Kliker.info

Prvi koncert nakon četiri i po mjeseca pauze, bh. hip hoper Edo Maajka, koji godinama živi u Zagrebu, održao je u petak u sarajevskom klubu «Cinemas», bivša «Sloga». U razgovoru za «San», Edo je progovorio o porodičnoj tragediji, prijateljima koji su mu bila najveća podrška, Sarajevu, Tuzli, Zagrebu, o djevojci Lilah, te životu na relaciji Tel Aviv – Zagreb. Kako kaže, protekla četiri mjeseca bila su mu najteža u životu…

– e volim se sjećati tog perioda kada su mi javili za majčinu smrt. Jednostavno, želim zaboraviti šta se, ustvari, desilo. Međutim, onda shvatim da se od toga ne može pobjeći. Bilo mi veoma je teško, baš sam bio pravom u belaju. Nisam znao šta i kako dalje. To je onaj period kada vam se sve sruši u minuti, tako da mi je hiljadu stvari prošlo kroz glavu – govori Maajka za «San».

Najveća energija

Prema riječima vaših prijatelja, imali ste odličan odnos sa majkom. Skoro svake sedmice ste dolazili u Brčko.

– Naravno da sam imao odličan odnos s majkom. Jer, ipak, mama je mama. Svaka mama je svom sinu najdraža i najbolja. Tako je i meni bila moja. No, ona je uvijek, baš uvijek bila ponosna na mene i na moju muziku. Uvijek me je podržavala, radovala se mojim uspjesima. Svaki put kada sam dolazio u Brčko, ona mi je davala snagu da nastavim dalje. Od nje sam crpio najveću energiju.

Mislite li da je prerano nakon četiri i po mjeseca početi repati, zabavljati se?

– Ma, ne. Nekom možda jeste, ali nakon četiri i po mjeseca pauze, ljudima svašta prolazi kroz glavu. Osim toga, moja mama bi bila najsretnija da zna dan njen sin repa u Sarajevu. Muzika je moj život. Svi to dobro znaju. Radim ono što volim i moram nastaviti dalje. I zbog sebe, ali i zbog moje mame.

Ko vam je bio najveća podrška nakon tragedije?

– Na prvom mjestu prijatelji i samo prijatelji. Nema ko me nije zvao, ali i dolazio mi kući u Zagreb da bude sa mnom, da vidi kako sam. Znali su svi kakav sam imao odnos s mamom. Dolazili su mi prijatelji iz Zagreba, Sarajeva, Tuzle, Skoplja, Ljubljane… Da mi nije bilo njih, ne znam kako bih izdržao. Čovjek tek u najgorim situacija vidi koliko mu ko valja u životu. Ja sam uvidio da imam velike prijatelje, koji su tu onda kada vam najviše trebaju. Zbog toga sam sretan.

Šta je s vašom  djevojkom Lilah. Je li ona dolazila iz Izraela?

– Lilah u Zagrebu nije bila već više od pet mjeseci, a ni ja nisam išao u Tel Aviv. Ona radi tamo, ja radim ovamo, nikako da uhvatimo slobodno vrijeme. Nismo se dugo vidjeli, a pravo se volimo i osjećam da je ovo sa njom prava stvar. Međutim, ona ima svoj posao, ima kćerkicu. Teško je sve uskladiti. No, hvala Bogu pa postoje kompjuteri i tako komuniciramo. Nekad se toliko poželimo da plačemo kao djeca. Na svu sreću, za nekoliko dana Lilah dolazi u Zagreb. Već počela kriza hvatati. Znate kako je kad nekoga volite.

Primijeti se da ste naglo smršali. Zbog čega?

– Istina, nema me pola (smijeh). Zaista, smršao sam više od pet kilograma. Možda i više. Sve me ovo pogodilo, a onda imam i gastritis. Uh, to užasno boli. Sad kad naručim ćevape, jedem ih sat vremena. Zagrizem, pa onda napravim pauzu, pa opet tako. Nema više šanse da pojedem dvije porcije ćevapa. Osim toga, ne pijem više. Prestao sam. Bez cigareta ne mogu, ali alkohol dosta utiče na težinu.

Sretan i zadovoljan

Vlasnik ste kafića «No sikiriki» u Zagrebu. Jeste li zadovoljni poslovanjem?

– Zadovoljan jesam. No, od 6. maja na snagu u Hrvatskoj stupa ovaj Zakon o zabrani pušenja na javnom mjestu. Problem je što ja nemam baštu, pa sad kako će se posao razvijati, ne znam. Samo da mi je prva tri mjeseca progurati, onda će sve biti bolje.

Izjavili ste da vam nije bitno kako će vam se karijera razvijati, da uvijek znate način kako da preživite.

– To sam izjavio u svom dokumentarnom filmu «Sevdah o rodama», koji su snimali Hrvati. No, zanima mene moja karijera. Da me ne zanima, ne bih ni nastupao, snimao albume. Međutim, poenta je da se Edo uvijek može snaći, pa makar prodavao čarape na pijaci. Da budem iskren, mene pare na zanimaju. Nisam jedan od onih koji «bale» za velikim parama. Meni je bitno da zaradim za karte, cigara, goriva i odoh ja kući, sretan i zadovoljan.

Moj najbolji album

Kakve su kritike kada je u pitanju novi album. Poznato je da Vi više cijenite kritike od strane prijatelja, nego od vrsnih poznavaoca muzike kojom se bavite?

– To je tačno. U četvratak navečer sam sjedio sa svojim starim prijateljima u jednom sarajevskom lokalu i kažu mi oni: «Edo, nije ti nešto ovaj zadnji album dobar». Ja to cijenim jer kako kažu, malo sam pobjegao od svog stila, od raje, socijale. No, kada mene pitate, «Balkansko, a naše», je po meni, najbolji album. Bitovi su prejaki. Moram i ja malo pobjeći od socijale. U Sarajevu me posmatraju

Niste oduševljeni nastupima u Sarajevu. Zbog čega je to tako?

– Volim ja repati u Sarajevu, volim ja ovu raju, ali publika je posmatračka. Oni dođu na moj koncert da me ocjenju, gledaju šta radim, kako se ponašam. Kažu, da nisam nešto dobar. Odem u Ljubljanu, ljudi polude, skaču sa mnom vesele se. Kažu: «Edo ti si najbolji». U Sarajevu me gledaju k'o da sam kakav narkoman. U Tuzli se osjećam kao kod kuće. Isto je i Zagrebu. Ljudi vole i cijene ono što radim.       (Kliker.info-San)