Kliker.info

Kad  bi istorija Bosne i Hercegovine bila drama – a nije, jer naša istorija je žanrovski mnogo bliža magičnom realizmu – onda bi jedan od načina da se opiše njen sadašnji trenutak bio sljedeći:
Milorad Dodik: Održaćemo referendum 26. septembra ove godine, a za dvije godine ćemo raspisati referendum o otcjepljenju!

Piše : Dr . Emir Suljagić  (Novi)

Ja: Moramo spriječiti održavanje referenduma ili barem imati plan da anuliramo njegove posljedice, jer njegovo održavanje označiće kraj međunarodnog sporazuma na kojem se temelji mir u cijelom regionu.
Hor: Suljagić opet izaziva tenzije i huška na rat!
Sve ono za šta slični autokratski režimi troše ogroman novac – od angažovanja profesionalnih agencija do tzv. internet botova – za Dodika obavljaju mediji i javnost u Sarajevu nespremni da se suoče sa stvarnošću. U toj mjeri nespremni da je sada sasvim legitimno pitanje: hoće li ovaj narod da opstane ili neće?
Srbija ni kada je bila najveća u svojoj istoriji, pod Dušanom Silnim nije prešla Drinu. Ove godine, onog dana kada bude održan referendum, započet će marš na Trebević. Građani Sarajeva su imali priliku da nauče između 1992. i 1995. kako to izgleda. I sve da se to ovom rukovodstvu Srbije i ne radi – a radi im se itekako – dinamika koja će nastupiti održavanjem referenduma im neće dopustiti da ostanu po strani. Dodik će tri dana prije održavanja referenduma imati zvanični prijem kod Vladimira Putina. To je samo po sebi dovoljna indikacija – ako nije dovoljno sve ostalo – da je izravno klijent Moskve. Beograd neće imati izbora nego da resurse koje ima na raspolaganju stavi u svrhe ostvarenja plana.
S druge strane, nikad nijedan narod nije ovako i ovoliko saučestvovao u svom nestanku kao mi; tačnije, nikada elite jednog naroda nisu ovako saučestvovale u njegovom nestanku. Postoji direktna veza između cjelovitosti Bosne i Hercegovine i našeg kolektivnog opstanka. To je egzistencijalna stvar za bosanske muslimane. Pretvarati se da održavanje referenduma neće imati posljedice znači zanositi se i bježati od odgovornosti.
Referendum će imati prije svega bezbjednosne posljedice. Sarajevo mora računati s tim da je odgovorno za fizičku bjezbjednost stopedeset hiljada nesrba u RS-u i da to ne može prepustiti entitetskom MUP-u. Tamošnje institucije nesrbe tretiraju u najboljem slučaju kao strano tijelo, u najgorem kao otvorene neprijatelje.
Održavanje referenduma imaće razorne političke posljedice. Naime, dopustiti održavanje referenduma znači dati neprijateljima ove zemlje u ruke napunjeno oružje. Referendum će postati legitiman dio političkog repertoara, što nikad poslije Dejtona nije bio slučaj.
Imaće pravne posljedice: dejtonski mirovni sporazum više neće biti sveobuhvatni mirovni sporazum, nego švedski sto sa kojeg svako može uzeti ono što mu se dopada, odnosno odbaciti ono što mu se ne dopada. Drugim riječima, prestaće da važi. I koliko god to sada tako ne izgleda, svi ćemo se 26. septembra probuditi u pravnom poretku koji je jednostrano izmijenila jedna od strana potpisnica i glasačkim listićima i olovkama izmijenila ishod rata.
Podsjećanja radi, stranke koje su sada na vlasti mandat su dobile na platformi jedinstva i snage. Sve što smo vidjeli otada je bila projekcija slabosti i nemoći. I razlog je prilično jednostavan: vlast nema viziju uspjeha. Niko u vlasti, od Bakira Izetbegovića do posljednjeg izvršnog direktora Elektroprivrede nije u stanju objasniti u jednoj rečenici šta će značiti da je njihova politika uspjela. Izuzmu li se naravno floskule o takozvanom evropskom putu koji je trenutno eufemizam za mirnu podjelu naše zemlje. Lakoća s kojom je Izetbegović pristao na to da tema više nije referendum 2016., nego onaj 2018. dokaz je za to. I Dodik i Dragan Čović u stanju u jednoj rečenici objasniti svoju viziju Bosne i Hercegovine.
Nije prijetnja referendum koji se ne održava – onaj 2018. godine – nego onaj koji se održava! I koji je Dodik u intervjuu NIN-u nazvao referendumom „o državnosti“. Ali, riječima Teodora Roosevelta, ako narod nije u stanju ili ne želi da djeluje u odbrani svojih interesa, onda ne može očekivati od drugih da ih poštuju. Sada smo tu: referendum je krajnji test da li umijemo upravljati sobom i štititi svoje interese.
Prije dvadeset i pet godina, ideja cjelovite, jedinstvene i sekularne Bosne i Hercegovine bila je potpuno moralno i intelektualno superiorna. Od kraja rata naovamo ova zemlja je zbog odluka vlasti izgubila sve prijatelje koje je stekla i stekla sve neprijatelje koje je mogla.
U Poljoprivrednom magacinu u Kravici kod Bratunca ubijeno je 1.500 zarobljenih Srebreničana predveče 13. jula 1995. godine. Danas na ulazu u to poprište stoji slika Vladimira Putina. Stavljena je tu da je vidi svako „muslimansko uho“ koje ulazi u grad i izlazi iz grada. Ništa bolje od toga ne ilustruje sudbinu koja nam se svima sprema dok sjedimo skrštenih ruku.