Kliker.info

Emina Dervišević je 2022. godinu je nagradjena sa „Young achiever Award” u konkurenciji od 500 mladih istraživača. Riječ je o Internacionalnoj nagradi za najuspješnijeg mladog naučnika i naučnicu, koju dodjeljuje Centar za Internacionalna istraživanja i razvoj nauke. Kriteriji za ovu nagradu su da je neko doktor nauka mlađi od 35 godina, te da je provedeno originalno istraživanje, uz osebujnu biografiju i bibliografiju. Aplikacija se ticala otkrivanja novih biomarkera u praksi sudske medicine.

Dobila je i „The Researcher of the Year Award” Republike Turske, a potom „European Award in Medicine“ u maju 2023.

„Ova potonja nagrada će mi biti dodjeljena krajem novembra u Parizu za najreprezentativnije rezultate u polju sudske medicine, za nove ideje i pothvate, za uvođenje eksperimentalnog modela u praksu.“, kazala je dr. Dervišević.

Ipak priznaje da joj je najdublje emocije probudila nagrada „Best poster presentation“ sa 28. Konferencije u Italiji jer je došla od uvaženih forenzičkih eksperata Alpe-Adria-Panonia prostora, koji su tim putem uručili nagradu Nauci i eksperimentalnim istraživanjima na forenzičkom polju.

Tema nagrađenog postera je bio „Zub i Kost kao nove dijagnostičke procedure za determinaciju smrti kod utapanja“, kao uvod u nove aspekte forenzičke prakse.

„Ovo je samo početno istraživanje koje nas vodi u smjeru optimizacije testova i uzorkovanja u slučajevima nerazjašnjene etiologije, kada nemamo na obdukciji očuvanih mekotkivnih struktura, a zub i kost dostupni materijali za dijagnozu uzroka smrti uz standardizirane nespecifične nalaze kada nemamo organe za mikro i makroanalizu“, objasnila je dr. Dervišević.

Svaki mladi ljekar treba provesti vrijeme s pacijentima

Priznaje je i kako joj je u karijeri bio bitan rad sa pacijentima, u porodičnoj medicini.

„Smatram da taj dio procesa ‘kako postati dobar ljekar’ svaki mladi kolega treba proći pa tek onda odlučiti šta dalje. Nakon trogodišnjeg rada u porodicnoj medicini, prijavila sam se na konkurs za izbor u zvanje asistenta na katedri za sudsku medicinu koji je objavljen 2017. godine i bila primljena. Odlučila sam se za ovu specijalizaciju jer je sudska medicina vrlo specifična i zahtijeva veliko znanje, ne može je svako raditi upravo zbog specifikuma i okolnosti s kojima se susrećete. Ona zahtijeva ozbiljnost, principijelnost, elokventnost, koncentraciju i ono što je učinilo meni posebnom je to što nikad ne znate kakav vas dan čeka, i nijedan nije isti“, kazala je Dervišević.

Svrha sudske medicine je pružanje pomoći pravnoj struci, kako bi se u sudskom postupku, bio on kazneni ili građanski, uspješno riješili problemi medicinske naravi. Sudska medicina obuhvata vještačenja za sudske potrebe u slučajevima krvnih delikata, saobraćajnih nesreća, pri utvrđivanju očinstva i u pitanjima naknade neimovinske štete.

„Sudska medicina je važna u utvrđivanju razlike prirodne od nasilne smrti. U okviru sudske medicine provodi se i identifikacija leševa, u pojedinačnom smrtnom slučaju ili u smrtnim slučajevima pri masovnim katastrofam. Dakle, svaki dan je kao ‘Surprise’“, dodaje.

Nauka u BiH pati od nedostatka fondova za rad

Nažalost, i ona se, kao i mnogi drugi mladi naučnici u BiH, bori s nedostatkom sredstava za rad.

„Nauka i u Bosni i Hercegovini, živi po principu ‘Izvuci maksimum iz dostupnih resursa’. Moram da kažem da smo kao mali tim, kolege i ja, upravo entuzijasti sa mnoštvom ideja, odnoseći se prema njima kao prema ‘platonskoj ljubavi’, u nadi da će sredstva postati dostupna u svakom trenutku, bar jednog dana“, dodala je.

Ona smatra kako bi naučno-istraživačkom rau u BiH pomoglo osnivanje fonda iz kojeg će se finansirati velike ideje jer postoje i Javni pozivi, ali nisu dovoljni jer se događaju jednom godišnje. Potrebna je dostupnost nekog ad hoc fonda ili fonda u kojem su prijave otvorene tokom cijele godine. Jako je teško naučnicima predvidjeti kada će im se javiti neki trošak ili potreba za finansiranjem, a tu je i potreba za finansiranjem odlazaka kako na stručna usavršavanja, tako i na konferencije, koje često imaju visoke cijene kotizacija, smještaja i putovanja.

„Od Institucija do sada bih izdvojila podršku od strane Međunarodnog komiteta Crvenog Križa te Federalnog Ministarstva obrazovanja i nauke. Neko ko može, želi i ima pregršt ideja, nema dostupna sredstva koja će biti vjetar u leđa za dalje“, kazala je, dodavši: „Naša zemlja ima bogatu naučnu infrastrukturu, ali mladi odustaju od istraživanja jer moraju lično finansirati mnogo toga. Prestrašno, zar ne? Odlaske na kongrese, konferencije, očitanja, publikacije, plaćamo iz vlastitih izvora finansiranja“.

„Cilj treba da uvijek bude visok, jer se u istraživanja resursno i intelektualno jako mnogo ulaže, čekaju se dugo rezultati i publikovanje koje u prosjeku traje oko godinu dana, pa cilj vodilja trebaju da budu i jesu visoko impaktirani radovi. Također smatram da pripadajući fakulteti i Univerziteti trebaju više obavještavati javnost i dati na uvid rezultate svojih kolega i uposlenika“, ističe dr. Emina Dervišević.

Podrška porodice, ali i kolega

Njeni planovi za dalje su da završi specijalizaciju i nastavi davati koliko može za sveopći prosperitet.

„Želim razvijati naučno-stručnu strukturu onako kako priliči doktoru medicinskih nauka, biti kreator, moderator, entuzijasta, sanjar, involvator, kolaborator. Nastaviti sa Međunarodnom suradnjom, aplicirati na Grantove za razmjene i edukacije. U edukaciji je ključ, a u znanju moć. Red rad i disciplina jer na kraju priče, kornjača je stigla do cilja.“, kazala je.

„Moja najveća podrška jeste moja porodica, oni su moj balans i moja sveopća sreća. Naravno podrška dolazi od strane tima kolega, mentora koji ohrabruju za dalje korake za neko bolje sutra. I hvala im za strpljenje i za aktivan rad i koautorstvo u istraživanju i pisanju, jer priznajem, nije jednostavno sa mnom izaći na kraj“, za kraj je rekla dr. Emina Dervišević.

Jelena Kalinić (Glas Amerike)