Kliker.info

Unutar međunarodne zajednice ne postoji politička volja koji bi bila blizu angažmanu o stvaranju novog ustavnog uređenja BiH i dominira uvjerenje da stvaranje ustava izvana nije dobar pristup, tvrdi u intervjuu za Vijesti.ba njemački politički analitičar i ekspert za njemačku politiku na Balkanu Bodo Weber. Kako navodi, Njemačka neće zaboraviti BiH uprkos preokupiranošću krizom u Ukrajini, no napominje da bi bilo previše očekivati značajnije i opipljivije rezultate.

VIJESTI: Njemačka kancelarka Angela Merkel će 28. avgusta organizovati konferenciju o Zapadnom Balkanu, na kojoj će sudjelovati premijeri, ministri vanjskih poslova i ministri ekonomije Slovenije, Hrvatske, BiH, Srbije, Crne Gore, Makedonije, Kosova i Albanije. Šta region, a time i BiH, može očekivati od ovog skupa? Kakvu će poruku Njemačka uputiti zemljama zapadnog Balkana?

WEBER: Ne vjerujem da zemlje regiona, a posebno BiH, mogu očekivati nešto konkretno od te konferencije. Ako zaista dolazi do organiziranja takve konferencije, time će Njemačka poslati poruku da neće zaboraviti region unatoč preokupiranšću krizom oko Ukrajine. To je samo po sebi važan signal, ali bi bilo previše očekivati neke značajnije, opipljive rezultate.

VIJESTI: Prema navodima pojedinih bh. medija, u glavnom gradu Njemačke će u martu naredne godine biti održana velika međunarodna konferencija o ustavnim promjenama i reformama u BiH na nivou nevladinih organizacija i američkih i njemačkih diplomata direktno zaduženih za BiH, nakon čega će na scenu stupiti visoki zvaničnici i pokrenuti razgovore o reformama. Radi li se, zapravo, o konferenciji “Dayton 2” i novom Ustavu BiH?

WEBER: U ovom trenutku nema nikakve naznake niti osnova za jednu zajedničku njemačko-američku političku inicijativu, pa samim time tu navodnu vijest treba uzeti za velikom rezervom.

VIJESTI: Postoje brojna nagađanja u vezi s “raspakivanjem Daytona”. S jedne strane, govori se o novom državnom ustavu kojim će se potpuno promijeniti unutrašnje uređenje BiH, tako da će umjesto deset kantona i dva entiteta postojati pet regija određenih prema logičnim geografskim i ekonomskim kriterijumima, dok vlast u bh. entitetu Republika Srpska tvrdi da “raspakivanje Daytona” treba izvršiti tako što će se formirati tri države, koje bi bile u konfederalnom odnosu s državom BiH. Vaš komentar.

WEBER: Bojim se da su sve te informacije iz “dobro obaviještenih izvora” o raspakivanju Daytona, o pet regija, Daytonu 2, novom ustavu itd. kad se radi o namjeri međunarodne zajednice, proizvodnja vijesti domaćih medija u BiH u odsustvu novosti. Unutar međunarodne zajednice, kao prvo, ne postoji politička volja koji bi bila blizu angažmanu o stvaranju novog ustavnog uređenja, i drugo, dominira uvjerenje da stvaranje ustava izvana nije dobar pristup.

Slazem se sa drugom stavkom – ustavno uređenje se mora mijenjati iznutra da bi bio održivo, to se najbolje može realizirati u okviru EU integracija, uz pritisak i podršku kroz politiku uslovljavanja bez nametanja gotovih rješenja. Ali za to međunarodni akteri, posebno oni iz EU, moraju stvarati novi ambijent koji će BiH odvesti na taj put.

VIJESTI:  Kako komentarišete novi pristup EU prema BiH, koji u fokus stavlja ekonomska i socijalna pitanja, borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala, te vladavinu prava? Hoće li se moći uspješno primjeniti u današnjoj BiH?

WEBER: Ako EU taj takozvani “novi pristup” uzima ozbiljno, on će Uniju automatski odvesti u konflikt sa političkim akterima u BiH, posebno u RS-u. Ako se insistira na harmoniziranju tržišta, to će staviti Brisel u konflikt sa režimom u RS-u, čija je politika u zadnjih 7-8 godina išla ka dodatnoj fragmentaciji jedinstvenog tržišta.

Ako se u tzv. proširenju strukturiranog dijaloga ide putem koji je naznačen prvim sastankom s predstavnicima civilnog društva, to će EU, htjeli – ne htjeli, voditi do promjene onoga što je dosad bila suština strukturiranog dijaloga: politika kompromisa sa Banja Lukom, te drugim akterima koji su se u međuvremenu pridružili (HDZ-ov ministar pravosuđa BiH, SDP) koja je rezultirala ograničenim administrativnim poboljšanjima u pravosuđu na jednoj strani, dok je na drugoj strani učinila puno veću štetu u de facto podršci u političkim napadima na pravosudne institucije na državnom nivou, te na nezavisnost pravosuđa u cijelini.

Dakle, ako Brisel istraje na ovome što tvrdi da sadrži “novi pristup”, to će voditi do ozbiljnog sukoba sa političkim elitama u BiH. Iz toga se eventualno može izroditi neki istinski novi pristup EU, ali dok se to ne dešava, deklarisani “novi pristup” će ostati baš to – samo deklarativna nova politika.

VIJESTI: Presuda u slučaju “Sejdić-Finci” više nije preduslov za napredak BiH prema EU, ali da je svakako uslov koji naša zemlja mora ispuniti. No, pojedini bh. političari ovu poruku vide kao neodslijednu i kontradiktornu politiku EU, koja je ranije insistirala na provođenju pomenute presude? 

WEBER: Vidio sam da su se u BiH počeli interpretirati zaključci vanjskopolitičkog vijeća EU o BiH u tom pravcu. To je, vjerujem, pogrešno čitanje tog dokumenta, “Sejdić – Finic” ostaje onaj isti uslov kao i dosad. Tekst zaključaka u dijelu koji spominje “Sejdić – Finci” je malo nejasan. Vjerujem da je taj jezik zapravo diplomatski kompromis između različitih stajališta koja su se u zadnje vrijeme pojavila unutar EU, bez da se suština uslova mijenja.

VIJESTI: Budući da ste dugo vremena proveli u BiH, istražujući specifičnost daytonskog političkog sistema, možete li za portal Vijesti.ba iznijeti Vaše preporuke kako odblokirati evropski put BiH, te je učiniti funkcionalnijom i efikasnijom državom?

WEBER: Reformiranje države da postane funkcionalna i da može zadovoljavati potrebe građana je moguće i puno lakše ostvariti nego što se to poslije razvoja zadnjih skoro deset godina svima čini. Međunarodna zajednica može stvarati ambijent, preduslove za takav preokret: ona može i treba prekidati lažne diskurse oko ustavne reforme i EU integracija koje dominiraju u zemlji putem jasnih poruka koje vraćaju na suštinu. Daytonski poredak je bio privremeno rješenje kojim je okončan rat, on nije poredak koji može granatovati funkcionalnu prosperitetnu državu s kojom zemlja može ulaziti u EU ni u današnjem obliku, a još manje sa “izvornim Daytonom” iz 1996. o kojem gosp. Dodik stalno priča. Potrebne u suštinske promjene ustava ili novi ustav na putu ka EU.

Dalje, ta buduća država BiH neće se moći stvarati crtanjem novih granica, dakle neće biti ni secesija ni trećeg entiteta. Eventualno, može doći do brisanja nekih unutrašnjih granica, ali samo obratnim putem nego što se to sad radi, ne zbijanjem etničkih redova, nego putem traženja dijaloga s drugima. U tome izvana postavljenom okviru, bh. društvo treba i može samo naći najbolje rješenje. Jer bi destruktivne političke snage ostavljao sa jedinim izlaskom –  da se otvoreno izjasne protiv EU integracija i funkcionalne države, a to čak ni režim Milorada Dodika ne bi preživio. Na drugoj strani, građani i građanke BH trebaju da prestanu prezirati politiku, jer to što preziru nije politika kao takva, nego nastavak loše socijalističke tradicije politike, a odbijanje “politike” ostavlja građane i građanke u apolitičnom stanju, uključujući one koji sedmicama demonstriraju ulicama BiH. Istovremeno, građani i građanke moraju prestati da se tješe u vjerovanju “samo da ne bude gore”, tim prebacivanjem odgovornosti na druge, političke elite,

Nevena Šarenac (Vijesti)