hamburger-icon

Kliker.info

Dodik vrijeđao članove CIK-a BiH: “Samo fukara od Srbina može da glasa za poništenje izbora u Srebrenici” (Video)

Dodik vrijeđao članove CIK-a BiH: “Samo fukara od Srbina može da glasa za poništenje izbora u Srebrenici” (Video)

22 Januara
04:38 2021

Član Predsjedništva BiH i predsjednik Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorad Dodik vrijeđao je članove Centralne izborne komisije BiH (CIK BIH) iz reda srpskog naroda Vanju Bjelicu Prutinu i Jovana Kalabu, rekavši da “samo fukara od Srbina može da glasa za poništenje izbora u Srebrenici”.

“U Srebrenici su poništili srpska biračka mjesta, a potvrdili Bošnjačka. Znate kakva morate da budete fukara od Srbina da to uradite. To je dokaz političkog poltronstva i ništa drugo”, rekao je Dodik novinarima u Doboju, prenijela je Beta.

Dodik je za Bjelicu Prutinu rekao da je “gospođa koja se predstavlja kao da je predstavnica srpskog naroda, a bila je ili je još udata za muslimana Bošnjaka u Sarajevu. Neko će reći kakve to ima veze. Ma nemojte!”, rekao je Dodik.

Dodik je osudio današnju odluku CIK-a BiH da zbog izbornih nepravilnosti poništi izbore u Srebrenici i Doboju, i optužio da CIK “nije izabran u skladu sa zakonom i da je donosio nezakonite odluke”.

Po njegovim tvrdnjama, poništeni su izbori samo na srpskim biračkim mjestima, ali ne u većinski bošnjačkim.

Povodom odluke CIK BiH o poništenju izbora u Srebrenici i Doboju, Dodik tvrdi da se radi o “izdaji” lidera SDS-a i PDP-a, Mirka Šarovića i Branislava Borenovića, i o njihovom dogovoru s Bošnjacima “u funkciji bošnjačke politike u Sarajevu koja želi da kreira odnose”.

“Građani Doboja i Srebrenice nisu imali isti tretman kao ostali. Dakle, SDS, PDP, Šarović, Borenović i njihovi vajni stručnjaci iz CIK-a, koji se hvale bez dokaza, odlučili su da naprave dogovor s Bošnjacima. Šarović i Borenović su problematizovali izbore u Doboju, a Bošnjaci u Srebrenici”, rekao je Dodik.

Dodik je najavio da će se SNSD žaliti Sudu BiH, a najavio je i mogućnost bojkota opštih izbora 2022. godine.

“SNSD će početi aktivnosti da bojkotuje i onemogući izbore u Republici Srpskoj 2022. godine. Ovo nisu fer i zakoniti izbori, nećemo da učestvujemo u takvim izvorima”, rekao je on.

CIK – sproveden je složen dokazni postupak

Centralna izborna komisija BiH odlučila je danas da zbog izbornih nepravilnosti poništi izbore u Srebrenici i Doboju, održane 15. novembra.

Reklama
 

CIK BiH je odlučila da izbore u Srebrenici poništi na 26 redovnih biračkih mjesta i dva biračka mjesta u odsustvu.

Takodjer je odlučeno da se ponište izbori na 89 redovnih biračkih mjesta u Doboju.

Utvrđeno je da je tokom glasanja u Srebrenci bilo nevažećih dokumenata, prebacivanja glasačkih listića, glasanja jedne osobe više puta, nuđenja novca biračima da ne prisustvuju glasanju, omogućavanja glasanja bez dokumenata.

U Doboju je izborni proces bio netransparentan, a predstavnici vladajućih stranke onemogućili su prisustvo glasanju posmatračima opozicionih partija.

Članica CIK-a Vanja Bjelica-Prutina izjavila je prije glasanja da će podržati prijedlog za poništenje izbora u Srebrenici bez obzira na to što je bila izložena pritiscima još od kada je podržala odluku da se utvrdi stanje u Srebrenici.

“Bila pod pritiskom ili ne, djelovat ću u okviru zakona sve dok sjedim ovdje. Neću pružati alibi nikome ko je prekršio odredbe zakona. Bilo je dosta nestrpljenja, ali sproveden je poseban, složen dokazni postupak”, rekla je Bjelica Prutina, prenosi Beta.

Opozicione stranke pozdravile poništenje izbora

U međuvremenu predstavnici opozicionih stranaka u bh. entitetu Republika Srpska ocijenili su da su na lokalnim izborima 15. novembra u Doboju ukradeni glasovi i da je sasvim opravdana odluka Centralne izbore komisije BiH da poništi izbore u tom gradu.

“U Doboju je 15. novembra ukradena biračka volja građana i to jasno i glasno kažemo. Nikakvo pravo nema da morališe onaj koji je u kontinuitetu krao izbornu volju građana, kupovao poslanike, onaj koji trguje ikonama i koji koristi takav riječnik koji je ponižavajući za (Milorada Dodika) člana Predsedništva BiH iz Republike Srpske”, rekao je predsjednik Srpske demokratske stranke (SDS) Mirko Šarović na konferenciji za medije u Doboju.

On je istakao da je najmanje što se moglo desiti da se izbori u Doboju ponove.

“Ali mi nećemo stati na tome, već ćemo tražiti da se kazne svi koji su učestvovali u izbornim prevarama. U Doboju praktično nije bilo izbora 15. novembra, nego proces prevare. Ovo je važan dan za demokratiju i vraćanje povjerenja u izborni proces u ovoj zemlji”, naveo je Šarović.

Predsjednik Partije demokratskog progresa (PDP) Branislav Borenović izjavio je da je “sasvim logična i opravdana odluka o poništavanju izbora u Doboju, s ozbirom na to da su utvrđene velike nepravilnosti, pa čak i da su krivotvoreni brojni potpisi birača”.

On je dodao da odluka CIK-a može biti prekretnica u daljem sprovođenju izbornog procesa.

“Vrijeme je da se konačno uspostavi red i pravila, da se stane na kraj kabadahijama i kradljivcima izborne volje naroda”, kazao je Borenović.

Prema njegovim riječima, sudeći po burnoj reakciji Milorada Dodika, upravo je Dodik “sa svojom ekipom organizator svih manipulativnih i prevarantskih radnji tokom izbora 15. novembra”.

Komentarišući odluku CIK-a u vezi sa poništenjem izbora u Srebrenici, Borenović je rekao da mu se ne dopada što su i u tom gradu poništeni izbori, dodavši da “ni po obimu i karakteru nije bilo izbornih manipulacija kao u Doboju”.

“Mislim da ove dvije odluke nije trebalo povezivati, ali odluka je donijeta i treba sačekati pravosnažnost”, naglasio je on.

(Kliker.info-AJB)

 

Podijeli

4 0 komentara

  1. FAJTER
    FAJTER 22 Januara, 12:41

    DODIK JE BLAG U OCJENI JER SU TI ČLANOVI CIK-a NE FUKARE VEĆ NAJOBIČNIJA GOVNA I SARAJEVSKI PITARI KOJI ZA GOBELJICU PITE LAJU NA SVOJ SRPSKI NAROD,JOŠ AKO PRIMA OBREZANI MILOKLIZ ONDA NE SAMO DA LAJE VEĆ I UJEDA.

    Odgovori
  2. PRAVA ISTINA
    PRAVA ISTINA 23 Januara, 04:54

    Bosnu i Hercegovinu nisu uspjeli podijeliti i uništiti srpsko-hrvatskim sporazumima:

    Cvetković – Maček 1939. godine,

    Stojadinović – Pavelić 1954. godine,

    Milošević – Tuđman 1991. godine,

    Karadžić – Boban 1992. godine.

    Neće u tome uspjeti ni najnoviji sljedbenici zločinačke politike podjele države Bosne i Hercegovine Milorad Dodik (SNSD) i Dragan Čović (HDZ) i njihovi mentori u Beogradu i Zagrebu.

    Odgovori
  3. PRAVA ISTINA
    PRAVA ISTINA 23 Januara, 04:57

    SRBIJA I HRVATSKA I DALJE NEODUSTAJU OD PODJELE BiH U CEMU IM POMAZU PRAVOSLAVNA I KATOLICKA CRKVA

    SRBIJA I HRVATSKA I DALJE NEODUSTAJU OD PODJELE BiH
    Evropski sud za ljudska prava je pojam “konstitutivni narodi” dezavuirao kao rezultat genocida i etničkog iskorjenjivanja, ali je nametnut od beogradsko-zagrebačkih pregovarača kao uslov da bi se postigao mir.
    Piše: prof.dr. Senadin Lavić
    U Bosni se planski krivotvore značenja riječi ili dokumenata, što je znak bahate samovolje i neodgovornosti pojedinaca i političkih oligarhija. Umjesto sekularnog obrazovanja djeca se zamlaćuju religijskim doktrinama kao da se radi o vrhunskim naučnim objašnjenjima pojava i procesa u društvu i prirodi. Uništavanje sekularnog društva vodi u mitologiziranje ljudskog života i zaostajanje za naprednim i razvijenim društvima Evrope. U Bosni, Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj danas je na djelu etno-klerikalna hegemonija i dominacija nad sviješću ljudi koja je odgovorna za zaostajanje i kulturni krah ljudskih zajednica. Sveštenici predvode militarne hegemonijske projekte i kriju se iza narativa o Bogu, poslanicima, Svetim tekstovima, povijesnim predanjima i tako redom. Oni doprinose mitu o liderima ili “vođama naroda” koji herojski vode “balkanska plemena” iz rata u mir i natrag.
    Svi narativi o velikim “vođama naroda” su lažne konstrukcije političkih oligarhija koje su proizašle iz rata kao pobjednici na nekoj teritoriji države Bosne. Razorna etnoteritorijalizacija, kao tajna šifra pljačkaške tranzicije na bosanskom prostoru, i rata za bosanske teritorije, postaje smisao politike “etničkog predstavljanja” i “legitimnih predstavnika naroda”. Zato i dalje divljaju notorni autokrati i vode svoje narode u začaranom krugu zaostalosti i odbacivanja liberalne demokratije!
    Tri sporna instrumenta antibosanske politike su narativi o “konsocijaciji”, “legitimnim predstavnicima” i “konstitutivnim narodima”. To su tri antibosanske mantre koje zaluđuju građane Bosne, varaju ih i služe antibosanskim projektima. Iz “brige” za Hrvate i Srbe u Bosni, koju vode Zagreb i Beograd, proizlazi sav problem u Bosni. Stvar je sasvim jednostavna, Srbija i Hrvatska ne trebaju rješavati pitanja koja se tiču Bosne i Hercegovine i njezinog naroda. To posljedično vodi etničko-religijskom homogeniziranju Bošnjaka i onda se sve svodi na “plemensko” razračunavanje i nestvarnu priču o tzv. “bosanskom tronošcu” koji suštinski poništava sve bosansko. SH-partneri planski provociraju takvo stanje i samo u etničko-religijskoj prepirci imaju mogućnost da nameću dijeljenje teritorije Bosne! Bošnjačka naivnost i neodgovornost prema državi osigurava da se SH-dogovor oko etnoteritorijalizacije državnog prostora obnavlja neprestano. Bošnjaci i dalje misle da preko etničkog predstavljanja i religijskih naracija mogu braniti bosanski politički interes. U zadnjih trideset godina misleće glave bošnjačkog elementa u bosanskoj političkoj orbiti bile su teološke provenijencije, dakle, vrlo spornog razumijevanja političkih procesa koji su zahtijevale moderna znanja iz politike i organizacije državnog sistema. Stoga je nametnuta etno-religijska konsocijacija postala samoubilački instrument Bosne kroz tri instalirane podrivajuće totalitarne etnopolitike. Naracija o “predstavljanju naroda” je manipulirajuća bajka koju kriminalne hobotnice političkih oligarhija bacaju pred noge svoje sirotinje, spremne da čini zločine nad Drugim. Političke oligarhije nikada nisu “predstavljale” narode!
