hamburger-icon

Kliker.info

Esad Hećimović : Islamofobija i Sarajevo

Esad Hećimović : Islamofobija i Sarajevo

19 Avgusta
05:56 2011

Piše : Esad Hećimović (Oslobođenje )

Da li je Sarajevo regionalni, pa čak i evropski centar islamofobije, bez obzira što u njemu živi većinski muslimansko stanovništvo? Pitanje, postavljeno jučer u kabinetu odsutnog reisu-l-uleme, povodom promocije Rijasetovog prvog izvještaja o islamofobiji, diskriminaciji i netoleranciji na području Islamske zajednice u BiH, izaziva zbunjenost. U istoj sedmici palestinski predsjednik Mahmud Abbas je podsjetio na poređenje Sarajeva sa Jerusalimom. Sarajevo se sve manje opisuje kao Jerusalim Balkana, Evrope ili kao "mali Jerusalim", ali Abbas se sjetio.

Odranije mi je poznato priželjkivanje da Sarajevo postane "glavni grad" evropskih muslimana. Prvi put sam za takva priželjkivanja čuo još početkom devedesetih godina u samom Sarajevu. Neke od mojih kolega novinara iz skandinavskih zemalja izrazile su takva očekivanja prethodnih godina. Jedan od njih me tako uvjeravao da, ustvari, nema druge prijestolnice koja bi mogla da postane glavni grad evropskih muslimana. Na drugoj strani, u različitim ratnim i poratnim periodima, Zenica i Sarajevo su nazivani "bosanskim Teheranom". Ovi nazivi i poređenja su afirmirali ili kritizirali novu ulogu muslimana u BiH kao aktera, a ne samo kao žrtve. Otkuda sada među vjerničkim dijelom populacije u glavnom gradu BiH postoje i takva razmišljanja o Sarajevu kao regionalnom, pa čak i evropskom centru islamofobije? 

Takve tvrdnje su, naravno, preuveličane. Ako se pogleda spisak islamofoba u BiH, očito je da Islamska zajednica u BiH uglavnom govori o srpskim političarima, međunarodnim zvaničnicima, tužiocima i policajcima koji su istraživali veze organizovanog kriminala i terorizma u BiH, te novinarima koji su reagairali prije svega na ono što su doživljavali kao nametanje vjerskih, ideoloških ili političkih stavova. Za svaki od ovih sukoba postoje drugi razlozi, a ne sama mržnja prema islamu kao vjeri. Ti razlozi su, prije svega,  politički, interesni ili ideološki. Kovanica "islamofoba" se sada koristi i za međunacionalno sukobljavanje, za zaštitu interesa grupa povezanih sa Islamskom zajednicom i za obračun sa sekularnom tradicijom kod Bošnjaka. Postoji opasna tendencija da se odbacuje sekularizam kao navodno zaostalo i prevaziđeno naslijeđe socijalizma i komunista. Preuveličavanje opasnosti od islamofobije u Sarajevu teži takvom obračunu. 

U Sarajevu ne piše niti jedan kolumnista ili bloger poput Fjordmana, norveškog krajnjeg desničara i antiislamskog blogera koji je opsežno citiran u Breivikom Manifestu. Fjordman je pisao pod ovim pseudonimom od 2005. godine do nedavno, kada je otkriveno da je Breivik opsežno citirao i hvalio njegov rad. Policija je bila vrlo zainteresirana da otkrije da li je riječ o poticanju na zločin, bližim vezama ili ne. Fjordman je sam otkrio svoj identitet norveškoj tajnoj policiji i javnosti, te potom pristao na intervju sa policijom i pretraživanje svoje kuće. Pisao je, kao i mnogi drugi desničari, sa pozicija teorije zavjere koja predviđa ujedinjavanje Evrope i arapskih država protiv Izraela i za islamiziranje Evrope. Njegovi blogovi su bili protiv EU, multikulturalizma i islama.

Ali, pogledajmo kako je on pisao o Sarajevu. U jednom od svojih tekstova u seriji pod nazivom "Defeating Eurabia" je posebno pisao o Sarajevu, u drugom o svom razumijevanju Izetbegovićevih ranih radova kao što je "Islamska deklaracija", te naprimjer o preuveličavanju zločina koje su počinili Srbi i umanjivanju zločina koji su počinjeni nad Srbima. Kada je pisao o Sarajevu, uglavnom je citirao ovdašnje rasprave o tome kako je Sarajevo postalo monoetnički grad, te kako Srbi i Hrvati odlaze ili traže zaštitu.

Slika Sarajeva i BiH u evropskoj, ali i američkoj javnosti je kreirana u toku i neposredno nakon rata devedesetih godina i od tada nije bilo značajnije promjene ili dopune.  Mi smo pravili probleme Zapadu, sve dok nas Zapad nije izolovao i zaboravio, ostavljajući nas da jedino sami sebi pravimo probleme. U takvoj izolaciji, što se Zapada tiče, možemo ostati jako dugo, sve dok ne odlučimo da sami nešto promijenimo. Svojom balkanskom mržnjom mi privlačimo ubice poput Breivika i desničare poput Fjordmana, koji brane ubijanjem i tekstovima Evropu od islama.

Islamska zajednica je u pravu što ukazuje na postojanje mržnje, netolerancije i diskriminacije prema muslimanima u BiH, ali nije u pravu što tako nastoji da onemogući kritiku na račun rada svojih zvaničnika i organa. Nije u pravu ni kada prešućuje svu onu mržnju koja se na muslimanskoj strani skuplja na račun i protiv drugih nacija i vjera. Nije u pravu što se u sukobu unutar same bošnjačke, muslimanske zajednice stavlja na samo jednu stranu.  

Ukoliko želimo da naš govor o mržnji bude uvjerljiv, treba da progovorimo i toj mržnji muslimana prema drugima, a ne samo o mržnji prema muslimanima. Privlačimo mi već dugo i one na drugoj strani, koji stradanje bosanskih muslimana devedesetih godina vide kao nastavak križarskih ratova. "Ono što se dešava u BiH nije samo rat između Muslimana i Srba, nego i rat između islama i kršćanstva", govorio je Salman al-Awdah, uticajni saudijski i islamski vjerski vođa, koji je po izlasku iz saudijskog zatvora, dolazio i u Sarajevo kao gost IZ-e. "Stradanje Muslimana u BiH je samo novi križarski rat protiv muslimana širom svijeta", pisao je Muhammed Qutb. Kao i Fjordmanovi tekstovi ili Breivikov Manifesto i ove poruke sa drugog kraja svijeta dolazile su do nas u Sarajevo preko Evrope, prije svega Londona. Većina ovih poruka je objavljena u dvodjelnom propagandnom videomaterijalu pod nazivom "Šehidi Bosne" koji je devedesetih godina urađen u jednom londonskom studiju.

Stoga je jednostrano progovaranje o mržnji veoma opasno. Niti Srbi brane Evropu od islama, niti Bošnjaci brane ummet, globalnu zajednicu muslimana od novih križara kao što je Breivik. Zato je opasna ova javna rasprava zvaničnika Islamske zajednice sa izabranim funkcionerima iz RS-a kao što su Milorad Dodik i Nebojša Radmanović. Reagirajući na ponovljene tvrdnje Nebojše Radmanovića da su reisovi napadi na Dodika "jedna vrsta pripreme za rat", Islamska zajednica je saopštenjem svoje Službe za odnose sa javnošću poručila da "Iz slučaja masovnog ubistva nevinih ljudi u Norveškoj i nadahnuća koje je ubica pronalazio u ratnim srpskim liderima trebaju svi odgovorni ljudi uzeti pouku". Takvo korištenje norveške ili bosanske tragedije je veoma opasno i nedopustivo. Ako je "srpska politika" bila nadahnuće za Breivika, Al-Kaida je često pokušavala da opravda terorističke napade stradanjem muslimana u BiH i drugim regionima. Vrijeme je da naše tragedije prestanemo pretvarati u nadahnuće masovnim ubicama širom svijeta i da nešto uradimo za živote onih koji su preživjeli unutar same BiH.

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku