Kliker.info

Nekadašnji politički analitičar u firmi za politički konsalting Eurasia Group iz New Yorka i finansijski kontrolor NEXE grupe i trenutni direktor Nexe grupe za BiH, član Regionalnog odbora Naše stranke za Sarajevo, za Dane govori o globalnom ekonomskom poretku, njegovom poretku i mjestu BiH u njemu, o bh. građevinskom sektoru, kao i katastrofalnom stanju u gradskim i komunalnim preduzećima u Sarajevu.

Magistrirali ste, još davno, na međunarodnim finansijama, ali ste također proučili mnogo materije kada je u pitanju “stabilnost država”. Eh, sada je jako zanimljivo pronaći vezu između to dvoje. Za BiH se ne može reći da je stabilna i gdje su tu domaći, a gdje vanjski faktori nestabilnosti?

“Vjerovali ili ne, od dvadeset složenih varijabli koje su ulazile u našu metodologiju izračuna stabilnosti država, samo dvije su eksterne: geostrateški položaj i globalizacija. Čak i one su uveliko uslovljene unutrašnjim ponašanjem, kapacitetom za privlačenje pravih ideja, kapitala i robe, sposobnošću stvaranja korisnih koalicija. Naprimjer, NATO je pakt zemalja koje garantuju zaštitu svih članica. Ako uđete u NATO, briga za događaje koji su se desili devedestih godina naglo slabi. Nije iznenađujuće da zemlja koja zna u čemu je dobra, koje su joj snage i slabosti, ko su joj prijatelji, može upravljati svojom sudbinom. Bosna i Hercegovina ne spada u takve zemlje. Ali ne treba se zavaravati kako je vanjski faktor naročito bitan. Puno je bitnije koliko imate radnih mjesta, kakvo vam je ustavno uređenje, da li imate glomaznu i neprohodnu administraciju, da li ste spremni odgovoriti na izazove prirodnih katastrofa, da li je mlada populacija uznemirena. Moramo prestati imenovati vanjske faktore i razne teorije zavjere i preuzeti odgovornost za sve što nam se događa. Kao osoba koja je već napunila 22 godine, tako i BiH sa svoje 22 mora izaći iz začaranog kruga primanja pomoći. Osjećao sam mučninu gledajući naše političare kako trijumfalno reklamiraju iznose koji su im obećani na nedavnoj donatorskoj konferenciji. Ponašaju se kao da su ih zaradili. Stvarno ne znam šta se desilo sa samopoštovanjem tih ljudi.”

Christopher Hill i Andrew Sheng su u svojim tekstovima nedavno iznijeli tvrdnje da svijet tone u sektaštvo i etničko nasilje i da je jedan od uzroka takvih dešavanja tzv. balkanizacija svjetskih finansija. Gdje je u tome mjesto BiH?

“Za vrijeme školovanja i rada u New Yorku, prije 10–12 godina, riječ od koje me je počela boljeti glava bila je “globalizacija”. Poput nekog horoskopa, sve što se dešavalo na svijetu se objašnjavalo tim famoznim pojmom. Uglavnom, jedna od optužbi na račun globalizacije je ujedinjenje svjetskih novčanih tokova na način da velike korporacije djeluju van država. Na taj način, ogromnom moći upravljaju pojedinci koje niko nije izabrao, pa onda ti isti ljudi mogu rušiti države i njihove ekonomske sisteme. Kad im se negdje ne sviđa, pokupe novac i presele na drugi kraj svijeta ostavljajući pustoš iza sebe. Taman kad smo optužili svjetske elite da su globalizirali finansije mimo znanja i volje naroda i država, krećemo sa paranojom da se taj sistem raspada i time izaziva nove svjetske konflikte. Riječ “balkanizacija” od ranih devedesetih opisuje proces suprotan globalizaciji. Hill i Sheng ga koriste preslobodno i površno kada govore o velikim strateškim igrama između Istoka i Zapada.

Dok sam sjedio po raznim predavanjima, redovno sam tražio od predavača da se prestane koristiti termin balkanizacija kao sinonim za destruktivni, negativni proces. Nekad je postojalo britansko carstvo, pa se raspalo. Neka ga zovu britanizacija. Mnogi ljudi to ne znaju, ali u svjetskim tokovima finansija veliki igrači, fondovi i korporacije zarađuju jednako u vrijeme krize kao i u vrijeme napretka. Njima je bitno da postoji kretanje, svejedno da li se radi o usponu ili padu. Svjetske finansije, ako tako nešto postoji, imaju sasvim dovoljno finansijskih uspona i padova na kojima mogu zgrnuti novac i ne treba im rat. Ima jedna stvar kod rata. Možda nije tako teško predvidjeti pobjednika, ali je izrazito teško ocijeniti kada je postratno mjesto dovoljno stabilno za ulaganje. Jedina industrija kojoj treba rat je vojna. Mislim da u ovom trenutku BiH ne predstavlja nikakvu značajku u svjetskim procesima. Mi smo previše mali da bi se neko nama bavio. Jedini način da privučemo pažnju bi bio da opet zaratimo i pošaljemo brdo izbjeglica u EU. Prepušteni smo sami sebi. Ali, na tu prepuštenost sebi samom ja gledam kao na priliku.”

Vi ste dugo radili u građevinskom sektoru BiH. Znamo da je upravo građevinski sektor bio jedan od glavnih uzročnika globalne krize… Kako sada stvari stoje u BiH, šta bi se moralo mijenjati, šta se može raditi bolje? Pripadate maloj Našoj stranci, kakva je, uostalom, njena politika u tom pravcu?

“Vjerovatno mislite na građevinsku ekspanziju i nerealno napuhivanje cijena nekretnina koje smo vidjeli u Americi, ali i Španiji i Grčkoj. Uzrok takvim poremećajima je prije svega jeftini kapital kojim su raspolagale velike banke. Niste mogli biti uspješan bankar i ostvariti debeli milionski godišnji bonus ako niste povlačili ogromne količine novca iz centralnih banaka po mizernim kamatama i zatim taj novac plasirali stanovništvu i firmama. Kad stanovništvu dajete kredit bez pravog obezbjeđenja i po niskim kamatama, prva reakcija je često kupovina stana, drugog stana ili vikendice. Nakon toga ide još jedan novi automobil za lakši obilazak nepotrebnih nekretnina. To je pravi uzrok krize. Neodgovorni bankari. Građevinski sektor u BiH nije drukčiji od bilo kojeg na svijetu. Velike firme ne mogu opstati bez velikih državnih projekata, pa silno lobiraju politiku da gradi što više koridora. Primjer loše sprege građevinskog sektora i države je Hrvatska gdje su pored potrebnih sagradili i pregršt kilometara nepotrebnih autocesta koje sada zjape prazne.

Nadam se da se to neće dogoditi i nama. Svi znamo da je koridor 5C nešto što nam treba, ali svaki kilometar autoceste van koridora je nepotrebno bacanje državnih para u ruke vlasnika građevinskih firmi koje bez tih projekata ne mogu preživjeti. Naši graditelji sada moraju konkurisati na projektima u inostranstvu. Svijet je u prosjeku daleko slabije izgrađen od BiH i posla za građevinare će biti uvijek. Naša stranka nije učestvovala na nivoima vlasti gdje se donose strateške odluke, ali imamo stav i dugo smo se spremali da preuzmemo pozicije na kojima se takve odluke donose. Građevinski sektor ne donosi održiv razvoj i dugoročna radna mjesta. Onog trenutka kad se završi gradnja nekog projekta, autoceste, prestaje potreba za radnicima. Novac treba uložiti u pomoć strateškim industrijskim granama koje će graditi proizvodne pogone i zaposliti radnike na 50, a ne pet godina.”

U Našoj stranci ste u sektoru komunalnih politika. Svi znamo sa kakvim se problemima suočava najprije glavni grad Sarajevo. Šta Naša stranka u tom smislu predlaže da je izvodljivo? Kako srediti javni prijevoz, kako popraviti vodovod, kako na sve to djelovati ukoliko se ima samo djelić vlasti? Kakve uopšte rezultate i zašto očekujete?

“Prije svega, mislim da većina stanovnika Sarajeva nije svjesna u kakvoj situaciji se nalazi komunalna privreda. Po nekim procjenama, u proteklih deset godina izgubili smo milijardu maraka na poslovne gubitke, budžetske transfere i kamate za kredite kako bi održali ovakve firme u životu. I pored toga, mi i dalje svakodnevno očekujemo potpuni kolaps Grasa, Vodovoda, Toplana i ZOI-ja ’84. Mnogi su skeptični po pitanju da li je izvodljivo sprovesti neophodna rješenja. Sve je izvodljivo ako postoji politička volja i budemo nakon izbora imali partnere sa kojima se može napraviti dogovor i krenuti u reformu temelja. Mi smo bili toliko nesretni da su Kantonom Sarajevo u proteklih nekoliko mandata vladale koalicije potpuno nezainteresovane za rješavanje nagomilanih problema. Njihova jedina zajednička osobina je disciplina guranja problema pod tepih. Postoji nekoliko scenarija progresivnog djelovanja u Kantonu. Najbolje bi bilo kada bi se nekoliko stranaka okupilo oko unaprijed dogovorenih principa i formirale vladu. Mi bismo rado ušli u takvu vladu i pokazali šta znamo.

Drugi scenarij je djelovanje iz opozicije. Ako imate tri ili četiri poslanika od 35, vi možete biti vrlo glasni i podići svijest javnosti o gorućim problemima. Djelovati iz opozicije je bolje nego učestvovati u vlasti koja nema ambiciju. Mi smo jedina stranka koja je već dva puta odbila ulazak u loše, neprincipijelne kantonalne koalicije i živi smo dokaz da nismo svi isti. Također, nas zovu “malom strankom” iako, objektivno gledajući, imamo sposobnije kadrove i ozbiljnije programe od “velikih stranaka”. Treba se zapitati po čemu su te “velike stranke” ustvari velike. Kad govorimo o konkretnim rješenjima, imamo spremne politike za sarajevski komunalni sektor. U najkraćem, vjerujemo da Gras može ozdraviti ako se skoncentriše na svoju prednost, a to je posjedovanje infrastrukture za tramvajski i trolejbuski saobraćaj. Kada taj zdravi dio firme zaživi, može se govoriti o povratku dominacije u autobuskom saobraćaju. Do tog trenutka, logično je da građanima obezbijedimo prijevoz kroz izdavanje linija u koncesiju privatnim prijevoznicima. Vjerujemo da Vodovod može puno bolje skoncentrisati svoje napore na otklanjanju gubitaka u mreži koji dostižu do 70 posto, zbog kojih firma svake godine pravi gubitak od 30 miliona KM. Vjerujemo da ZOI ’84 uz malo napredniju viziju kroz javno-privatno partnerstvo može postati generator razvoja masovnog turizma i sporta u Kantonu Sarajevo.”

Nedavno su se dogodili i protesti radnika ZOI-ja, Gras je stalno u stanju štrajka, šta u ovom slučaju raditi konkretno? Neki spominju otpuštanja, a gdje onda sa tolikim ljudima?

“Radnici po definiciji ne mogu biti krivi ako je upravljanje firmom loše. Zato se zovu radnici, a ne direktori ili ministri. Imam zamjerku na sindikate ovih firmi koji su šutjeli kad su prethodni direktori gomilali radnu snagu, a znali su da novi radnici nisu potrebni. Direktori i sindikati su pretpostavljali da će svi gubici biti pokriveni iz budžeta. Nisu ni sanjali da će doći dan kada nestane para. Taj dan je došao, a direktori su odjednom iščezli. Sada niko ne želi da bude direktor ovih firmi, a prije nekoliko godina to su bile najprestižnije pozicije u stranačkoj podjeli plijena. Ako gledate sa poslovne strane, jedino moguće rješenje je stečaj. Ne govorim o stečaju iz naše kriminalne privatizacije kada su firme rušene da bi se jeftinije prodale namještenim kupcima. Govorim o zaštiti ovih strateških firmi od propasti. Stečajem bi zamrznuli obaveze prema bankama, poslali višak radnika na biro i pokrenuli zdravi dio firme. Kada taj dio stane na noge, onda se ide u širenje i povratak starom broju radnika. Mi već dugo navodimo kako je za Gras stečaj jedino rješenje. Odnedavno, tačnije, od kako je Salko Hasanefendić u ZOI ’84 u rekordnom roku primio 100 ljudi i tako opteretio firmu za dodatna dva miliona KM godišnje, taj scenarij je sve izvjesniji i za ovu firmu. Vi sada imate vrlo nezgodnu dilemu. Da li otpustiti stotine radnika kako bi oni koji ostanu na poslu mogli preživjeti i primati platu? Ili ćete zadržavati ovakvo stanje daljim zaduživanjem kod komercijalnih banaka, kupujući još malo vremena do sljedećih izbora, i prepustiti problem drugome? Odgovor je jasan ako vas nije strah za glasove, već vam je cilj popraviti nešto što je već dugo pokvareno.”

Vratimo se, ugrubo, Bosni i Hercegovini. Kakve su Vaše prognoze kada su u pitanju naredni izbori, ako izuzmemo rezultate koje mislite da će ostvariti Naša stranka?

“Ako izuzmemo rezultat koji će napraviti Naša stranka, dobićemo krnju sliku. Ali, ako već moram dati takav odgovor, rezultat narednih izbora će zavisiti isključivo od procenta izlaznosti na izbore. Nove ljude ćemo izabrati samo ako poraste izlaznost na izborima. Većina stranaka koje govore kako će napraviti dobar rezultat se nada kako će izlaznost biti niska, jer računaju na disciplinovano glasačko tijelo, na ljude kojima su dali poslove u državnim institucijama i firmama, i koje drže u šaci. Svi koji žele promjene moraju izaći, i ako se to desi, BiH ima jako dobru perspektivu. Nema brzih i laganih rješenja i sretan sam zbog činjenice da je sve veći broj ljudi koji znaju da izlaz iz rupe koju su nam prethodne vlasti iskopale nije ni brz ni lagan. Kad upadnete u rupu, prvo morate prestati kopati. Nakon toga možete početi dugu i mukotrpnu gradnju stepenica prema izlazu, koji nije dalek kao što se čini.”

Vuk Bačanović (BH Dani)