    Umjesto etničko-teritorijalnog koncepta “konstitutivnost naroda”, nužno je uvesti model ravnopravnosti građana na svakom dijelu države BiH. Na ovaj logički zahtjev odmah će se podići glasnogovornici etno-fašizma balkanskog tipa sa svojim bolesnim argumentacijama. Bosanska građanska država jedini je siguran okvir zaštite građana od organiziranih etno-klerikalnih oligarhija koje pljačkaju državne resurse i zloupotrebljavaju građane na svim razinama vlasti i strukturama društvenog života. Političke partije iz susjednih država sa njihovim ekspoziturama u Bosni djeluju kao organizirane kriminalne grupacije koje kao korozija uništavaju državne sisteme i stvaraju bolesni životni ambijent u regionu. Oko nas su uništene i opljačkane banke u entitetu “rs”, srušen je Agrokor u Zagrebu, velike kompanije kakav je “Aluminij” u Mostaru ili “Šipad” u Sarajevu, opljačkane bosanske luke u Hrvatskoj, uništeni sistemi obrazovanja o kojima brigu vode “poluobrazovane podobne prodavačice magle” i tako redom. Iselili su, nažalost, brojni mladi i obrazovani ljudi, a političari iz Beograda i Zagreba, kao i njihovi klonovi u Bosni, još uvijek prijete da će se namiriti na Bosni. Građanska država je, stoga, najsigurniji okvir i garant da će rušitelji države i kriminalci biti smješteni gdje im je stvarno mjesto, a ne da se oni predstavljaju kao “vođe naroda pojmljenog kao stada”. Već dugo traje velikosrpsko divljanje protiv Bosne. Ono je u suštini totalitarna zabluda fašističkog uma! Ono je izraz antievropskih tendencija balkanskih mračnjaka vođenih militantnim popovima!
    Znanje o modernom političkom uređivanju državnog sistema govori o demokratskom građanskom poretku. Agresivna desnica odbacuje bilo kakvu vrstu građanskog modela političke organizacije i proširuje svoje autoritarne tendencije. U Bosni je zaustavljen proces demokratizacije društva i vladavine prava u državi. Dejtonski okvir se pokazuje kao zadovoljenje aspiracija Srbije i Hrvatske da upravljaju na teritorijama Bosne. Zato oni ne dopuštaju da se razvije model po kojem bi svi građani bili ravnopravni na cijeloj teritoriji države. Narativi o “konsocijaciji” i “legitimnom predstavljanju” služe za kriminalne oligarhije da iza paravana provode pljačku države baveći se navodno zaštitom interesa etničkih grupa koje licemjerno predstavljaju. “Predstavljanje” naroda i vođenje politike “u ime naroda” predstavlja relikt prošlosti, pripovijesti iz 19. stoljeća, besmislicu u našem vremenu, nakaradnu naviku iz prošlih vremena u kojoj se rasistički separiraju narodi u geta da bi njima mogao upravljati neki sveštenik i političar. Takva zaostalost drži Bosnu zarobljenu u licemjernu konstrukciju “konstitutivni narodi” koja prikriva kako su se iz povijesnog toka Bosne pojavili Bošnjani (od IX do XV stoljeća), Bošnjaci (od XV do XIX), pa onda od XIX stoljeća i Hrvati i Srbi kao dio bosanskog naroda koji je, pod uticajem etno-religijske propagande iz Beograda i Zagreba, iz katoličanstva i pravoslavlja prihvatio drugačiju etničku orijentaciju od Bošnjaka koji su reterirali na muslimanstvo kao differentia specifica vlastitog identiteta. Religija je bila osnova etničke diferencijacije, a to je do danas ostalo glavno razlikovanje ljudskih grupa na Balkanu. Religijske granice postale su “nacionalne” granice i uz pomoć etničkog iskorjenjivanja i genocida nastali su “nacionalni prostori”. Danas se taj proces pokušava završiti u Bosni na način da svijet i Bošnjaci prihvate da je genocid legalno sredstvo međuetničkih i internacionalnih odnosa. Ali, to neće moći proći!
    Princip “konstitutivnosti naroda”, koji proklamiraju Beograd i Zagreb, nije zapadnoevropske provenijencije i predstavlja zaostali politički oblik rusko-sovjetske predstave o “narodnoj demokratiji” i balkanskog siledžijstva, a to nije ni u kakvoj vezi s zapadnim konceptima države i demokratske vlasti. Vrijeme je da se u ovaj dio svijeta uvedu evropski standardi – ne azijski, feudalni način odnošenja prema svijetu političkog! U predmetu “Zornić protiv Bosne i Hercegovine” Evropski sud za ljudska prava je pojam “konstitutivni narodi” dezavuirao kao rezultat genocida i etničkog iskorjenjivanja, ali je nametnut od beogradsko-zagrebačkih pregovarača kao uslov da bi se postigao mir. U tački 43. Presude Evropskog suda za ljudska prava u predmetu “Zornić” stoji:
    “U presudi Sejdić i Finci Sud je primijetio da je u vrijeme kada su donesene sporne ustavne odredbe na terenu došlo do vrlo krhkog primirja, te da je cilj tih odredbi bio da se zaustavi brutalni sukob obilježen genocidom i „etničkim čišćenjem“ (vidi ibid., tačka 45). Priroda tog sukoba bila je takva da je bilo neophodno pristati na „konstitutivne narode” kako bi se osigurao mir.”
    A onda dolazi zaključak Suda da se u Bosni i Hercegovini bez daljnjeg odgađanja mora uspostaviti demokratsko uređenje bez preferiranja nekih posebnih prava za tzv. “konstitutivne narode”:
    “Međutim sada, više od osamnaest godina nakon završetka tragičnog sukoba, ne može postojati bilo kakav razlog za održavanje na snazi spornih ustavnih odredbi. Sud očekuje da će se bez daljeg odgađanja uspostaviti demokratsko uređenje. S obzirom na potrebu da se osigura stvarna politička demokracija, Sud smatra da je došlo vrijeme za politički sistem koji će svakom građaninu Bosne i Hercegovine osigurati pravo da se kandidira na izborima za Predsjedništvo i Dom naroda Bosne i Hercegovine, bez diskriminacije po osnovu etničke pripadnosti i bez davanja posebnih prava konstitutivnim narodima uz isključivanje manjina ili građana Bosne i Hercegovine.”
    Stoga je za sve građane u Bosni presuda u slučaju “Zornić” od iznimne važnosti, jer Evropski sud za ljudska prava u potpunosti delegitimizira i dezavuira princip tzv. “konstitutivnosti naroda”, uz to dajući obrazloženje da je on nametnut usljed krvavog ratnog sukoba obilježenog genocidom i etničkim progonom stanovništva te se na njega pristalo da bi se osigurao mir. Dvadeset i pet godina poslije rata protiv Bosne, okolnosti pod kojima se pristalo na “konstitutivne narode” više nisu važeće, što je, uostalom, mišljenje Evropskog suda za ljudska prava, te se mora pristupiti uspostavljanju demokratskog uređenja što znači i de facto i de iure ukidanje nametnute diskriminacije kroz spornu oznaku o “konstitutivnim narodima”. Nigdje u državama članicama Evropske unije ne postoji takva diskriminacija i svođenje državnog suvereniteta na tzv. “konstitutivne narode” i “lidere etničkih grupa”, upravo zbog toga što u ustavnopravnom poretku Evropske unije ne postoje “konstitutivni narodi” kao politička posljedica provođenja genocida i etničkog čišćenja stanovništva.
    Presuda Evropskog suda za ljudska prava, u predmetu “Zornić protiv Bosne i Hercegovine”, izrečena je u formi obaveze koju Bosna i Hercegovina mora ispuniti ukoliko svoje zakonodavstvo želi uskladiti s evropskim i na tom putu postati članica Evropske unije. Demokratija u Bosni treba da znači – svi građani Bosne su jednakovrijedni i ravnopravni na svakom dijelu njezine teritorije. Laž je da su “narodi” stvorili Bosnu! Totalitarne političke oligarhije drže Bosnu danas zarobljenu u ahistorijske koncepcije autokratskog i mizantropskog vladanja kao patologije koja se objektivirala!
    Strah je jedan od ključni faktora dominacije etničko-religijskih oligarhija nad građanima. Na sve strane uspostavljena je strahovlada, klijentizam, licemjerno držanje kao nova paradigma društvenih interakcija, dominacija poluobrazovanih na svim razinama društvenog sistema, svjesno povlačenje kvalitetnih ljudi na margine, odlazak mladih… Bolesni i korumpirani lideri su u politici i u borbi za vlast, uglavnom, da ne bi bili procesuirani. Preko vlasti (izvršne i zakonodavne) kontroliraju sudsku vlast i etabliraju “svoju” policiju i pravosudni sistem. To je strašan sistem hegemonije.

