Kliker.info

Piše : Boris Dežulović (NN)

Premijer Republike Srpske Milorad Dodik i predsjednik Republike Srbije Boris Tadić svečano su u Palama otvorili – a Njegovo visokopreosveštenstvo mitropolit dabrobosanski Nikolaj posvetio – suvremenu novu Osnovnu školu "Srbija". Školska zgrada sagrađena je zajedničkim sredstvima Srpske i Srbije i najbolje je opremljena škola u Republici Srpskoj: hiljadu učenika imat će na raspolaganju osamnaest učionica, osam kabineta, tri laboratorije, biblioteku, čitaonicu i kuhinju – sve u svemu, Osnovna škola "Srbija" prostire se na lijepih dvije i pol hiljade četvornih metara. Rekli bi cinici, velika je Srbija. 

Hvale je vrijedna – kako se to obično kaže u hvale vrijednim prilikama poput ove – zajednička inicijativa Republike Srpske i matice Srbije da se u Palama sagradi nova osnovna škola. Kako god se zvala, u njoj će djeca učiti prva slova i brojke, prve pjesmice, kemijske elemente, glavne gradove i rudna bogatstva svoje domovine. Cinici bi dodali – kako god se zvala. Domovina ili osnovna škola, svejedno.Zašto se, međutim, osnovna škola u Palama zove baš "Srbija"? Ako će to zaista biti "škola za djecu svih vjera i nacija", kako je nastavni program sažeo premijer Dodik, zašto se škola ne zove, recimo, po Veselinu Masleši, bosanskom Srbinu koji se rodio u Banjaluci, školovao u Zagrebu, a živio u Beogradu, radeći i za banjalučku "Novu štampu", i za osječki "Hrvatski list", i za "Beogradske novosti"? Ili – dobro, to je malo prvoloptaški – po bosansko-srpsko-hrvatskom piscu Ivi Andriću? Zašto baš Osnovna škola "Srbija"?

Stvar je još kompliciranija kad se zna da su u republici u kojoj ponosno stoji zgrada Osnovne škole "Srbija", dakle škola s nazivom druge države, zakonom zabranjeni nazivi u kojima se spominje država u kojoj se ta škola i sama nalazi. Brod ili Kostajnica ne mogu biti Bosanski, ali škola može biti Srbija. Može li onda i u Srbiji biti Osnovna škola "Bosna"? To je najsumanitiji dio: unaprijed, naime, odgovarajući na optužbe, svečani otvarač Boris Tadić rekao je da ne bi imao ništa protiv da Federacija BiH u Novom Pazaru izgradi osnovnu školu koja bi se zvala Bosna. Na stranu sad što bi bilo jako zanimljivo vidjeti kako Tadić zajedno sa reis-ul-ulemom Mustafom Cerićem otvara Osnovnu školu "Bosna" u Novom Pazaru – zašto je, naime, to teoretski moguće, a praktički sumanuto? Zato što je, eto, Osnovna škola "Bosna" teoretski moguća u Srbiji, dok u Republici Srpskoj, dakle usred Bosne, nije moguća ni teoretski ni zakonski.

Kako je to onda u Palama Osnovna škola "Srbija" ne samo moguća, nego – kako ćemo vidjeti – i obavezna? I to je objasnio direktor Srbije. Pardon, predsjednik. Dakle, predsjednik škole. Odnosno Srbije, ja se izvinjavam. Vidite kako je nezgodno to sa Srbijom. "Srbija je obavezna da na svakoj tački sveta obrazuje pripadnike svoga naroda, mi nismo odgovorni samo za svoje građane, već za sve ljude koji nose srpsko ime, i učinićemo sve da pomognemo srpskom narodu ma gde on živeo", rekao je tako u nadahnutom slovu dragi gost i svečani otvarač, podsjetivši na kraju kako je i on sam kao profesor odškolovao nekoliko generacija, te zna da je "obrazovanje oblast u koju se mora ulagati, jer se samo tako može očuvati i identitet naroda".

Ukratko – ono što neupućenom promatraču, vrlom pitcu nekom, izgleda kao školska zgrada, zapravo je utvrda srpskog identiteta. Drugdje djeca idu u školu da nauče zbrajati i oduzimati, pisati i čitati, drugdje se naime podrazumijeva da se u školi uče jezik, književnost, kultura ili geografija kojima dijete pripada i da je primarna funkcija škole obrazovanje. Ne i u Srbiji. Mislim, naravno, na školu. Tamo je, kako reče visoki sponzor i dragi gost, prioritet "očuvanje identiteta naroda". Zato se, shvatili ste sad, škola zove "Srbija". Drugdje, eto, nije takav običaj, ali ovdje su škole nešto poput folklornog društva ili nogometne reprezentacije, ne dakle obična obrazovna ustanova, već više kao znak identiteta.Ukratko – ne znam kako bih jednostavnije objasnio – u nekim nacionalno neosviještenim i zaostalijim kulturama škole se grade za djecu, dakle učenike, dok se na ovim prostorima škole grade za roditelje. Kao znak njihova identiteta. Samo da bude, i da se zove.

Kakav će onda biti školski program u Osnovnoj školi "Srbija"? Ne znamo, ali možemo se igrati pretpostavljanja. Učit će se srpski jezik, pismo i književnost, srpska historija, geografija, te ostali entitetski i identitetski predmeti. Matematika, recimo, ne samo da je potpuno anacionalna nauka, nego se pri tom piše arapskim brojkama, a ponegdje čak i rimskim, i tu su đaci u velikoj opasnosti da se odnarode i prihvate arapsko-rimske, odnosno islamsko-katoličke vrijednosti i zakone. Matematika će zato, pretpostavljam, biti izborni predmet za "djecu ostalih vjera i nacija", kako reče premijer. Dok srpska djeca budu išla na vjeronauku, mali Hrvati i Bošnjaci učit će matematiku.

Osnovna škola "Srbija" otvara i brojne druge, neslućene mogućnosti, naročito one jezične. Djeca iz Pala, na primjer, odsad će moći reći da se školuju u Srbiji. Takozvana Ostala Djeca moći će na kraju školske godine demolirati i porazbijati Srbiju. Direktor Boris Tadić, na primjer, može ponosno reći da je izgrađena nova, suvremena i moderna Srbija. Može čak reći i da će u sljedećoj godini Srbija dobiti i fiskulturnu dvoranu. Zapravo, kad bolje razmislim, to je i rekao.Već vidim vijest iz Pala, gdje se uz Osnovnu školu "Srbija" svečano otvara fiskulturna dvorana, u znak dobre volje nazvana "Bosna". Da se djeca iz "Srbije" imaju gdje igrati.