hamburger-icon

Kliker.info

Božidar Vučurević : Tužiću Hrvatsku za agresiju na BiH

Božidar Vučurević : Tužiću Hrvatsku za agresiju na BiH

15 Oktobra
04:18 2009

Ratni gradonačelnik Trebinja Božidar Vučurević angažovao je advokate i priprema se za prvo ročište u Dubrovniku, koje je zakazano za 14. decembara ove godine, a na osnovu optužnice koju je Županijsko državno tužilaštvo Dubrovnika protiv njega podiglo prije godinu dana zbog "ratnog zločina protiv civilnog stanovništva na području Dubrovnika i uništavanju kulturnih i istorijskih spomenika u periodu do 1991. do 1995".

Biznis.ba: Najavljujete odbranu na suđenju u Dubrovniku – odazvat ćete se na suđenje u Dubrovniku?

Vučurević: Imam poziv, i naznačenih 9 dana, hoću reći do katoličkog badnjeg dana, valjda žele da budem na slavu dolje.Oni su stavili advokata po službenoj dužnosti. Ja sam našao advokate, kojima vjerujem, ali eto, ovoga čovjeka kojeg sam odabrao i ne vidim i ne javlja mi se, jednom mi se javio, jednom se vidjeli i nikad poslije a primiče se suđenje, tako da to izaziva sumnju kod mene, nisam ni ja lud da idem na gubilište, ali hoću da pošaljem dokumentaciju, da jednu svoju pisanu izjavu koja je na 24 kucane strane i da ja sjedim u sudu u Trebinju da odgovaram.

Biznis.ba: Vjerujete li hrvatskom pravosuđu?

Vučurević: Pa što bi mu ja vjerovao kad mu ne vjeruje Branimir Glavaš. Ni ja mu ne vjerujem. Oni su odredili 9 dana suđenje, ali to suđenje će potrajati 5 ili 7 godina, ne očekivam pravedno suđenje u Dubrovniku.

Biznis.ba: Hoćete li vi fizički otići u Dubrovnik?

Vučurević: Hoću kad ga se poželim, gospodine prijatelju.

Biznis.ba: Hoćete li se pojaviti na suđenju u Dubrovnku?

Vučurević: Ne, otići ću čim se poželim Dubrovnika, ali ga se nikad neću poželiti.

Biznis.ba: Na čemu temeljite da se vodi nepravedni postupak protiv vas?

Vučurević: Apsolutno nepravedan, ja nisam ni čim bombardovao Dubrovnik, niti sam imao čime niti sam imao komandne moći, da ne kažem odgovornosti za komande, sa JNA kako oni pišu da formiram logor, nisam znao ni da postoji, to je mogla samo Crna Gora ili vrhovna komanda, ali, ja mislim da nema nikog ko je privatno sačuvao toliko dokumentacije, koja pobija sve navode ove lažne optužnice, montirane optužnice, to nije problem oboriti pred svakim sudom koji će pravo da sudi.

Ponudiću ja putem advokata, moju izjavu od slučaja do slučaja, koliko sam spasio ljudi, i ovdje u Trebinju ni jedna kuća nije gorila, sačuvana je imovina Hrvata i muslimana odnosno Bošnjaka kao ni u jednom gradom, u Haagu se sudilo Biljani Plavšić, Momčilu Krajšniku, Radovanu Karadžiću za zločine navodne, nenavodne u svim opštinama RS izuzev u Trebinju jer ovdje ni jedna jedina kuća nije izgorila. Prošla je ovdje sva sila poslije mog sastanka i Mate Bobana, sva sila konvoja, hrvatskih izbjeglica kad su se sukobili Hrvati i Bošnjaci ili Muslimani kako hoćete, zahvaljujući mom dogovoru s Bobanom. Sve sam ja te papire sačuvao, sve naredbe glavnog štaba, dokumente itd. I sad ti nesretni ljudi, umjesto da kažu „Hvala, spašavao nas je Vučurević“, sad oni hoće da me sude za neke zločine. Pa Boban se okreće u grobu što Hrvatska hoće da me sudi

Biznis.ba: Želim se vratiti na slučaj Glavaša zato što je to apsurdno, Hrvatska na izvjestan način trenira strogoću na vama, koji ste građanin BiH, a ne može Glavaša privesti na odsluženje kazne.

Vučurević: Da,sve mi je jasno.

Biznis.ba: Izjavili ste da imate sve podatke o „naftnim relacijama“ Karadžića i Bobana. Hoćete li ih upotrijebiti na suđenju u Dubrovniku?

Vučurević: Nemojmo reći Boban, recimo ovako – hrvatska strana je tražila da pregovaramo i ja, tražio je gospodin Mate Boban, glavni čovjek HDZ BiH tada, da predstavnici srpskog naroda dođu kod njega u Grude, jer on nema mogućnosti da putuje, zbog ratnih dejstava u svom prostoru, i odredio sam ja jedan visokopozicionirani rukovodilac iz RS o kome neću da pričam pošto je on umro davno i sramota je pozivati se na mrtve, koji mi je javio…

Biznis.ba: Već ste mi ranije u jednom razgovoru rekli ko je to bio?

Vučurević: Molim vas, nemojte to pominjati, ne bih pominjao mrtve.  On je meni javio navečer uoči odlaska da on ne može, da je visoka temperatura 39 i ne znam koliko, šta ja znam, ali pošto je dogovor išao preko mene, pošto sam ja ovdje u Hercegovini, a ja već potvrdio naš dolazak, bilo je kukavički ne otići. Na kraju krajeva ja sam se dogovorio sa sobom u krevetu, kao što obično i činim, da bi bilo kukavički ne otići, uostalom ko sam ja. Majke gube jedince sinove na frontu, a ja hoću sebe da sačuvam. Ujutro sam pošao s našom policijom do linije razdvajanja, tu nas je čekao Mate Bobana auto i još jedno iznenađenje. Da ne može naša policija i naše auto radi tajnosti da bi se sakrilo od osnivačke strane, da oni ne znaju za sastanak, ja sam trebao preći u to njihovo auto, i ja sam otišao i razgovarao i vrlo korektno. Sljedeći sastanak je bio preko mene organizovan u Gracu u zgradi (…). onda nekoliko kasnije sastanaka, bilo je nekoliko sastanaka…

Biznis.ba: Je li to onaj čuveni sastanak na kome je dogovorena podjela Mostara?

Vučurević: Da…

Biznis.ba: Tad ste bili Boban, Karadžić i Vi?

Vučurević: Ja nisam išao nego sam dao svoje mjesto Branku Sibriću pokojnom, pošto je on iz Mostara, a ja tamo nemam ni imanja ni šta ja znam i ja nisam htio da idem…

Biznis.ba: Zašto je srpska vojska dogovorila povlačenje iz Mostara? Zašto je Karadžić predao lijevu obalu Mostara nakon što ju je bio zauzeo?

Vučurević: To se desilo bez mene. Kažem, prepustio sam svoje mjesto Branku Sibriću, i pomalo bio kritikovan zbog toga, jer je on iz Mostara. Naime, ja nisam htio da pregovaram o teritoriji sa koje ja nisam. Tako je to dogovoreno tamo u Austriji bez mene. Međutim, kasnije je Mate Boban dogovorio mnoge stvari, on je poslijepodne nazvao i rekao da ima oko 500 Hrvata i Hrvatica ispod Boračkog jezera koji su izbjegli zbog sukoba sa bošnjacima, koji su bili jači i brojniji tada u Konjicu, ja sam tada rekao da to nije moj nivo određivanja da ne mogu s time upravljati, ali sam zvao predsjednika Karadžića i zamolio ga da se propusti to jer to nije vojnički narod i bila je sramota da se to podavi…

Bilo je oko 450-500 nismo ih tačno izbrojali, gospodin Karadžić je meni odobrio ali rekao da ja naredim glavnom štabu i pošaljem poruku, i stigla je naredba od mene, da se u toku noći u vojnim vozilima prebaci 400 – 500 Hrvata, Hrvatica, koga je sve bilo. I mi smo pod okriljem noći preko naših ratnih položaja, krijući od vojske, prebacili i predali HVO – u. Od njih je napravljeno Bobanovo i Šuškovo selo, i pitam se gdje su ti nesretni ljudi, zašto sad ne kažu istinu ko ih je spasio. Ali neka to bude. Nego prošli su vojni konvoji iz srednje Bosne ovdje preko Hercegovine, ako je Vučurević zločinac, ja sam mogao poslati 2 mitraljezca da unište te konvoje. Ima na jednom mjestu 56 motornih vozila, gospodine iz srednje Bosne, to sam ja sve papire sačuvao. Šta smo mi za uzvrat dobijali od hrvatske strane, to što je probijala embarga, kršila embarga. Jedan embargo RS gdje smo imali veliki problem sa tečnim gorivima, to je bilo skupo kao krv što se kaže kod nas. Za uzvrat mi smo dobijali gorivo na taj način što je Hrvatska kršila embargo međunarodne zajednice, ima na jednoj naredbi, da u konvoju izbjeglica hrvatskih ide 15 hrvatskih cisterni sa po 6 tona i da još Vlada RS priključi 30 cisterni po 30 tona. Hiljadu i po tona je u samo jednoj koloni prošlo. Mi smo za uzvrat od Hrvata dobijali to što su oni kršili embargo, nadomještanje ovo, to što smo mi njima propuštali izbjeglice, čuvali, liječili…

