Emir Suljagić : Sve dok nas bilo Beograd bilo Zagreb ne shvati kao sebi ravne, razgovor, ozbiljan, konstruktivan razgovor neće biti moguć !
Dr. Emir Suljagić, član Političkog savjeta Građanskog saveza, govori o ljevici, izbornim planovima, zajedničkim listama sa DF-om i Željku Komšiću
Šta podrazumijeva saradnja Demokratske fronte i Građanskog saveza, gdje ste na listama skupa, a gdje odvojeno i čemu se nadate?
– GS smatra izbor Željka Komšića u Predsjedništvo BiH vitalnim, da ne kažem istorijskim, za sprečavanje “plana B”, zajedničkog plana koalicije Dragan Čović – Milorad Dodik. Kako ta koalicija izgleda i koji su njeni stvarni ciljevi, mogli smo vidjeti i prije nekoliko dana u Domu naroda Federacije BiH, kada su u punoj koordinaciji, zahvaljujući političkim slijepcima iz Sarajeva koji su im iz samo njima poznatih razloga dali kontrolu nad vitalnim dijelom zakonodavnog procesa u FBiH, zajedno djelovali u slučaju Zakona o izbornim jedinicama da građansku većinu u ovoj zemlji podjarme.
Šta (ne) može ljevica
U praktičnom, tehničkom smislu koalicija DF-GS ima kandidata za Predsjedništvo BiH i zajedničke liste za državni i federalni Parlament. Na kantonalnom nivou ćemo nastupiti odvojeno. Uvjeren sam da će GS poslije izbora biti parlamentarna stranka. GS jeste mala stranka, ali se u jednom, vrlo važnom trenutku ispostavio kao najvažnija stranka u BiH. I to govorim bez pretjerivanja: da nije bilo nas i naše sposobnosti da ukažemo i artikulišemo ono što se događa, Čović i Dodik bi danas seirili nad robovskim položajem demokratske većine u ovoj zemlji. U ovom trenutku barem imamo neke izglede da to spriječimo.
Kakve su realne šanse da DF i GS zaista spriječe namjere osovine Dodik i Čović i realizaciju “plana B”?
– Nije moja obaveza da to kažem, drugim ljudima koji su sada vlast je narod dao mandat, ali oni očito nemaju hrabrosti da narod suoče sa stvarnošću: nama je objavljen rat. I taj rat se odvija na svakom nivou, političkom, informativnom, diplomatskom. Bitku unutar državnih institucija smo većinom izgubili i ono na čemu Čović i Dodik sada rade jeste započinjanje formalnog procesa disolucije države Bosne i Hercegovine. U tom smislu je, kao što rekoh, izbor Željka Komšića od istorijske važnosti. Ponovo ću se na trenutak vratiti na neodržanu sjednicu Doma naroda o Zakonu o izbornim jedinicama: zamislite situaciju u Predsjedništvu BiH u kojoj sjedi bilo ko od kandidata iz reda Bošnjaka i Dodik i Čović? To je kraj te institucije. Ono što će biti jako bitno poslije izbora jeste gdje je lokus suvereniteta: nesumnjivo je da Čović i Dodik rade na scenariju po kojem će se jedan od njih “povući” u RS, drugi u četiri zapadnohercegovačka kantona i kreirati situaciju u kojoj svako ima ono što može kontrolisati puškom. U tom smislu, ako ima imalo odgovornosti za državu, a tvrdi da ima, jedini odgovoran čin koji može poduzeti Denis Bećirović je da se povuče iz utrke. I ovakve kakve jesu, razjedinjene i rascjepkane, stranke ljevice mogu imati sudbonosnu ulogu poslije narednih izbora.
Imajući u vidu da su neslavno završeni razgovori između stranaka ljevice prije izbora, da je SDP sporazum potpisao sa A SDA, je li već sad izvjesno da neće biti ni postizborne saradnje?
– Mislim da je odluka SDP-a da stupe u bilo kakve odnose sa A SDA autogol, ali i dugoročno štetno po sve nas. Moja lična, ali siguran sam, i preferencija većine ljudi u stranačkom predsjedništvu GS-a, a i DF-a, jeste da poslije izbora sarađujemo sa lijevim strankama, iako je dosad najviše žuči bez ikakve potrebe proliveno između nas. Međutim, i to odmah moram reći, mi nećemo i ne pada nam na pamet da ignorišemo navode o kriminalu. Ponavljanje mandata 2010-2014. politički ne bi preživio niko od nas. U tom smislu odgovornost SDP-a je najveća.
– To je sve marginalno i završiće na margini. Niko od njih nema ono što je najvažnije, naime, nema priču, nema ideologiju, niko ne zna u šta to tačno oni vjeruju osim vlasti. Ovo nisu lokalni izbori, pred narod se u oktobru izlazi s vizijom, kristalno jasnom. Ili nema potrebe izlaziti. Mislim da će tako proći i ove stranke koje su nastale iz okrilja SDA; to su ipak ljudi koji su kampanje do sada vodili sa džebanom koju može da osigura samo stranka koja je na vlasti četvrt vijeka.
Ovako, i oni su bez poruke i bez bilo kakve jasne ideologije. GS je stranka, iako mlada, koja ima vrlo jasnu viziju i jasnu poruku: građanska država, princip jedan čovjek-jedan glas, svi isti, svi jednaki na svakom koraku. I sve što je potrebno da se uradi da tako bude. Jer, politika je posao proizvođenja stvarnosti. Mi smo spremni da proizvedemo novu stvarnost, koristeći instrumente države. I to smo i pokazali kada smo imali priliku: Reuf Bajrović je jedini ministar koji je poslao finansijsku policiju u sva javna preduzeća koja posluju u okviru Ministarstva energije i rudarstva, ja sam za godinu u Ministarstvu odbrane uknjižio 24 tzv. perspektivne lokacije na OSBiH, za tri godine nakon mog odlaska uknjiženo je samo šest.
Nakon uspjeha Koalicije 1. mart, u oktobru ćemo gledati dva suprotstavljena bloka stranaka čije je sjedište u FBiH, njihova dva kandidata, te trećeg iz NBL-a. Gledajući dosadašnji rad Sadika Ahmetovića, Ramiza Salkića i Jusufa Arifagića, kome dajete najviše šansi da postane potpredsjednik RS-a?
– Od njih trojice poznajem samo Ahmetovića. Međutim, neću da sijem iluzije: niko ne smije potcijeniti Salkića i SDA u entitetu RS. SDA tamo funkcioniše kao feudalna i klijentelistička organizacija i svoju klijentelu uzdržava uglavnom putem federalnog Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica. Dva puta smo imali priliku da demontiramo tu strukturu, i 2010. i 2014. i oba puta me niko nije htio poslušati. Istovremeno, ta feudalna struktura SDA u RS-u znači da lokalne age i begovi svaki rade za sebe i da je apsolutno nemoguće postići ni minimum državnog konsenzusa. Pa se tako dogodi da u nekim mjestima u dolini Drine na biračkim mjestima u povratničkim zajednicama Željka Cvijanović dobije više glasova od Mladena Ivanića na izborima 2014. Ne hvalim Ivanića, ali mislim da je još uvijek bolji izbor, jer za razliku od Dodika, nije spreman gurnuti zemlju u rat.
Pozivali ste da mi u BiH počnemo uređivati stvari u svojoj avliji, ali i da smirimo tenzije sa Srbijom. Kako gledate na poruku Denisa Zvizdića o tome da trebaju surađivati države, a ne narodi iz različitih država?
– Ne mogu da se sjetim broja i vrste uvreda koje su mi upućene zbog toga što sam pozivao i pisao o potrebi intenzivnije saradnje, uključujući i međudržavnu saradnju sa Srbijom. Međutim, i ovdje moram priznati da sam pogriješio, problem je u tome što politiku Beograda ne vodi Aleksandar Vučić, nego Milorad Dodik i što je Srbija u potpunosti posvećena politici “hrišćansko-kršćanske” koalicije u Bosni i Hercegovini. Isto se odnosi i na Zagreb, koji zdušno provodi politiku getoiziranja građanske većine u ovoj zemlji.
Zagreb i Beograd
Problem sa pružanjem ruke, pogotovo Beogradu i Zagrebu, jeste u tome što niti u jednoj od te dvije zemlje ne postoji apsolutno nikakav diskontinuitet u odnosu na režime Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana. Politička klasa u obje zemlje, da ne kažem i dobar dio javnosti, zločine koji su u BiH počinjeni u ime ta dva velikodržavna projekta smatra javnim dobrom i tako se prema njima i ophodi. Sve dok nas bilo Beograd bilo Zagreb ne shvati kao sebi ravne, razgovor, ozbiljan, konstruktivan razgovor neće biti moguć. Jer, niko neće da razgovara iz pozicije sile.
Jelena Milanović (Oslobođenje)
Komentari