hamburger-icon

Kliker.info

Dževad Hodžić : Zašto uglavnom šutimo pred strašnim stvarima?

Dževad Hodžić : Zašto uglavnom šutimo pred strašnim stvarima?

25 Avgusta
04:47 2013
Piše : Dževad Hodžić (Oslobođenje)

Ovih dana mediji u Bosni i Hercegovini i regionu objavili su strašnu snimku iz općine Bratunac u kojoj, na proslavi vjerskog blagdana svetih mučenika Makaveja, malo i veliko, muško i žensko igraju kolo uz pjesmu "Oj, Pazaru, novi Vukovaru, oj, Sjenice, nova Srebrenice". Kažu da se ta pjesma redovno pjeva na mnogim krsnim slavama, dernecima i svadbama u Republici Srpskoj. Reklo bi se, na takvim narodnim veseljima, po dobrom starom običaju, malo se više popije, pa… Pa se može zaključiti starom narodnom izrekom: Što trijezan misli, to pijan govori.

Ali, ljudi! Gotovo da, zaista, zvuči zlokobno i zaprepašćujuće u svojoj nijemosti i gluhosti kojom u našoj javnosti, u našem političkom životu, u našim ušima i srcima, u našoj posvemašnjoj ravnodušnosti, kada potpredsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Ramiz Salkić u vezi s incidentom u Bratuncu kaže kako to što neko pjeva o Novom Pazaru kao novom Vukovaru i Sjenici kao novoj Srebrenici ni Bošnjacima u Podrinju, a ni tamošnjim vlastima, nije ništa novo i nepoznato i kako je to redovna i česta pojava na svim skupovima, bilo da je riječ o seoskom vašaru, utakmici, nekakvoj priredbi, proslavljanju vjerskih praznika ili porodičnoj slavi.

Evo pitanje za sve naše medije, printane i elektronske, javne i privatne servise, za naše intelektualce, političare, za naše novinare, za sve nas: Zašto uglavnom šutimo pred ovakvim strašnim stvarima? Ovih smo dana reagirali kada je jedna (anonimna) osoba zaprijetila jednom građaninu ove zemlje, uglednom intelektualcu. I neka smo, jer smo to trebali i morali učiniti. Da ne bih bio pogrešno shvaćen kako sada relativiziram težinu i opasnost takve prijetnje, i ako to nešto znači, i sam sam tu prijetnju javno osudio i izrazio svoju zabrinutost. Ali, na snimcima iz Bratunca, a prema tvrdnjama gospodina Ramiza Salkića, javno se prijeti klanjem i ubijanjem cijelom jednom narodu. Gdje su naši mediji, gdje su naši novinari, gdje su izjave političara, gdje su radmanovići, dodici, gdje su predstavnici Pravoslavne crkve???

I zamislite, upravo dok ispisujem ove redove, ovdje, na ovom mjestu u kolumni prekida me telefon. Dobivam poziv s jedne od naših televizija da se očitujem o hutbi hafiza Safveta Halilovića, za koju znam i o kojoj imam negativan stav i koja, prema mom mišljenju, treba biti povod Islamskoj zajednici da poduzme neke odgovorne korake u cilju onemogućavanja (zlo)upotrebe hutbe za polemička i proizvoljna unutarmuslimanska i bilo koja huškačka razračunavanja. (Ali, neću o tome sada.) Novinaru sa spomenute televizije odgovaram, s namjerom da u mojoj reakciji prepozna duboku pogođenost, kako sada ne mogu ništa o tome govoriti jer sam usred zaprepaštenosti pred prijetnjama iz Bratunca i Republike Srpske, pomislivši naivno, priznajem, da ću mog sagovornika na telefonu potaknuti da i sam razmisli da bi prije taj snimak iz Bratunca trebao biti tema za njega, za njegovu televiziju i za sve nas, ali, on mrtav hladan, kao da mu govorim o lanjskom snijegu, ne haviza – kakav Bratunac, kakav Novi Pazar i Sjenica, kakvi bakrači – nego mi s ljutnjom povrijeđeno zahvaljuje na mojoj nesusretljivosti.

Ili, možda, prijetnje u desetercu cijelom jednom narodu nisu medijski relevantne po onom pravilu po kojem nije vijest kad pas ujede čovjeka, nego čovjek psa. Da li je, naime, riječ o tome da takve prijetnje nisu vijest jer "ni Bošnjacima u Podrinju, a ni tamošnjim vlastima, nije ništa novo i nepoznato" i kako je to redovna i česta pojava na svim skupovima da se Bošnjacima prijeti, da ih se omalovažava i vrijeđa, da se najavljuje novi Vukovar i Srebrenica, novi masovni zločini i genocid.

A, da, možda prijetnje Bošnjacima, snimljene u Bratuncu i objavljene ovih dana na internetu, promiču pažnji naše kulturne elite jer se ova nalazi na crvenom tepihu SFF-a u Sarajevu. Stoga predlažem da u neki nadrealističko-dokumentaristički program amaterskog filma gospodin Purivatra vanredno uključi uradak iz Vlasenice. Znam da na SFF-u ima mnogo dobrih filmova, da se razgovara o mnogo važnijih tema. Ali, ako bismo uključili i ovaj snimak iz Bratunca, možda u neki program koji se bavi ekološkom zaštitom ugroženih vrsta, možda bismo anticipirali budućnost. A možda bi se onda na crvenom tepihu pojavio i režiser Emir Kusturica.

A od predsjednika Republike Srbije gospodina Tomislava Nikolića se sada očekuje da  povodom emitiranih i dokumentovanih prijetnji iz Bosne i Hercegovine genocidom u Sjenici i Novom Pazaru prema Predsjedništvu Bosne i Hercegovine uputi neku vrstu protestne note, jer se iz naše zemlje prijeti genocidom, odnosno zločinom velikih razmjera (toliko priznaje Nikolić) gradovima i građanima u njegovoj državi. Svaka bi to država učinila kada bi se iz susjedne države njenim gradovima i građanima prijetilo Vukovarom ili Srebrenicom.

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku