Kliker.info

Studenti Fakulteta političkih nauka u Sarajevu iz kasnih sedamdesetih i osamdesetih godina Vojislava Šešelja pamte, uglavnom, po bahatosti koju danas demonstrira u naglašenijoj formi. Asistent na Historiji marksizma studentima odbrane i zaštite bio je lud kao i danas.

Piše : Enes Ratkušić (Stav)

Ništa manje, da ne bi bilo zabune. Četnički su gen oni vispreniji, kojima nije bilo strano slušanje starijih predaja, kao najpouzdanijeg sredstva uvida u zagonetnija pitanja, mogli uočiti bez posebnih poteškoća. Sjećam se kao da je jučer bilo kad se na studentskom zboru izderao na prof. Savu Prelevića, asistenta Ljubomira Bakića na predmetu Politička ekonomija, govoreći mu: “Briši odavde, starkeljo. Šta ti ovdje ima još da se vrtiš!?”

Vjerovatno je samo onima što su dovoljno znali o takvoj sorti ljudi bilo jasno zbog čega se jedan Srbin toliko dere i zbija pogrdne šale na račun sunarodnika. Toj manjini bilo je jasno da to čini samo iz jednog razloga?! Samo zbog toga što je bilo riječ o jednom finom čovjeku ili, da budemo direktniji – Savo Prelević nije pristajao da bude četnik, što je Šešelj zaogrnut historijom marksizma bio još tada. Sve što će kasnije uslijediti bila je samo logična posljedica.

Šešelj je, međutim, nakon maratonskog suđenja u Hagu, na iznenađenje većine, oslobođen po svim tačkama optužnice. Nelogičan ishod, razmatramo li cijeli slučaj iz perspektive krivice i pravde. Iz perspektive pravila kojima se rukovodi moderno pravosuđe, drugačiju presudu nije trebalo ni očekivati. U Hagu se sudi za neposredna ubistva, a kako ona nisu dokazana, Šešelj je oslobođen. Znači li to da bi i Hitleru pred ovim sudom bila izrečena oslobađajuća presuda, jer, koliko je poznato, ni on nikoga nije lično likvidirao?!

Njegovu ratnohuškačku retoriku, podstrek “Belim orlovima”, kojima je, nakon ustoličavanja u vojvodu, bio vrhovni komandant, haške sudije nisu kaznile, ali su zato žestoko sankcionirali retoriku kojom je na suđenju njih vrijeđao, odrezavši mu više od četiri godine zatvora. Čast nekolicine sudija tako se u savremenom demokratskom pravosuđu doima važnijom od časti nekoliko miliona Bošnjaka i Hrvata, koje Šešelj u tim omalovažavanjima i šovinističkim rapsodijama također nije štedio.

Polazeći od navedenih apsurda, presudu Šešelju treba shvatiti kao mig moćnih zemalja, koje stoje iza svega pa i same logike rada Međunarodnog suda pravde, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj da se okane i same pomisli na obnavljanje kakvih tužbi. Zločini su “individualni” i država Srbija s tim nema ništa. A zašto nema? Nema iz prostog razloga jer bi eventualna presuda Srbiji pokrenula vlade mnogih pregaženih zemalja u kojima je stradalo stanovništvo, razorena infrastruktura, uništena ekonomija, da u Hagu zatraže pravdu. Ali, kako su ih rušili oni najmoćniji, koji upravljaju i Haškim tribunalom, logično je da od eventualne odgovornosti Srbije nema ništa.

S druge strane, savremeni trendovi biznisa podrazumijevaju zločince na slobodi, a ne u zatvorima. Bez njih nema terorizma, ali ni prijedloga za povećanje državnih budžeta, formiranja antiterorističkih timova, obavještajnih agencija i sličnih demokratskih besposlica kojima bjelosvjetski pljačkaši u liku finansijskih oligarhija zabeluhavaju stanovništvo planete. Zar primjer koji je nedavno javnosti predočio turski predsjednik Erdoğan ne govori dovoljno o spomenutoj logici?! Turska policija uhapsila je jednog od bruxelleških bombaša, izručila ga Belgiji, a oni ga pustili na slobodu brinući valjda o njegovim ljudskim pravima. Evropski i svjetski zvaničnici Erdoğana izbjegavaju, jer je on borbu protiv terorizma shvatio zaozbiljno, što njima nije ni na kraj pameti. Na koncu, pokazalo se da je terorizam najdjelotvornije sredstvo u borbi protiv ekspanzije turskog turizma.

Teroristi i zločinci na slobodi, i to dobro situirani, kakav će uskoro nakon višemilionskog obeštećenja biti i Vojislav Šešelj, nisu ništa drugo nego džokeri savremenog marketinga razbojničkih oligarhija koje teroriziraju svijet. Što se, pak, tiče sve glasnijih zagovarača ponovnog pokretanja spomenute tužbe BiH protiv Srbije u liku raznih pravnih eksperata, njih, što je moguće prije, treba ušutkati. Jer njih očito zanima nešto drugo, zna se dobro šta?! U toj obnovi tužbe najveći broj njih vidi enormno plaćeno sudjelovanje u radu raznih komisija, koordinacionih tijela, interresornih grupa, koje se najčešće formiraju radi punjenja džepova bez dna. Ti su prepredeni sahanolisci zasigurno namirisali fondove i hazne koje su, iz najiskrenijih namjera, punili patrioti ove zemlje.