Kliker.info

-Kome snaga leži u topuzu tragovi mu smrde nečovještvom-davno napisa Njegoš, ali samo rijetki zapamtiše. A tim rijetkim ljudima najteže bi ratnih godina jer nisu vjerovali u junaštvo što se brojalo od 1389. kad se dogodila Kosovska bitka.Oni su vjerovali u junaštvo koje ne može junačkije biti, a njim se branila čovječnost, čojstvo ili obraz. Ne svoj, nego počesto cijelog grada. Davne 1993. Srđan Aleksić je branio i čovječnost i čojstvo i obraz cijelog Trebinja kada je svojim životom od nasilne raskalašene grupe srpskih vojnika zaštitio bošnjaka Alena Glavovića. Obranio je Alena, ali ne i sebe, ali jest, i to mora danas znati svaki Trebinjac i svaki čovjek u Republici Srpskoj.-Obranio je obraz cijelog Trebinja kad je u tom pitomom hercegovačkom gradu urlao i divljao glas mržnje ratnog šerifa Božidara Vučurevića-kažu  odvažniji Trebinjci. Po dolasku nove vlasti 2004., na čelu s načelnikom Općine Dobroslavom Ćukom i predsjednikom trebinjske Skupštine Nikolom Sekulovićem, rušenjem ratnog SDS-a, vrata čestitosti i ljudskosti su se otvorila, ali mora se priznati, škripe od straha u velikom broju Trebinjaca. Jedan od rijetkih Trebinjaca koji se ni za vrijeme rata nije ustručavao suprostaviti zlu, dugogodošnji oporbenjak, predsjednik Pokreta za Trebinje, a danas na dužnosti predsjednika trebinjske Skupštine, Nikola Sekulović s ponosom se prisjeća djela pokojnog Srđana Aleksića.-Poginuo je braneći čovjeka od nekih ljudi koji su u zlim vremenima iskazivali zlo maltretirajući druge.On ga je pokušao zaštititi. U tom pokušaju je sam stradao. Ta tragedija je svijetli moment u ratu, gdje je čovjek koji je pripadao jednom većinskom narodu želio zaštititi čovjeka koji je pripadao manjinskom narodu, mada to nema veze, jer ja nisam opterećen narodima, ali je on pokušao kazati da je čovjek na prvom mjestu-kazao je Sekulović.Valjda treba vremena, a i trebalo je skoro petnaest godina da netko javno progovori i kaže, ali da netko sve to i čuje, kako je Srđan Aleksić i duša i čojstvo i junaštvo Trebinja, a ne oni koji su sijali strah i mržnju ne samo prema Hrvatima i Bošnjacima, nego i onim čestitim Srbima kojima je plemenitost oduzeta silom i strahom, primjerom smrti Srđana Aleksića.-Sigurno je da je do Srđanove pogibije dosta ljudi, Trebinjaca, jer ja pripadam prije svega toj kategoriji ljudi, koji za sebe kažu da su Trebinjci, a tek poslije sve ostalo. Naravno ljudi su pomagali svojim komšijama i poslije tragedije, ali puno manje. To je bila poruka ljudima dobre volje koji nisu razlikovali ljude po vjeri i  naciji da nesmiju biti Trebinjci. Mnogi su tada ustukli i poslije tih dešavanja dio naših građana je napustio Trebinje i još se nisu vratili, ali nikad u Trebinju nije nedostajalo ljudske solidarnosti-ističe Sekulović.Predsjednik trebinjske Skupštine Nikola Sekulović kaže kako Trebinje mora biti zahvalno Srđanu Aleksiću.-Trebinje treba da se ponosi i oduži Srđanu Aleksiću za njegov čin. Postoji jedna incijativa od mnogi građana da se ulica gdje je Srđan nastradao nazove njegovim imenom. On je sigurno zaslužan u toj nesreći što nije bilo onako kako su mnogi htjeli da nas prikažu, nego su postojali ljudi koji su iznad svega bili ljudi-kazao je Sekulović.Vjerovati je da će u skoroj budućnosti ulica u kojoj je Srđan izgubio život nositi njegovo ime, što podupire i načelnik Općine Dobroslav Ćuk.-Ta priča je prisutna u Trebinju i to je jedna pozitivna inicijativa koju ja podupirem i na neki način bi se Trebinje i odredilo prema Srđanovom časnom djelu. Ovo je i poruka iz Trebinja. Ovdje živi plemenit narod, koji je oduvijek imao smisla za jedan korektan i prijateljski život sa svima-naglašava Ćuk.Kako s Nikolom Sekulovićem, tako i s načelnikom općine Trebinje Dobroslavom Ćukom, a sudeći po njihovim izjavama, Trebinje, vjerovati je, čeka bolja i svjetlija budućnost.-Uistinu Srđan je primjer i čojstva i junaštva i dobrote i plemenitosti i hrabrosti. On je ovdje kod nas i tuga i opomena da se nikad više ne dogodi, ono što se dogodilo, ali i primjer kako se čovjek treba ponijeti i u najtežim momentima u životu-poručuje načelnik Ćuk  Spašeni Bošnjak Alen Glavović Danas živi u Švedskoj, a otac pokojnog Srđana, Rade Aleksić, nerado se prisjeća ovog događaja. Razumljivo, svaki razgovor s novinarima je vraćanje priče, koja je satkana bolom i tugom na 1993. Uspjeli smo tek na kratko telefonski s njim rzgovarati.-Te godine je na Trebinje trebao pasti mrak, ali Srđan je učinio da umjesto mraka, Trbinje grije sunce, ne samo toga dana, nego da ga grije sunce za sva vremena. Ljudi trebaju da shvate to što je Srđan učinio i prihvate kao svoje za sva vremena-poručuje Rade Aleksić. U pokušaju da razgovaram s građanima grada Trebinja o Srđanu i njegovom djelu, u ternutku sam odustao. Naprosto iz razloga što Srđanove ubice još uvijek šetaju gradom, a kakve sam sreće, tko mi je mogao garantirati da neću naletjeti upravo na nekog od njih.I upravo zbog toga jedan od najboljih prijatelj Srđana Aleksića, s kojim sam proveo dobar dio dana dok sam išao tragom ove priče, kaže:-Tebinje, onakvo kakvo je bilo i kakvog smo ga mi znali umrlo je sa Srđanom. Ali ako netko još koji put čuje riječi Srđanovog oca Rade Aleksića, vjerovati je kako nadanje za boljim sutra u Trebinju nije velika obmana.