    Odgovori
  4. PRAVA ISTINA
    PRAVA ISTINA 23 Januara, 05:01

    ZASTO JE VAZNO DA RUSITELJI NE VLADAJU GRADOVIMA KOJE SU SRUSILI

    Ne može se očekivati da duh grada obnove oni kojima je ovladao anđeo uništenja koji im je vodio ruku dok su razarali taj isti grad i njegov duh. Kada gradom zavladaju njegovi rušitelji, onaj koji zapravo vlada je Abadon, prerušen u duh nacionalizma, pogibli i propasti. Taj put nikuda ne vodi, niti se bilo šta dobro odatle može izroditi. Rđava je beskonačnost vladavina rušitelja, jer njima mržnje i uništavanja, bukvalnog ili simboličkog, nikad dosta, nezajazan je duh nacionalizma. Glad mu je beskrajna, a srce večno prazno. Praznina se nikada i ničim ne može ispuniti, a carstvo smrti i propast nikada se ne mogu zasititi.

    Piše: Tomislav Marković

    U ratovima koji su vođeni devedesetih godina masovno su ubijani ljudi, ali je ubijano i uništavano i sve što je ljudskom rukom stvoreno. U omiljene aktivnosti agresora spadaju ubijanje gradova, razaranje sakralne i kulturne baštine i uništavanje pamćenja, u tome su bili prosto neumorni.

    U eseju “Ritualno ubijanje gradova” veliki graditelj, pisac i mislilac Bogdan Bogdanović je pisao: “Razmišljam o jednoj od mnogobrojnih abnormalnosti današnjeg građanskog rata. Nije mi jasna ta vojna doktrina koja nalaže kao jedan od prvih ciljeva, možda i kao prvi – rušenje gradova. Civilizovani svet će, ranije ili kasnije, s ravnodušnošću slegnuti ramenima na naša međusobna klanja. Šta bi drugo? Ali rušenje gradova neće nam nikada zaboraviti. Bićemo – i to baš mi, srpska strana – bićemo upamćeni kao rušitelji gradova, novi Huni”.

    Razaranje najlepših gradova

    Srpske snage su se zaista istakle u ubijanju gradova, srušili su Vukovar do temelja, razarali su Sarajevo četiri godine, uništavali su Dubrovnik, granatirali sve što stignu. Ali, ni drugi akteri nisu bili s raskida da razore neki grad, ukoliko im se ukaže prilika. HVO je u poslu uništavanja Mostara uspešno odmenio JNA i – ako tako može da se kaže za razaračke delatnosti – nadogradio bombaške akcije Momčila Perišića i njegove artiljerije. Rušilo se temeljno, a kao žrtva pao je čak i simbol grada, Stari most. U presudi šestorki, Prliću i drugima, pored raznih zločina protiv čovečnosti, navode se i druga njihova zlodela kao što su “uništavanja imovine tokom napada, zlostavljanja i razaranja imovine tokom operacija deložacije”, te “uništavanje imovine širokih razmjera koje nije bilo opravdano vojnom nuždom, uništavanje ustanova namijenjenih religiji ili obrazovanju”.

    U navedenom eseju pisanom početkom devedesetih Bogdanović piše i ovo: »Da ne zaboravimo još jednu dijaboličnu okolnost! U pitanju su lepi, vrlo lepi, najlepši gradovi: Osijek, Vukovar, Zadar; sada su na redu Mostar i Sarajevo. Udar na Dubrovnik – užasavam se da to kažem, ali moram – bio je namerno usmeren na primerak izuzetne, gotovo simbolične lepote. Napadači podsećaju na ludaka koji lepoj ženi baca u lice sonu kiselinu i pritom joj obećava novo, lepše lice!«

    Ubilačka ideologija na delu

    Zaista su rušitelji obećavali da će izgraditi lepše gradove na ruševinama koje su stvorili. Tako su srpski intelektualci haubičnog habitusa sanjarili o novom Vukovaru koji bi bio izgrađen u nekom bizarnom, virtuelnom srpsko-vizantijskom stilu. Iza razaračkih poslova radnika na terenu stajala je jedna nihilistička, ubilačka, mrziteljska ideologija. Dovoljno je prisetiti se šta su srpski topovski intelektualci zborili tokom opsade Dubrovnika. Recimo, istoričar, profesor, akademik dr Radovan Samardžić: “Situacija za Dubrovnik nije opasna. To je prostituisani grad hotelijera, gde dolaze američke babe, britanski pederi, glupi Francuzi i nemačke daktilografkinje. Jugoistična Evropa je ionako napola kolonija nemačkih daktilografkinja. (Poljski list Spotkani, 25. novembar 1991).

    A onima koji su se zalagali protiv rušenja Dubrovnika, ovako je odgovorio nacionalni bard, popularni ćerač Matija Bećković, na Drugom kongresu srpskog ujedinjenja u Čikagu, 5. novembra 1991. godine: “Iz oplakivanja gradova koji nisu postradali vidi se ravnodušnost prema hiljadama ljudi koji su pobijeni. Ispada da bi Hitler da se sklonio u Dubrovniku, bio pod zaštitom UNESCO-a”. I zato nije bila šteta, po Bećkoviću, ubiti velikog pesnika Milana Milišića na kućnom pragu. Kad Ćerač nekom prebacuje ravnodušnost prema postradalim ljudima, to možemo shvatiti samo kao još jednu neuspelu pošalicu ovog humoriste od 120 milimetara. Tako to biva kad – što bi rekao Marko Vešović – bardovima dojadi da barduju, pa stanu da bombarduju.

    Pred rušiteljima su svi jednaki – i sela i gradovi

    Istini za volju, rušitelji nisu bili nikakvi kultur-rasisti, to im se zaista ne može prebaciti. Sa podjednakom strašću i zanosom su rušili gradove, palili sela i zaseoke i čitava naselja sravnjivali sa zemljom. Gorele su kuće i po gradovima i po selima, tu nije bilo nikakve diskriminacije, niti opozicije urbano-ruralno. “Na bosanskoj strani, na lijevoj obali Drine, nekoliko stotina metara od Srbije, u selu Klotjevac stajale su kuće mojih roditelja i moje šire familije. U ljeto 1992, artiljerija s Tare, u susjednoj Srbiji, sravnila je cijelo selo sa zemljom”, svedoči Hariz Halilović.

    “Oko mene svuda spaljene i porušene kuće, sravnjena kompletna sela. Nekoliko kilometara dalje, na jednom brdašcu, tri tenka, cevima okrenuta prema mom selu”, svedoči Bahri Cani o razaranju u kosovskoj opštini Lipljan 1998. godine. Oni tenkovi su završili svoj posao uspešno: i Canijevo selo Baice sravnjeno je sa zemljom. Nebrojena su ovakva svedočanstva, dug je spisak potpuno razorenih naselja, devastiranih gradova, spaljenih kuća, uništenih porodičnih albuma i tragova sećanja.

    Uništiti ljude i njihovih ruku dela, razoriti sve što podseća na civilizaciju, devastirati zajednički život, uništiti sve što je obeleženo kao drugo i drugačije – to je bio jedini amoralni imperativ rušitelja i ubica. Abadon, anđeo uništenja, anđeo bezdana javio se kao duh nacionalizma, obuzeo ljudske duše i krenuo u još jedan pohod anihilacije, predvodeći armadu skakavaca, kao u Apokalipsi apostola Jovana. Biblijski pojam “abadon”, što znači uništenje u srpskom prevodu se javlja i kao pogibao i propast. Čitav svetonazor rušilaca mogao bi stati u jedan polustih iz “Priča Solomonovih”: “Grob i propast nikada se ne mogu zasititi”.

    Kad rušitelji zavladaju

    Rat je zaustavljen, došlo je vreme kakvog-takvog mira, ali anđeo uništenja i dalje vlada premnogim ljudskim dušama. A mnogi od onih koji su posednuti duhom razaranja vladaju gradovima koje su rušili i selima koja su spaljivali i sravnjivali sa zemljom. Teško je zamisliti veću nakaznost od toga da rušitelj vlada gradom koji je rušio, takva nepravda naprosto vapije do neba.

    Kada rušitelji preuzmu grad u svoje ruke, nastaviće tamo gde su stali, nastaviće sa rušenjem i u mirnodopskim uslovima, jer drugačije ne umeju i za drugo ne znaju. Ako sada ne mogu da ruše građevine i da ubijaju ljude, uništavaće ono što im je dostupno: samu ideju grada i zajedničkog života u njemu. “Bojim se, žalosno je reći, naših majstora rušitelja. Jer, gradovi se ne ruše samo spolja i fizički, već se mogu razarati iznutra i duhovno”, pisao je Bogdan Bogdanović.

    Besmisleno je da rušitelji gradova i sela upravljaju naseljima koja su uništavali. Oni su već pokazali šta umeju, a od njihovog umenja gradovi i sela umalo nisu potpuno iščezli i opusteli.

    Da bi neko uopšte vodio grad i opštinu, mora ih razumeti i voleti, kao što bi morao da razume i ljude i da za njih ima makar zrno empatije, a rušitelji mrze sve što čoveka čini čovekom. Njihova uprava je zaludna rabota i vrhunski apsurd.

    Carstvo smrti i propast nikada se ne mogu zasititi

    Grad je pluralitet, mnoštvo i raznovrsnost, a rušitelji znaju samo za Jedno, u čije ime uništavaju. To Jedno može nositi različite obrazine – nacije, klase, Boga, ideologije – ali ishod je uvek isti i meri se brojem leševa i satrvenih ljudskih naseobina. U čije ime su uništavali, u njegovo ime će i vladati.

    Grad je složeni sistem metafora, a rušitelji znaju samo za doslovnost nasilja.

    U gradu kojim vladaju rušitelji ne žive građani, već taoci zlikovačke bande.

    Ako nema boljeg čuvara grada od onog koji ga je rušio, onda je vuk idealan kandidat za pastira, lav za upravnika parka prirode, a Kain za čuvara brata svojega.

    Prema Mirči Elijadeu, prvobitna ljudska naselja nastaju kao ritualno ponavljanje kosmogonije, po modelu božanskog stvaranja. Kao što je Bog stvorio svet, tako i čovek stvara selo ili grad. Prostor koji je čovek uredio i u njemu se nastanio pretvara se u kosmos. I zaista, svaka ljudska nastamba, kolika god bila, predstavlja kosmos u malom, jedan uređeni svet po meri čoveka. Kada rušitelj udari na čoveka i njegov grad, varoš ili selo – on simbolički pokušava da uništi čitav svet. Poveriti takvim ljudskim ništarijama – koje služe Ničemu i nastoje da sve pretvore u ništa – da vladaju onim što nisu uspeli da sruše do kraja, ravno je samoubilačkom poduhvatu. I nastavku uništavanja sveta.

    Ne može se očekivati da duh grada obnove oni kojima je ovladao anđeo uništenja koji im je vodio ruku dok su razarali taj isti grad i njegov duh. Kada gradom zavladaju njegovi rušitelji, onaj koji zapravo vlada je Abadon, prerušen u duh nacionalizma, pogibli i propasti. Taj put nikuda ne vodi, niti se bilo šta dobro odatle može izroditi. Rđava je beskonačnost vladavina rušitelja, jer njima mržnje i uništavanja, bukvalnog ili simboličkog, nikad dosta, nezajazan je duh nacionalizma. Glad mu je beskrajna, a srce večno prazno. Praznina se nikada i ničim ne može ispuniti, a carstvo smrti i propast nikada se ne mogu zasititi.

    Odgovori

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku