije dvije ili tri godine, a to znači biti konstruktivna opozicija. Sve ono što je u interesu BiH i njenih građana, mi ćemo podržavati, a svemu onome što smatramo da nije u tom interesu, već u interesu političkih talova SNSD-a, SDP-a i drugih stranaka, mi ćemo se usprotiviti.

Jeste li spremni ostati ministar do kraja mandata ako se pokaže da nema dovoljno političke volje za Vašu smjenu u Domu naroda?

– Ministarstvo ima zamjenika ministra i nakon izglasavanja nepovjerenja u Zastupničkom domu ja se zaista ponašam legalistički i obavljam dio svojih dužnosti kako to propisuje zakon. S druge strane, mora se voditi računa i o legitimitetu, a on u ovom slučaju ne postoji, tako da je moja opcija, iskreno, da Dom naroda što prije potvrdi odluku Zastupničkog doma.

Kako će uopće funkcionirati vlast na svim razinama u ovom razdoblju do izbora? Je li realno očekivati ikakve konkretne poteze, ili će se sve svesti na iščekivanje izbora?

– Iskreno se nadam da će vlast na državnom nivou funkcionirati na jedan konkretan način, koliko je to moguće u ambijentu predizborne kampanje. Što se tiče ostalih nivoa, vi vidite da je zemlja u kolapsu već tri i po godine. Nema stranih investicija, broj nezaposlenih je povećan s 530 na 560 hiljada, nema jedinstvene politike na nivou Federacije, ni bilo kakvog drugog primjera odgovornog odnosa prema građanima. U tom smislu, ja sam pesimista da ćemo uz ove tri i po godine izgubiti i idućih pola godine za ekonomski razvoj i izlazak iz ekonomske krize.

Kako objašnjavate to što se najveća predizborna bitka vodi na bošnjačkoj političkoj sceni? Čini se da će rezultati izbora u ovom dijelu biti i najneizvjesniji…

– To je za mene očekivani rasplet jer za tri i po godine bošnjačka vlast, odnosno SDA, a onda i ta neka multi-kulti opcija zvana SDP, nisu ponudili nikakvu ekonomsku ili političku viziju. Tačno se osjeća kako se unutar Bošnjaka događa veliki koncepcijski razlaz. Imate politiku gospodina Izetbegovića koja se temelji na jednom feudalnom, konzervativnom islamu, kontaktima s Ahmadinedžadom (bivši iranski predsjednik, op. a.) i osloncem na političku viziju turskog premijera Erdogana i službene Ankare. To je, po procjeni SBB-a i mene lično, teški i kontraproduktivni nacionalni anakronizam koji će Bošnjake odvesti u samoizolaciju. Može biti da veliki broj građana teško može shvatiti ovo o čemu ja govorim, ali su svakako svjesni jednog historijskog raskrižja – hoćemo li ići evropskim putem, gdje ćemo biti regionalno pozitivna komponenta, ili ćemo biti kolonija Ankare i žrtva pet bošnjačkih porodica koje žele ispod stola upravljati ekonomskom i političkom situacijom u BiH, gdje su višestranačje i politički pluralizam obična dekoracija iza koje se oni kriju.

Gdje vidite SDP u tom koncepcijskom srazu o kojem govorite?

– SDP je stranka koja, očigledno, svoju viziju zasniva isključivo na obnašanju vlasti i benefitima koje vlast sama po sebi donosi. Sve što je SDP ponudio, urušilo se kao kula od karata. Platforma i njeni ciljevi, faktički, i ne postoje, njeni ugovori sa sindikatima ne postoje, njihov način rješavanja hrvatskog pitanja i drugih teških političkih pitanja unutar Federacije doživio je katastrofalan historijski poraz. Način na koji je SDP mislio riješiti hrvatsko pitanje, favorizirati minorne hrvatske stranke u federalnoj vlasti, potpuno je srušen, i to na vrlo kompromitirajući način po politiku SDP-a. No, to je manji problem. Mnogo je veći problem što se njihov doživljaj međunacionalnih odnosa fakturira Bošnjacima kao narodu. Tako da je očigledno da se u bošnjačkom korpusu događaju promjene gdje imate vezu između SDP-a i SDA kao neke ljevice i desnice, a cement između te dvije nepovezive stvari je nešto što se zove interes.