Biznis.ba: Znate li koliko je novca otprilike u igri bilo?

Vučurević: Nismo se time bavili, mi smo njima papreno plaćali jer su oni nama davali gorivo. Gorivo je plaćano i to po dobroj cijeni!

Biznis.ba: Kome su išle te pare? Bobanu?

Vučurević: Ja ne znam, HVO – u.

Biznis.ba: Znate li koliki je ukupan obim bio tih „transakcija“?

Vučurević: Nisam se ja time bavio, a to bi se dalo sračunati…

Biznis.ba: Da, u samo jednom „prolazu“ hiljadu i po tona nafte, to je sad lako preračunati, ako se doda ratna cijena…

Vučurević: To je samo u jednom konvoju hiljadu i po tona, 45 cisterni sa po 30 tona je prošlo samo u jednom konvoju i to je najveći konvoj, moram biti realan. Ali ono po pet, sedam, deset, po dvije – toga ima – čudo jedno, koliko toga ima. Ja to nisam ni sabirao ni pretvarao u novac pošto ja novcem nisam radio, to je Vlada plaćala. Ali dalo bi sračunati. Imam sve papire,

Biznis.ba: I sad oni vama nakon svega toga sude?

Vučurević: Imam ja broj ljudi koji su prošli ovuda, iz srednje Bosne, iz Konjica, iz centra Zvornik, kojima smo obezbjeđivali prolaz, da naša vojska da ne sazna pa da ne udari na nas, sve smo to činili da se spase Hrvati, a sad oni bi mi oni sudili. Naša je vojska mogla udariti na mene, na nas što smo sve to radili za Hrvate…

Biznis.ba: To je jedan apsurd, zašto bi Hrvatskoj odgovaralo da vi ispričate sve što ste do sada šutjeli, jer vi ćete govoriti mnoge stvari, a suđenjem vas zapravo tjeraju da progovorite i o HV na tlu BiH …?

Vučurević: Ja mislim da su Hrvati ovim potezom povukli đavola za rep. Jer ja imam mnoge papire, mnoge papire koje nisam nikom prije ni pokazao, sad ćemo izaći sa tom dokumentacijom da vidimo ko je to šta radio. Da su Hrvati imenom i prezimenom sa teritorije RS odnosno moje opštine Trebinje, odveli 81 zarobljenog borca na našoj teritoriji…

Biznis.ba: Čije borce?

Vučurević: Naše borce koji su zarobljeni na našoj teritoriji. Ratka Dragovića i ne znam drugih ljudi Hrvata koji su… Ma da ja kažem – od kud hrvatski bojovnici da poginu na teritoriji moje opštine? Otkud ih tu?

Biznis.ba: Vi sada možete dokazati praktično, vi ste jedan od rijetkih ljudi koji ima svu dokumentaciju da dokaže da je Hrvatska izvela agresiju na BiH?

Vučurević: E sad ćemo ići sa tužbom za agresiju Hrvatske na BiH i mislim da su se jako prevarili sa ovom optužnicom za kojom su posegli protiv mene.

Biznis.ba: Da li vi imate sad pravo kao čovjek, kao bivši načelnik opštine Trebinje, kao građanin BiH, kao srpski građanin podnijeti tužbu, kontratužbu protiv Hrvatske za agresiju na opštinu Trebinje.

Vučurević: Apsolutno to mislim da uradimo, da podnesemo tužbu protiv Hrvatske za agresiju na BiH, kad već, mi smo mislili za neki suživot, za neke dobrokomšijske odnose, sad tek opravdavam pjesnika Dučića koji je na jednom mjestu rekao i napisao „da nema niko hrabriji, da su Hrvati najhrabriji narod, ali ne zato što se ne boje ničega i nikoga, nego što se ne stide ničega“. I mislim da je upravu.            Azer Jugo  (Biznis.ba)

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku