Kliker.info

S Franjom Tuđmanom je to bilo jednostavno. “Predsjedniče, želim vašu gripu”, rekao bi Ćiro Blažević viroznom poglavaru i uvukao mu se u krevet. Ali, kako to izvesti u Bosni, ako kojim slučajem “gripu” dobiju Milorad Dodik, Haris Silajdžić i Dragan Čović? Pod čiji poplun bi se zavukao Ćiro Blažević, čija “gripa” bi bila najpoželjnija? Iako će reći:- Da je dr. Ivo Sanader htio da budem hrvatski  izbornik, ja bih to bio!

Luda sarajevska noć       Ali, ovo nije ni Hrvatska, ni Sanader, ovo je Bosna. Četvrtak je, sumorno, tmurno, oblačno i iznad svega mamurno jutro na Ilidži. Samo je Ćiri – sunčano, njegovo čelo je mladenački vedro! Na recepciji hotela Hercegovina uredno posložene sarajevske dnevne novine. Na svim naslovnicama isto lice – Ćiro Blažević u zagrljaju Edina Džeke trči počasni krug. Ali, Ćiro nije maratonac koji trči počasni krug, “starac i nogomet” prkose i Darwinu i Bogu. Britanski The Guardian mu je dao 77, zavidni Otto Barić tvrdi da mu je 76, u švicarskoj putovnici piše 72, a zapravo je rođen 1935. godine. Više nije opsjednut ženama, samo nogometom i odlaskom “na onaj svijet”. Kad će se preseliti na “Ahiret”?

Eto, napisali su da mi je posljednja želja da me pokopaju u Kući cvijeća, pokraj Tita. A ja bih radije pokraj…Nije rekao – pokraj Tuđmana, iako je njega najviše volio, već “onog drugog”. Ali, poznate su nam te njegove ekshibicije sa sprovodima. Jednom je, ogorčen na sve, već tražio grobnicu u Teheranu, a vjerojatno je u diskreciji kupio grob u Aleji velikana na Mirogoju.Doručkovao je “najbolji ham and eggs na svijetu”, još malo umoran, ne samo od utakmice nego i od “lude sarajevske noći”. A kako su pospani tek igrači, koji su iz jednog narodnjačkog kluba na Ilidži direktno odlazili na aerodrom. Ćiro je ostao “samo do četiri”, ali ne na cajkama, nego u debati s jednim sarajevskim pametnjakovićem, trenerom nižerazrednog kluba, koji mu je i nakon veličanstvene pobjede nad Belgijom rekao: “Neće to tako dugo ići…”
Stalno su ga prekidali pozivi s radiopostaja, svi su uživo htjeli čuti travničkog čarobnjaka:
– Niti New York nema radiostanica koliko ih ima Bosna…
Njegov prijatelj, novinar sarajevskog lista San Sinan Sinamović, kaže:
– Ćiro je naslijedio momčad iz Varšavskog pakta, igrači su uglavnom dolazili iz Poljske, Bugarske. Sad je Ćiro NATO…

Najbolji na Balkanu           Unatoč pobjedi nad Belgijom, sve će se rješavati 9. rujna s Turskom?  
– Ako bi i Turska ovdje pobijedila, Bosna bi opet imala bod više. Ali neće pobijediti, ovi momci su zaslužili biti na najvećoj svjetskoj nogometnoj smotri. Dugujemo Turcima revanš, u Istanbulu smo imali puno nesreće.
Igrat ćete u Zenici ili Sarajevu?
– U Zenici je publika uz nas, u Sarajevu smo odijeljeni od navijača onom ‘partizanskom’ atletskom stazom. Ali, moramo razmišljati i o materijalnom efektu i zato ćemo vjerojatno igrati u Sarajevu.
Edin Džeko je u Guardianu uvršten u dream team bivše Jugoslavije, a vi ste odabrani za najboljeg trenera Balkana?
– Ma što Balkana, ja sam najbolji trener na svijetu. U tom izboru ima puno anomalija. Eto, Džeko kod mene prije šest mjeseci nije bio u prvom sastavu. A ja sam tada javno rekao da će vrijediti 20 milijuna eura i biti bolji od Ibrahimovića. Trebalo mu je samo samopouzdanja. I Ibišević je bio kod mene rezerva, no brzo sam shvatio da griješim. I rekao sam mu: “Među Švabama, ti ćeš biti kralj!” Džeko još nije rekao svoju posljednju riječ. Djeluje tako sporo, a nema bržeg igrača u prostoru. Završit će u velikom klubu.
Trener ste svih trenera, a tjerali su vas iz Dinama, Hajduka, Vlatko Marković je tvrdio da ste prestar za posao?
– Nisam samo ja žrtva fenomena hrvatskog nogometa. Naš nogomet vode ljudi koji misle da znaju više od trenera i to je početak kraja. Ja nisam više važan, ali toliko mladih trenera propada. I svi su okupirani nekim testovima i snimanjem, a sve je to folklor i blef, to sam shvatio radeći s Lukom Radmanom. Testovi su stajali glave Igora Cvitanovića 1998. godine. Iako je imao ‘kokošje grudi’, mogao je igrati, ali su testovi pokazali da Vlaović, Prosinečki i on nisu zadovoljili. Rekao sam mu: ‘Sine, ni ja ne vjerujem u testove, ali odradi tih nekoliko krugova!’ ‘Neću’, viknuo je i sam sebe pokopao. Problem hrvatskog nogometa su predsjednici, koji se ponašaju gore od vlasnika. Rekao sam svom predsjedniku u Zagrebu: ‘Predsjedniče, ne mislite valjda…’ Odgovorio je: ‘Ne mislim, ja to znam!’ Znao sam da je gotovo!

Dodat će:- Božji je dar prepoznati igrača. Pa ja sam s trinaest igrača bio treći na svijetu.

Pljušte nove ponude                           Može li Bosna na SP, možda i preko hrvatskih leđa?
– Ne brinem se za Hrvatsku, iako – ne mogu biti prvi u grupi. Bilić protiv sebe ima trenera koji se rodio u Milanu. Bojim se da hrvatska situacija nije najkomfornija, kad izgubiš kod kuće, teško se izvaditi. A, iskreno, ne vjerujem da možemo pobijediti Engleze na Wembleyju. Ukrajina je naša prilika i Bilić to zna. Dodatne kvalifikacije su možda čak i prednost, igrate više utakmica. Tko zna, da mi 1998. nismo igrali s Ukrajinom, možda ne bismo bili treći na svijetu.
Sin Miroslav je nakon utakmice rekao: “Tata opet piše povijest!” Je li Bosna zadnje poglavlje?
– Ne biste vjerovali koliko ponuda imam. Istina, sve su iz Perzijskog zaljeva, ali i tamo se igra…
Možete li usporediti dva napadačka tandema, Džeko – Ibišević ili Olić – Dudu?
– U pitanju su četvorica potpuno različitih igrača, ali samo je jedan ‘fudbaler’. Dudu! Olić je gluho  krme, ali je naučio povratnu loptu. Nije punokrvni talent, ali danas su u modi upravo takvi igrači. No, svu četvoricu igrača rado bi imale i najveće momčadi. To su najvažniji igrači, da u karijeri nisam imao Šukera i Cerina, koji su Božji dar i imaju instiktivnu inteligenciju, ni ja ne bih bio tako uspješan trener.
U zadnjoj rečenici na press konferenciji rekli ste: svi smo sretni i zadovoljni, a oni koji nisu, jebe mi se za njih. Zar ima i takvih?

– Ima bolesno zločestih trenera, koji su u Genk došli na ‘sprovod’. I Hadžibegić, i Barbarez, i Baždarević. Hadžibegić je rekao: ‘Nisam za Ćiru, ali ako pobijedi Belgiju, osobno ću mu čestitati!’ Nije mu palo na pamet, nije se pojavio, nakon pobjede bila je ‘dženaza ’ (sprovod).
Tvrdite da ste baš sada najbolji. Znači li to ste u rangu Capella, Hiddinka, Lippija?

Za Capella  je ‘Drajštajn’            – Znam da jesam! Nisi autoritet ako si strog i galamiš, autoritet se stječe znanjem! Da Capello ili Lippi nisu znali, ne bi imali danas takav utjecaj. A ja i u ‘ovim godinama’ učim i zgražam se kad vidim da od nogometa žele stvoriti filozofiju, a on to nije. Jedino je važna nogometna evolucija i za sve koji je nisu slijedili bila je fatalna. A kad me već vučete za jezik, ja za Capella nisam ni ‘Ajnštajn’, ni ‘Cvajštajn’, već – ‘Drajštajn’!
Razgovor je prekinuo mobitel. Upravo je stigla 600. poruka.
Jeste li se ikad slično osjećali kao u srijedu u Zenici?
– Samo osamdeset druge u Zagrebu bilo je tako.    Tomislav Židak (Jutarnji list)