Dr. Esad Boškailo : Bojim se za zdravlje naroda u BiH (VIDEO)
-Ako Bosanci i Hercegovci ne shvate da moraju mijenjati ovakav sistem vladanja njima, oni idu dalje u jedno stanje iz kojega je vrlo teško izići. Te posljedice koje donosi ovakvo stresno društvo, odražavaju se i odrazit će se na fizičko zdravlje.
Dakle, svaki stres, ovo je već moja nauka, mora, ako se ne riješi, izazvati promjene na fizičkom zdravlju. Većinom je tu visok pritisak, artritis, upala zglobova, imunološka i srčana oboljenja. Mene je toga strah-,ističe u razgovoru sa Amerom Pašić, glavnom urednicom portala Moja BiH, dr. Esad Boškailo, ugledni ljekar iz Počitelja sa američkom adresom.
Danas razgovaramo s jednim poznatim ljekarom iz Arizone, ali koji je rođen u Počitelju. Riječ je o gospodinu Esadu Boškailu. Nikad nisam upoznala nekoga ko je iz Počitelja. Vi ste prva osoba…
– Da, dolazim iz tog lijepog, starog grada i tamo sam živio do 1994. godine. U toku rata bio sam preko godinu u hercegovačkim logorima. Zatim sam preseljen u Ameriku gdje sam nastavio svoju edukaciju, život, školovanje i trenutno radim kao profesor na Medicinskom fakultetu u Arizoni.
Koliko često dolazite u Bosnu i Hercegovinu?
– Svake godine.
Niste izgubili naglasak?
– Pa možda malo. U kući govorimo bosanski jezik. Volim pisati, čitati, volim jezik i našu literaturu, tako da kada dođem u BiH, jedan od mojih zadataka je ne miješati dva jezika. Kada govorim bosanski, govorim bosanski. Kada govorim engleski, onda govorim engleski.
Je li Vam bilo teško naviknuti se na život u Americi nakon godina provedenih u Bosni i Hercegovini i svega onoga što ste rekli da se dešavalo?
– Da sam otišao da nešto probam, da nešto napravim u životu, vjerojatno bi mi bilo teže. Otišao sam zato što sam morao. Prognanik sam i u toj situaciji kada čovjek mora nešto da uradi, sve se može. Bilo je teško, naravno. Očito je bilo izvodljivo. Ne žalim za tim nekim vremenima. Jedan dio mog života bio je jedan proces koji je nastavljen, što sam želio…
Sada ste upravo potvrdili ono što za Vas kažu: nevjerovatno pozitivan bez obzira na sve…
– Pa jest, zato što jedan od glavnih elemenata u procesu šta čovjek treba da radi je odluka da se to uradi. Motiv. Naš motiv je bio jak. Nama su sve oduzeli i onda je taj motiv bio nenormalno jakog intenziteta, što nam je davalo snagu da uspijemo. Ovaj drugi bio je bosanski inat. Mi smo htjeli da napravimo nešto što su nam oduzeli, da to povratimo, da pokažemo kako smo mi jedan fini narod koji može postići dosta toga ako mu se naprave uslovi.
Kažete da smo htjeli. A jesmo li uspjeli da napravimo takvu sliku o sebi u svijetu?
– Jesmo. U svakoj američkoj državi postoje neobično uspješni ljudi iz Bosne i Hercegovine. Profesionalci u kulturi, u privatnim biznisima, politici, umjetnosti, sportu… Ne postoji grad u Americi koji nije obilježen Bosancima.
Družite li se Vi s Bosancima i Hercegovcima u Americi?
– Naravno, družimo se privatno, preko različitih manifestacija. Često putujem u bosanske zajednice na pozive da održim neko predavanje. Obično volim pričati o zdravlju, volim držati predavanja o psihologiji. Da pomognem ljudima kojima je još teško. Onda imamo Dan državnosti, Dan nezavisnosti, Dane Bošnjaka u Sjevernoj Americi. Tako da se viđamo vrlo često.
Kvalitetno ste organizovani, mislim na ta druženja unutar bosanskohercegovačkih krugova. Koliko, ustvari, jedan čovjek može da ima slobodnog vremena u Americi?
– Može. Mi jesmo zauzeti, ali radi se o motivaciji. Mislim da je ona u našoj kulturi jedna odluka da hoćeš nešto da uradiš. Bez te odluke ne postoji ništa što čovjek može da uradi. Hoću da to uradim, mogu, probam i onda ću uraditi. Ako sjediš i ništa ne radiš, nema nekih rezultata.
S obzirom na to da već dugo ne živite ovdje, ali redovno dolazite, zanima me koliko smo se promijenili unazad deset do 15 godina? Vidite li promjene i na čemu moramo intenzivnije raditi?
– Vidim promjene. Postoje okovi društveno-političkog sistema koji ne dozvoljavaju mladim ljudima da iskažu one svoje mogućnosti koje su im date rođenjem, naukom, učenjem i zalaganjem. Ne dozvoljavaju im. I tom jednom društvu, ako se nešto ne promijeni u ovom sistemu, neće biti dobro. Ne govorim o mogućim neredima i sukobima. Neće biti dobro za psihu ljudi. Ljudi su ovdje u jednoj situaciji koja se zove “naučena bespomoćnost”. To se najbolje objašnjava testom sa životinje koje su stavljene u kavez, šokirane, one su probale da pobjegnu. Šokirane ponovno strujom pokušale su isto, ali ne mogu jer su zaključane. Četvrti dan taj se kavez skroz otvorio, šokirana životinja leži. Znači, to je trenutno stanje Bosne i Hercegovine.
Zbog toga ljudi ne učestvuju u promjenama koje su neophodne jer misle da se ništa ne može promijeniti. Sve što je napravljeno može se promijeniti. Ako ne valja, mora da se promijeni. Ako Bosanci i Hercegovci ne shvate da moraju mijenjati ovakav sistem vladanja njima, oni idu dalje u jedno stanje iz kojega je vrlo teško izići. Te posljedice koje donosi ovakvo stresno društvo, odražavaju se i odrazit će se na fizičko zdravlje. Dakle, svaki stres, ovo je već moja nauka, mora, ako se ne riješi, izazvati promjene na fizičkom zdravlju. Većinom je tu visok pritisak, artritis, upala zglobova, imunološka i srčana oboljenja. Mene je toga strah.
Dakle, moramo se probuditi. Hvala Vam na vremenu koje ste izdvojili.
){kind=link}
Komentari