Realno je očekivati da će barem dvije većinski bošnjačke stranke nakon izbora morati sudjelovati u formiranju vlasti. Koga SBB vidi za partnera među značajnijim strankama na bošnjačkoj političkoj sceni? Jeste li spremni na suradnju s ovakvim Izetbegovićem i ovakvim Lagumdžijom?

– Ja sam sklon jednoj paraleli s izborima u Srbiji. Ovdje će SDP doživjeti sudbinu Demokratske stranke, koja se pocijepala na Tadićevu i Đilasovu struju. Obje te stranke su dobile manje od 10 posto glasova. Vrlo je moguće da SDA doživi sudbinu Vojislava Koštunice jer sa svojom tvrdom nacionalnom politikom može nestati kao relevantna politička stranka. Kada se strankama na vlasti suprotstavi narod, historija nam pokazuje da niko nakon takve situacije nije uspio napraviti dobar izborni rezultat. Također, očekujem da će SBB na izborima napraviti neku vrstu reprize onoga što je Aleksandar Vučić napravio na izborima u Srbiji. Mi želimo koaliciju s narodom. SDA i SDP vladaju od 1990. godine. Zlatko Lagumdžija je u to vrijeme bio potpredsjednik Vlade RBiH, a Bakir Izetbegović je kao predstojnik ureda svog oca u vlasti od 1990. godine. U ove 24 godine Bošnjaci su uništeni kao relevantan politički faktor, ekonomski smo najzaostaliji dio Evrope i mislim da će u oktobru, ako se izbjegne poznata izborna krađa, te dvije stranke imati izuzetno veliki pad.

Bez obzira na to što im predviđate loš izborni rezultat, teško da sada možete isključiti mogućnost poslijeizborne suradnje sa SDA ili SDP-om…

– Možda se to ne vidi sa strane i možda nije moje da kao predsjednik rivalske stranke govorim o SDA, ali Izetbegoviću tek predstoji borba da se nametne kao lider SDA. Ja nisam siguran da je on apsolutni favorit za vođenje SDA nakon izbora. To je njihova unutrašnja stvar i vidjet ćemo šta će se događati.

Je li rano govoriti o Vašim osobnim političkim ambicijama? Hoćete li se ponovno kandidirati za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH?

– Vidjeli ste da je u godišnjem izvještaju State Departmenta o stanju ljudskih prava u BiH zabilježena izborna krađa 2010. godine. Ja sam tada pobijedio Bakira Izetbegovića s otprilike 55 hiljada glasova jer je meni poništeno 75 hiljada, a on je službeno pobijedio s 20 hiljada. Mislim da on nema izgleda na sljedećim izborima iz nekoliko razloga. On je građanima obećavao politiku svog oca koja se nije dogodila. Njegov otac je bio najveći protivnik koaliranja sa SDP-om. Građani su očekivali da će njegovim izborom za člana Predsjedništva u BiH doći ogroman arapski kapital, a on je otišao u Beograd i Podgoricu. Građani su očekivali da će Izetbegović donijeti i unutrašnji mir među Bošnjake, a on je napravio nemir diskriminacijom kadrova i ljudi iz Tuzle, Zenice, Mostara, ljudi porijeklom iz Sandžaka, pa čak i Sarajeva. Dovoljno je da popijete pivo i vi ste automatski na nevidljivoj, ali itekako utjecajnoj crnoj listi SDA. Izetbegović je utjecao na veliki unutarbošnjački raskol i moja je procjena da nakon svega on nema nikakve izglede suprotstaviti se meni kao protivkandidatu za člana Predsjedništva, pa čak ni slabijim protivkandidatima.

Kako Vi objašnjavate približavanje SDP-a i SDA u posljednje vrijeme? Očekujete li da zajednički iskoriste pozicije u vlasti kako bi osigurali dodatne glasove na izborima?

– Legitimno je da stranke na vlasti sačuvaju vlast, ali moja je procjena da bi, ako, ne daj Bože, ostane ta koalicija na vlasti, uz pomoć kojekakvih manipulacija, građanska pobuna bila daleko većih razmjera nego što je to danas slučaj. Teško da građani BiH nakon svega što se dogodilo, izostanka proevropskog puta i ekonomskih reformi, mogu dati glas za te dvije stranke.

Bez obzira na to kakvi bili izborni rezultati, očito je da na razini BiH ne postoji minimum međunacionalnog konsenzusa o ustroju ove zemlje. Je li u takvom ambijentu uopće moguće uspostaviti vlast koja će biti učinkovita i uspješna?

– Mi moramo poštovati dejtonsku strukturu BiH. Najviše uništavanja i protesta nedavno je bilo usmjereno prema kantonalnim i Federalnoj vladi. To znači da građani osjećaju da je najviše nepravde u privatizacijskim pljačkama došlo s tih nivoa vlasti. Ako jedna entitetska ili kantonalna vlada ima kapacitet uništiti zbog korupcije nešto što su stvarale generacije ljudi ovdje, onda ima i kapacitet ostvariti rezultat. U BiH treba graditi sistem takmičenja u dobru, da svaka kantonalna vlada pokaže brigu o svom kantonu, a entitetske vlade o entitetima. Državna vlada je zbir političkih stranaka i jedan minimun koji postoji na osnovi Dejtonskog sporazuma koji se odnosi na državnu politiku. Naš problem zaostajanja nije u tome, već u neodgovornosti korumpirane vlasti. Nevjerovatne su pljačke. Mene su kao vlasnika “Avaza” proglašavali izdajnikom kada je ta novina pisala o višemilionskoj krađi “Energopetrola”, a vidjeli ste da je sad podignuta optužnica. Jedina greška “Avaza” je bila što su naši novinari tvrdili da je ukradeno 30 miliona, a ukradena su 32 miliona. SDA je prije deset godina “čerečila” našu novinu zbog Mehe Obradovića i krađe “Tuzlanske banke”. Danas, nakon toliko godina, izlazi na vidjelo i to. Puca ta opna od koje su se građani bojali. To se dogodilo i tek će se događati.

Nedavno su sve bošnjačke stranke prilično negativno reagirale na spominjanje federalizacije zemlje u rezoluciji Europskog parlamenta. To pitanje političke organizacije, ipak, jeste problem, jer bh. narodi različito gledaju na federalizaciju, unitarizaciju, separatizam…

– U okviru Dejtonskog sporazuma moramo raditi na način kako on to predviđa. Ako se dogovorimo o reformi Federacije, a tu postoji ono što je Američka ambasada uradila s domaćim stručnjacima, onda možemo razgovarati o strukturi Federacije. Jasno je da ova zemlja ima preveliku administraciju, a za reformu Federacije nama će trebati politička hrabrost i odlučnost da Federaciju učinimo jeftinijom. Na kraju, iskustvo u RS-u, gdje imate samo entitetski i općinski nivo, pokazuje da je to mnogo jeftinije.

Je li SBB spreman ući u takvu vrstu razgovora?

– Neće nas niko pitati jesmo li spremni. Neizbježan je to proces pred Federacijom. Ozbiljni razgovori i inventura bošnjačko-hrvatskih odnosa su, također, samo pitanje vremena i u tom smislu, ko god pobijedi u oktobru, imat će velike izazove pred sobom. Tu posebno mislim na bošnjačku komponentu.

Jeste li upoznati s prijedlogom Hrvatske o bržoj integraciji BiH u Europsku uniju? Kakav je Vaš stav o tom prijedlogu?

– Ja sam čuo da se Lagumdžija hvali kako je to njegova ideja, a ne ideja službenog Zagreba i na to sam se nasmijao. Znam za tu ideju i dobro je da ima ideja. Posebno je dobro da službeni Zagreb bude od pomoći BiH na našem evropskom putu. Očekujem da će se to naći na stolu svih lidera stranaka i, tek kada vidim što sve piše u toj inicijativi, moći ću se kompetentnije o tome očitovati.

Kako komentirate izborne rezultate u Srbiji? Vas su povezivali s Aleksandrom Vučićem, pokušavajući Vas diskreditirati. Ispade da Vam je to sada plus…

– Aleksandar Vučić je prije nekoliko mjeseci na jednoj pres-konferenciji kurtoazno kazao da je on mnogo više u životu naučio od Fahrudina Radončića, nego obratno. Prvi put se dogodilo u historiji srpsko-bošnjačkih odnosa da je jedan političar iz Beograda rekao rečenicu te vrste na račun jednog bošnjačkog političara. I, naravno, umjesto da u tome vide plus, politički glupani iz Sarajeva su mislili da će to mene kompromitirati i pokušali su povesti jednu kampanju i protiv mene i protiv gospodina Vučića, uz priču da je on 1992. godine bio na linijama opsade Sarajeva. I on jeste bio oko opkoljenog Sarajeva, a ja sam bio u opkoljenom Sarajevu. Međutim, meni komplimente nije dao Vučić iz 1992. ili 1993., već Vučić iz 2014. godine. On se i ponosi time što je doživio jednu državničku transformaciju iz radikalnog nacionalizma ka evropeizaciji i sebe kao osobe i Srbije kao države. Mi kao pametni, dobronamjerni ljudi možemo ga u tome samo podržati. Što se tiče izbornih rezultata, Vučić je, bez moje namjere da uspoređujem ta dva politička projekta, govorio otprilike ono što SBB govori već četiri godine, a to su borba protiv korupcije, ekonomski razvoj, zapošljavanje, strane investicije, regionalno povezivanje i euroatlantske integracije. On je, i to mene raduje kao susjeda, pobijedio u današnjoj Srbiji bez imalo nacionalističke retorike i ja mu na tome čestitam.

Ja vidim da Vi priželjkujete sličan scenarij i u BiH, ali je li to realno očekivati u zemlji u kojoj temeljni međunacionalni odnosi nisu riješeni? Može li ovdje ekonomija preuzeti primat ako znamo da nacionalna politička pitanja nisu riješena?

– Bit ću potpuno iskren. Kada su Hrvati u pitanju, zbog tog objektivnog majoriziranja od Bošnjaka, nacionalna dimenzija će imati odlučujuću ulogu prilikom izbornog izjašnjavanja Hrvata. U RS-u će se praviti jedno lažno ozračje o ugroženosti RS-a i tu će Dodik, vjerovatno, pokušati pobijediti ponovo na zaoštravanju međunacionalnih odnosa. Međutim, ne mislim da će tu nacionalna dimenzija imati dominantnu ulogu. Što se Bošnjaka tiče, apsolutno sam siguran da će ekonomski rezultat vlasti, koji je katastrofalan, imati dominantnu ulogu. Uostalom, pogledajte gdje se dogodila građanska pobuna. Isključivo na područjima gdje su Bošnjaci većinsko stanovništvo i praktično nijedna kantonalna vlada SDP-a ili SDA nije preživjela. Njima se neće dogoditi nikakva izborna pobjeda jer Bošnjaci u prvi plan počinju stavljati svoj ekonomski interes. Nacionalni interes Bošnjaka će se, vjerovatno, ogledati u povratku nas kao političkog faktora i nas kao nacionalne kategorije jer su SDP i SDA uništili bošnjački politički faktor. Nas u smislu pozitivnih ideja ni u BiH ni u regiji nema. Već dugi niz godina Bošnjaci nisu izašli ni s jednom političkom strategijom svog odnosa s Hrvatima ili Srbima unutar BiH, kao ni u regiji. Tih ideja nema, jer one nisu prioritetne za korumpiranu vlast. Njih zanima samo ono gdje imaju svoj tal.

Hoće li SAD ili EU imati utjecaj na izborne rezultate u BiH? Mnogi tvrde kako upravo Vi sada imate naklonost zapadnih dužnosnika?

– SBB i ja imamo privilegiju da ja kao lider te stranke mogu ručati s predsjednikom Josipovićem, biti prijatelj s Aleksandrom Vučićem ili Milom Đukanovićem. Mi imamo odlične relacije s važnim osobama u regiji i naravno da pozitivan odnos ljudi u Briselu ili Vašingtonu prema političkim idejama SBB-a je ekvivalent onoga koliko smo mi proaktivni i produktivni i u BiH i u regiji u smislu preuzimanja naših euroatlantskih i domaćih integrativnih puteva. Ne bih se složio s tezom da neko može pobijediti zato što ima naklonost međunarodne zajednice. To je domaća obaveza, a, ako postoji ta blagonaklonost tih velikih država koje su ovdje slale svoje najbolje sinove i novac svojih poreznih obveznika, to je nešto što mi moramo iskoristiti nakon izborne pobjede kao dodatno gorivo da ova zemlja brže krene ka svom prirodnom civilizacijskom krugu. Bojim se da trenutno idemo u pogrešnom smjeru.

Vi ste kao razloge za smjenu spominjali neke zakone i istrage koje ste pokrenuli ili podržali. Očekujete li da će ti procesi sada biti zaustavljeni?

– Ja sam ponosan na to što sam kao ministar sigurnosti napravio politički ambijent da ohrabrim agencije za provedbu zakona, a posljedično i druge, da krene antikorupcijska borba u BiH. Donijeli smo neke vrlo važne zakone, dobili smo veliku podršku iz Brisela i drugih evropskih središta da krenemo u borbu protiv sistemske korupcije. Mislim da je sada potpuno nevažno ko će biti ministar sigurnosti. Slučajevi o kojima smo govorili i neki koji su najavljeni pokazuju da je ta borba protiv sistemske korupcije pokrenuta. I za mene je najveći rezultat da je to poglavlje 24. u pregovorima o pristupanju skoro došlo do BiH kroz strukturalni dijalog o pravosuđu. Zato sam sebe uporedio s čovjekom koji stoji na vrhu brijega koji je gurnuo grudu, ona je krenula i bit će sve veća i veća. BiH je ušla u fazu kada ne može nazad i to je dobro. Evropa i naši građani će nas tjerati da procesuiranja idu u dobrom smjeru. Nama je vrlo važno da imamo realne slučajeve. Ja nisam pristalica toga da jedan čovjek vodi antikorupcijsku borbu. To mora raditi sistem i tu ne može biti politički motiviranih procesa, već isključivo dokazi i nezavisno pravosuđe.

Hoćemo li rezultate vidjeti prije ili poslije izbora?

– Već se to događa i za mene je u tom smislu bilo krucijalno hapšenje Keljmendija. Njegovim i hapšenjem Turkovića cijeli policijski i tužilački sistem su dobili prostor da se bave realnom korupcijom. Njihovim zatvaranjem stvorila se situacija da se cijeli sigurnosni sistem fokusira na sistemsku korupciju i rezultati se već vide, a bit će sve vidljiviji.

Ipak, mnogi će Vam reći kako mi i dalje čekamo svoj “slučaj Sanader”. Nijedna politički moćna osoba još nije procesuirana…

– Državno tužilaštvo je podiglo prijavu u slučaju “Talgo vozovi“, koji je težak 130 miliona maraka. Ne moramo samo “ganjati” imena. Važno je “ganjati” i visinu štete po građane i državu. Imate već optužnicu po bivšeg premijera Nedžada Brankovića i bivšeg direktora “Elektroprivrede BiH” Mehe Obradovića. Mislim da je to pravi put da se krivično gone i istražuju realni kriminali i finansijski iznosi, a ne da se pod svaku cijenu proganjaju političari. Neka odgovara svako ko je počinio krivično djelo i čini mi se da je ovo što rade naša tužilaštva pravi put. Sistemska korupcija nije moguća bez političkih elita i sigurno ćemo ovaj put doći do političkih naredbodavaca koji su po političkim titulama iznad Brankovića i Obradovića.

Bošnjaci sada traže put za izlazak iz ekonomske i političke katastrofe na nekoj drugoj strani, a ne u porodici Izetbegović

Jeste li očekivali da prosvjedi građana u ovih mjesec dana jačaju, a ne gube na intenzitetu? Očito je da se sve manje ljudi okuplja na prosvjedima i plenumima…

– Meni je drago da to ide u ovom smjeru, da dolazi do izražaja samodisciplina demonstranata. Bolje je tako nego da imamo neku vrstu nekontroliranog pritiska na vlast koji bi ona iskoristila za kompromitaciju demonstranata. Vlast je napravila cijeli mit od zgrade Predsjedništva BiH. U finansijskom smislu mnogo je više štete na kantonalnim vladama, a u međunacionalnom smislu i mogućim komplikacijama mnogo je bilo opasnije spaliti zgradu HDZ-a nego nekoliko ureda. Ja to, naravno, osuđujem, ali kao opozicioni političar imam vrlo preciznu dijagnozu.Spaljivanje zgrade Predsjedništva ima u sebi simboliku spaljivanja ere Izetbegovića u bošnjačkoj politici. Niko ispred Predsjedništva nije kazao nijednu rečenicu protiv Radmanovića i Komšića, već samo protiv Izetbegovića. To paljenje zgrade je paljenje njegove politike, ali, ako hoćete, i ere starijeg i mlađeg Izetbegovića u bošnjačkim glavama koje, očigledno, sada traže put za izlazak iz ekonomske i političke katastrofe na nekoj drugoj strani, a ne u porodici Izetbegović. Dejan Jazvić (Večernji list)